Most - Index
Most - Pretplata
Anders Svarstad: Sigrid Undsted, 1910. [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 171 (82 - nova serija)

Godina XXIX februar/veljača 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Nusret Omerika
Strah kao uzrok neprilagođenosti svijetu

Diana Burazer, ”Druga kuća”, Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2003.

Nedavno je u Knjižnici ”Jutro poezije” objavljena zbirka pjesama ”Druga kuća” Diane Burazer kao najbolji rukopis na tradicionalnoj godišnjoj nagradi ”Josip Sever”, za 2002. god., proglašen od strane žirija, na čijem čelu je bio pjesnik i boem Saša Meršinjak. Inače, ”Jutro poezije” je registrirano kao udruga 1998. i ima dvije pjesničke nagrade: već spomenutu ”Josip Sever” za renomirane pjesnike koju je dobila pjesnikinja Diana Burazer i nagrada ”Ružica Orešković” za još neafirmisane pjesnike. U njoj se uz najstrožije estetske kriterije objavljuje ono što je najbolje posljednjih godina u hrvatskoj poeziji. Nagradu ”Josip Sever” su između ostalih do sada dobili Lidija Bajuk i Zvonimir Mrkonjić.

Govoriti o knjizi poezije ”Druga kuća” Diane Burazer je uistinu sadržajno, motivski i tematski teško. Prvo – zato što su prije mene o ovoj knjizi svoj sud izrekli Tonko Marojević, Tea Benčić, Munib Delalić, Boško Prosenjak, Zvonimir Mrkonjić, Sead Bepović i Ivan Božičević, pa je razumljivo da postoji strah od ponovljenog iskaza; drugo – Dianina poezija balansira okružena strahom između književnosti i života, te problemom nesigurnosti kao ”modusom vivendi” ponuđenog nam stiha, i treće – riječ je za pjesnikinju kušnja, iskušenje, ali i lijek za neuhvatljivi i poludjeli svijet u kome je ”zrcalo gospodar svjetla”.

Alica Jakirović: Demirli pendžer

Alica Jakirović: Demirli pendžer

Da bismo u potpunosti pravilno percipirali zbirku ponekad nam pomažu gotovo suhi podaci o autorovu životu, otkrivajući veze između prigušenih osjećaja i težnje za sigurnošću u kući, pa makar ona bila i druga. A Diani je izgleda vaseljenski usud da uvijek bude u drugoj kući, a nikad u prvoj koja je istinski pravi dom što određuje čovjeka i njegovo biće. Rođena u Zagrebu, školovala se u Slavoniji, Ljubuškom i Zagrebu, radila u Mostaru i niz godina bila na čelu Književne omladine kada je i dobila najveće književne nagrade: Šimićeva 1972., Slovo Gorčina 1974., Goranovo proljeće itd, ona se bojažljivo, nesigurno, otuđena, a ponekad i misaono raspeta, vraća svojoj drugoj kući, pa makar ona bila i imaginarna, zatvorena u cikličnom krugu metafizičkog iskaza. Kuća je ta koja nas čeka i kada nas svi napuste, kada sve drugo zakaže, kada nas okupira strah i tuga, dok ništavilo i neizvjesnost postavljaju upitnost i smisao postojanja lirskog subjekta:

Uzimam kovčeg / i sve što mi pripada /
Suvenire sa samo meni znanim simbolima,
Žute zgužvane podsjetnike / upute ...
Raspoređujem pravilno težinu
Kako bih mogla dugo putovati
(U predvorju)

Možda se ovo egzistencijalno traženje i pukotina vječite skitnje ponajbolje ogleda u pjesmi Filingranska povijest:

Naša ljubav počela je jedne jeseni
Umjesto u dječiju postelju
Spustili su me u putni kovčeg.
. . .
Tim smo kovčegom / poslije /
Prenosili slavonske šume na sunčani otok. /

Vječita čovjekova potreba da imenuje i odredi bitak kućom uvjetovana je neprestalnim putovanjem i težnjom lirskog subjekta za imenovanjem onog čega nema i pronalaskom prave riječi koja je san svakog pjesnika, pa je zato svaki povratak kući samo priprema za novi odlazak. I tako ukrug. Maske ”sigurnih” graditelja ”susreće blaga kiša i naša tuga” jer je san o ljepoti odavno srušen, ali pjesnikinja ne patetizira zbog toga, naprotiv, u stihovima se dobrano kontrolišu emocije i nedosanjana ljepota kuće koje ”nema”.

Mada su sve Dianine pjesme nastale u ljubavi i iz ljubavi, za zbirku bismo, ipak, mogli reći da nije klasična ljubavna zbirka, niti ima takvih pretenzija, iako, kako je primjetila Tea Benčić Rimaj govori o ostacima ljubavi. To se najbolje vidi u pjesmi ”Sve ove godine”:

Moja bezuvjetna ljubav / sve ove godine /
Sada je tvoj precizan alat / kojim nepogrešivo
Određuješ količinu tuge / koju mogu podnijeti /
Mjeriš optimalno vrijeme / moje kolebljivosti
Kako ipak / ne bih otišla.

Iako je zbirka sastavljena iz nekoliko motivski različitih ciklusa, od kojih posebno treba istaći Kraljeva zrcala, Četiri zapisa, Druga kuća i Vodena zrcala, ipak se doima kao izvanredno strukturirana cjelina sa odmjerenim i konciznim jezikom bogatim metaforama i simbolima, te pjesničkim, ali osobnim svijetom što miriše na Mediteran, lavandu i more omeđenim putovanjem i kućom. Poželimo na kraju našoj Diani da poslije dugog putovanja pronađe svoj mir, u kući bez praznine, ništavila i straha.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Rahman Šabanović: Stari most [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-06-30

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden