|
Da bismo u potpunosti pravilno percipirali zbirku ponekad nam pomazhu gotovo suhi podaci o autorovu zhivotu, otkrivajuc'i veze izmedju prigushenih osjec'aja i tezhnje za sigurnoshc'u u kuc'i, pa makar ona bila i druga. A Diani je izgleda vaseljenski usud da uvijek bude u drugoj kuc'i, a nikad u prvoj koja je istinski pravi dom shto odredjuje chovjeka i njegovo bic'e. Rodjena u Zagrebu, shkolovala se u Slavoniji, Ljubushkom i Zagrebu, radila u Mostaru i niz godina bila na chelu Knjizhevne omladine kada je i dobila najvec'e knjizhevne nagrade: Shimic'eva 1972., Slovo Gorchina 1974., Goranovo proljec'e itd, ona se bojazhljivo, nesigurno, otudjena, a ponekad i misaono raspeta, vrac'a svojoj drugoj kuc'i, pa makar ona bila i imaginarna, zatvorena u ciklichnom krugu metafizichkog iskaza. Kuc'a je ta koja nas cheka i kada nas svi napuste, kada sve drugo zakazhe, kada nas okupira strah i tuga, dok nishtavilo i neizvjesnost postavljaju upitnost i smisao postojanja lirskog subjekta:
- Uzimam kovcheg / i sve shto mi pripada /
- Suvenire sa samo meni znanim simbolima,
- Zhute zguzhvane podsjetnike / upute ...
- Rasporedjujem pravilno tezhinu
- Kako bih mogla dugo putovati
- (U predvorju)
Mozhda se ovo egzistencijalno trazhenje i pukotina vjechite skitnje ponajbolje ogleda u pjesmi Filingranska povijest:
- Nasha ljubav pochela je jedne jeseni
- Umjesto u djechiju postelju
- Spustili su me u putni kovcheg.
- . . .
- Tim smo kovchegom / poslije /
- Prenosili slavonske shume na sunchani otok. /
Vjechita chovjekova potreba da imenuje i odredi bitak kuc'om uvjetovana je neprestalnim putovanjem i tezhnjom lirskog subjekta za imenovanjem onog chega nema i pronalaskom prave rijechi koja je san svakog pjesnika, pa je zato svaki povratak kuc'i samo priprema za novi odlazak. I tako ukrug. Maske ”sigurnih” graditelja ”susrec'e blaga kisha i nasha tuga” jer je san o ljepoti odavno srushen, ali pjesnikinja ne patetizira zbog toga, naprotiv, u stihovima se dobrano kontrolishu emocije i nedosanjana ljepota kuc'e koje ”nema”.
Mada su sve Dianine pjesme nastale u ljubavi i iz ljubavi, za zbirku bismo, ipak, mogli rec'i da nije klasichna ljubavna zbirka, niti ima takvih pretenzija, iako, kako je primjetila Tea Benchic' Rimaj govori o ostacima ljubavi. To se najbolje vidi u pjesmi ”Sve ove godine”:
- Moja bezuvjetna ljubav / sve ove godine /
- Sada je tvoj precizan alat / kojim nepogreshivo
- Odredjujesh kolichinu tuge / koju mogu podnijeti /
- Mjerish optimalno vrijeme / moje kolebljivosti
- Kako ipak / ne bih otishla.
Iako je zbirka sastavljena iz nekoliko motivski razlichitih ciklusa, od kojih posebno treba istac'i Kraljeva zrcala, Chetiri zapisa, Druga kuc'a i Vodena zrcala, ipak se doima kao izvanredno strukturirana cjelina sa odmjerenim i konciznim jezikom bogatim metaforama i simbolima, te pjesnichkim, ali osobnim svijetom shto mirishe na Mediteran, lavandu i more omedjenim putovanjem i kuc'om. Pozhelimo na kraju nashoj Diani da poslije dugog putovanja pronadje svoj mir, u kuc'i bez praznine, nishtavila i straha.
|