o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 112-113 (23-24 - nova serija)

Godina XXV mart-ozujak/april-travanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Ivo Zanic
TERET NA TOMISLAVOVIM LEDJIMA
Capljinski spomenik istjeruje duhove

Jer svrha spomenika Tomislavu nije drugo doli da se njime sakriju zlocin, sramota i bijeda; monumentalni broncani kralj ondje je samo zato da prosloscu koju utjelovljuje ponisti mucne sadrzaje sadasnjosti, a romanticnim sentimentima koje pobudjuje potisne nelagodu uma.

Cetiri dana potkraj rujna u Zagrebu je uz Bocarski dom javnosti na ogled bio izlozen monumentalni broncani spomenik kralju Tomislavu sto ga je kipar Petar Barisic izradio za glavni trg u Capljini. U tom je, pak, gradu spomenik svecano otkriven na Dan opcine 10. listopada da njime mjesni Hrvati trajno svjedoce o znacaju tradicije i velicini svoje proslosti, kako stoji u prigodnome prospektu - pozivnici, uz skicu preuredjenoga trga i nekoliko snimki vaznih capljinskih lokaliteta, ukljucujuci srednjovjekovni hrvatski grad - tvrdjavu Pocitelj kao svjedoka njihove (hrvatske) zilave borbe da se na ovom podrucju odupru turskom osvajacu. Povijesno gledano, takvim se izrazima nema sto prigovoriti, kao ni onima sto opisuju vaznost i vrijednost drugih graditeijskih i arheoloskih lokaliteta na tome podrucju. Razuman covjek nema razloga ni protiviti se zelji mjestana da svoj nacionalni identitet i dozivljaj povijesti simbolicno oznace visokoreprezentativnim i znacenjski lako razumljivim likom, neovisno o ozbiljnim znanstvenim prijeporima o samom Tomislavu i dogadjajima tijekom njegove vladavine.

Ipak, citalac prospekta ne mora biti ni cinik, ni zlobnik, ni bolesni cjepidlaka da bi uz imena lokaliteta imao i neke druge asocijacije. Pocitelj zaista povijesno jest ono sto je o njemu navedeno, ali je i mjesto na kojemu je u nasoj suvremenosti, 1993. godine, dinamitom i ognjem zatrt gotovo svaki trag graditeljstva osmanske epohe, a na razrusenu je dzamiju bahato nasadjen kriz visok nekoliko metara da bi, valjda oznacio otpor turskom osvajacu 115 godina nakon odlaska Turaka. Prospekt tocno navodi i to kako o postojanju krscanstva u tome kraju vec od prvih stoljeca nase ere zorno svjedoci svjetiljka sa simbolom ribe, pronadjena u Dretelju, no tocno je i to da je u tome istom Dretelju 1993. godine, pod upravom HVO-a i manje-vise neprikrivenim pokroviteljstvom samoga vrha sluzbene hrvatske politike, mjesecima djelovao koncentracijski logor za bosnjacke civile. Tocno je i to, kako anticki zapis u slavu Cezara iz Tasovcica potvrdjuje, da se i kultura ovdje rano udomila, no tocno je i to da je iz toga sela do zadnjega, prognano njegovo predratno srpsko i bosnjacko stanovnistvo. U njihove su, pak, kuce naseljeni prognani srednjobosanski Hrvati koje sada - opljackane, izbezumljene, i ucijenjene - mjesni vodje poput stada izvode na ceste kako bi svojim tijelima zaprijecili povratak Bosnjaka, nesretnika kakvi su i sami. Sve to ucinjeno je i cini se u ime Hrvata i hrvatstva, sve to pratile su pateticne izjave o pravu na slobodu i samoobranu, sve to umotano je u zazive tisucljetne hrvatske kulture, obrane vrednota zapadne civilizacije i neslomljiva krscanskoga duha. Poruka dreteljskog logora. Malo gdje se danas na tako malom prostoru moze naci toliko toponima koji istodobno bude dva tako oprecna osjecaja - ponos i stid. Malo je gdje na tako malom prostoru ostvaren tako bolno znakovit susret hrvatske nekadasnjosti i sadasnjosti, i malogdje do jucer nepoznati toponimi odzvanjaju tako zlokobno i izazovno za svaku jos nezaspalu savjest. Jer svrha spomenika Tomislavu nije drugo doli da se njime sakriju zlocin, sramota i bijeda; monumentalni broncani kralj ondje je samo zato da prosloscu koju utjelovljuje ponisti mucne sadrzaje sadasnjosti, a romanticnim sentimentima koje pobudjuje potisne nelagodu uma. Sve se, zaista, zbiva kao u kakvoj magijskoj radnji istjerivanja zlih duhova.

Dakako, lokaliteti nisu krivi za ono sto se na njima dogadja, niti su predmeti odgovorni za simboliku koja je u njih upisana: dreteljski logor ne umanjuje ni ljepotu, ni vaznost, ni poruku one starokrscanske svjetiljke, ali ni ona ni Tomislav ne mogu prigusiti strasnu poruku dreteljskog logora.

Helene Dery Hede (Francuska) - Ilustracija
 
No ovdje i nije rijec o lokalitetima i predmetima nego o ljudima, primjerice o Peri Markovicu, nekadasnjem partijskom sekretaru koji je prije pet i pol godina kao capljinski grado- nacelnik na lokalnoj radio postaji objavio da vise ne moze garantirati sigurnost Muslimanima u gradu, te time i formalno otvorio sveopci lov na njih, a sada je u Zagrebu ponosno docekivao uzvanike i posjetioce koji su dolazili razgledati spomenik kralju Tomislavu.

Teret koji je na Tomislavova ledja navaljen zaista je golem: on bi trebao umiriti savjesti koje su se, mozda, pocele buditi i uspavati umove koji su mozda poceli postavljati pitanja; on bi onim hrvatskim nesretnicima u tudjim kucama trebao poruciti kako nisu ostavljeni i kako ce odsad uvijek u blizini imati nekoga kome se mogu izjadati i na koga se mogu pozvati kada odnekud iznutra osjete potrebu da sebe uvjere kako nisu zrtve nego pobjednici. Kada se jednom probude i osvrnu oko sebe, oni ce od Tomislava uvijek moci posuditi malo monumentalnosti i trunku samopouzdanja. Istina, ni drugi spomenici, bilo gdje u svijetu, nemaju bitno drugaciju ulogu, ni socijaino, ni psiholoski, ni emocionalno. Oni su uvijek neka vrsta poruke suvremenosti ili krinka preko nje; pa nema nikakva razloga da takav ne bude i capljinski Tomislav - samo da nije toga tako bolnog, tako svjezeg, tako nezaboravljivog konteksta.

Utoliko capljinski spomenik prvome hrvatskom kralju zaista postaje vise od sebe sama jer nas podsjeca kako nasi glavni suvremeni problemi izravno proizlaze iz tragicnoga gubitka osjecaja za kontekst, jer nas obvezuje na pamcenje toga konteksta i stavlja pred mucnu obvezu da kroza nj uporno gledamo bestidna lica nasih suvremenika.

("CICERO" br. 1 - Magazin za umjetnosti, Zagreb, 1998.)

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Avdija Coric - Kraljevci

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo