o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 112-113 (23-24 - nova serija)

Godina XXV mart-ozujak/april-travanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Slovo urednikovo - Alija Kebo
OKUPATORI, DOBRO DOSLI !

I pored tolikih insistiranja da se Mostar podijeli, da se omedje zemlja, voda i zrak, uprkos svim podvalama i opstruiranju Federacije, uvodnicar hoce da vjeruje da ce jednog, skorog, lijepog dana zazivjeti mostarski sokaci na istocnoj i zapadnoj strani, opet ce zagrljeni ljubavnici saputati stihove na (novom) Starom mostu, bice setaca na Rondou i u Barama, zvonit ce zvona s Pravoslavne i Katolicke crkve i, istovremeno, oglasavati se mujezini s Karadjozbegove i Dervis-pasine dzamije, dok ce Neretva i Radobolja, u rano proljece pjevati himnu suncu, covjeku i kamenu.

Ni ljepsih snova, ni tuznije stvarnosti...

Da li smo zaista svjesni sta se dogadja!

I dalje se otvoreno nasrce na sve sto je mostarsko i bosanskohercegovacko, nasrce se mucki i busijaski, nasrce se necinjenicno i krivotvoracki, nasrce se svim raspolozivim sredstvima iz inace bogatog arsenala antibosniastva.

Dogadjaji korespondiraju s atmosferom iz vremena pred Drugi svjetski rat sto se u nas zvase NOB - kada su narodi pozivani da se slozno odupru zajednickom neprijatelju, njemackim i italijanskim okupatorima i njihovim domacim slugama.

Samo, situacija je danas puno, puno drukcija. Sad su "nasi narodi", izmedju se, agresori i okupatori, a stranci su - dobrotvori.

Ramiz Pandur - Triptihon mostova
 
Sumorni stimung potiskuje uvjerenje da ce se oni sto dijele Mostar i ruse Bosnu i Hercegovinu konacno urazumiti. Tu sumnju pothranjuju i vijesti kojima nas neprekidno obasipaju sredstva masovnih komunikacija, tako da vise od opomene treba shvatiti poruke ispisane ispod fotosa ratnih zlocinaca i plakata koji, od onomad, na svakom koraku bodu oci u zapadnom dijelu grada, a kojima se hrvatski i srpski (!) narod poziva da se odupru okupatoru - medjunarodnim snagama koje, za divno cudo, jos uvijek na ovim prostorima prave red.

I dok jedni ispisuju parole, drugi se od njih, kobajagi, ogradjuju, ali nije niko toliko naivan da ne shvati da su ove ujdurme ponajprije usmjerene protiv Bosne i Hercegovine, protiv Mostara.

Bosna ti je i Hercegovina kao neka zaduzbina-catrnja pored puta iz koje svak zahvata vodu koliko mu treba, koja je svacija kad se sluzi njenom vodom, i - nicija kad oko catrnje treba raditi, cuvati je, graditi i dogradjivati - komentarise nedavno jedan "spomenicar" iz NOB.

- Be-Ha je valjda jedina zemlja ove nam planete koja uziva bolji ugled u svijetu, nego li kod kuce - dodaje drugi.

Od davnina, ovom su zemljom vrsljali osvajaci svih fela i boja i donosili joj strah i siromastvo, bolesti i progonstvo.

"Ni zrna zita neprijatelju"... "ni pedalj zemlje dusmaninu" - bile su nekada parole s kojima su hiljade i hiljade nasih djedova i oceva, brace i sestara spasavali ljetinu od okupatora, hranili narod i vojsku, branili zemlju od nacista, ustasa i cetnika.

Ove je zime gotovo obrnuto. Sada nas "tudjini" brane i hrane, obnavljuju sela i gradove, otvaraju skole i vrtice, grade puteve i mostove, bolnice i domove, docekuju povratnike i beskucnike...


Uporedo s njihovom plemenitom misijom, sa svih strana pljuste tricarije koje clanici UN Bosni i Hercegovini osporavaju suverenitet i njenu gotovo hiljadugodisnju drzavnost i samobitnost.

U tom vasaristu bez konca i kraja, kao da nema, izlaza. Poslije Dejtona i prvih poratnih izbora, kao i poslije Madrida, narod se bijase obrahatio, misleci da je sunovrat prevazidjen. Jeste, casno je i posteno zalagati se za cjelovitu i medjunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu, ali je neuputno posto-poto zadrzavati u njoj one koji joj nikada, srcem i dusom, nisu pripadali, ili su joj pripadali onoliko koliko im je trebalo da je poharaju i ogole.

Tako se, patnica i jadnica, ponovo nasla na jednom zaista istorijskom razmedju, pa se iz decenije koja istice, na kraju milenija, moze dosta nauciti, prije svega da razdvojeni, razdruzeni i krvlju sopstvenom poprskani, necemo trebati nikome, bicemo pregolem teret i sebi, istoriji i buducnosti, a u rodjenoj zemlji, makar s dva entiteta mogli bismo - da hocemo i umijemo - zivjeti i suverenije i demokratskije i slobodnije i bezbjednije.

Ipak, ostace i opstaje zemlja Bosna i Hercegovina. Njeni zakleti neprijatelji neka idu u pivsku flasu!


Ona je domovina onih koji je vole. I pored svih zala i ponizenja koja su joj ucinili, i cine, sve "dobre bosnjane", Bosance i Hercegovce poziva u svoje okrilje, da se nada pronadje, da se zivot osmisli, ma koliko tezak bio. Poziva i Srbe iz Republike Srpske i Hrvate i tzv. "Herceg-Bosne", ali bez teritorijalnih apetita s njihove strane i - "bez svakoga zloga primisla", sto bi rekao ban Kulin.

I Evropa i Amerika se za to zalazu. Da, uz sve razlicitosti, pod ovim nebom budemo jedan svijet, ili jedan - kontejner.

Nema druge. Mora se zivjeti zajedno - alternativa je:
zaje(ba)no.

Dobro dosli, okupatori!

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Avdija Coric - Kraljevci

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo