|
Ne mozhe se chovjek oteti dojmu daje sve po zavrshetku rata sustavno i namjerno unishtavano od prezhivjele privrede kako bi se kao spas u bezizlazu ponudila izgradnja postrojenja kakvih mi u Bosni ionako vec' imamo previshe, a industrije uopc'e nemamo (sve su nam satrli) pa tako struju, koje imamo previshe, izvozimo a neka od tih postrojenja, premda su na nashoj teritoriji rade za susjedne zemlje Srbiju i Hrvatsku. I nikom nishta, jer se sve to prec'utno dozvoljava uz blagoslov politichara kojima je to eto babovina pa mogu raditi sa tim shto god hoc'e.
Posljednjih mjeseci ove godine u BiH se vodi po drugi put Bitka za Neretvu (1943. godine Tito je dobio Bitku na Neretvi za spas 6.000 ranjenika), evo, poslije 63 godine ponovo se bije Bitka na Neretvi, tachnije za Neretvu, koju dushmanski napadoshe strani kapitalisti uz pomoc' domac'ih izdajnika za izgradnju hidroelektrane. Sve je krenulo josh prije 7-8 godina, ispod pulta se donose projekti i dodjeljuju koncesije krijuc'i sve od javnosti kao zmija noge, strahujuc'i od suda javnosti i moguc'e reakcije.
Na svu srec'u, nasha javnost se zdushno podizhe u boj protiv ovih bogohulnih ideja chija bi realizacija oznachila nash brzi nestanak i to na rate povec'anjem vlage i magle u zraku, unishtenjem prirodne sredine koja bi se mogla upotrijebiti i za turizam, ta nova brana na zelenoj ljepotici bi bila svojevrsna eko bomba koja bi mogla otpuhati sve pred sobom do Mostara. Takvih josh 7-8 hidrocentrala na ovako malom prostoru bi definitivno poremetilo klimu. A svu tu silnu vlagu i maglu bi josh zakadili otrovnim dimovima iz visokih dimnjaka isto toliko termocentrala. Ono shto je najskuplje i najcjenjenije svugdje u svijetu, kod nas je potpuno ignorisano: zdrava zhivotna okolina, chist zrak, pitka voda, nezagadjeno tlo, samoobnavljajuc'e shume, obilje rijeka, jezera, potoka, izvora pitke, tople i mineralne vode, idealni uslovi za razvoj zimskog turizma, ribarenja, planinarenja, lova…
Ono shto se svugdje u svijetu vec' odavno prestalo praviti jer su se uvidjele pogubne posljedice takvih postrojenja koja se nigdje u svijetu ne mogu ni pomisliti podizati iznova, pa hajde da se to utrapi najvec'oj koloniji u Evropi – izmrcvarenoj BiH.
E, pa nec'e ic'i tako lako kao shto su bolesne glave zamislile.
Uvazheni profesor Sulejman Redzhic' stavi svoj um i znanje u novoj Bi(t)ci za Neretvu. On svojim nauchno-popularnim stilom i jezikom vrsnog esejiste najvisha nauchna (sa)znanja nam prenosi poetskim jezikom natopljenim srcem, dushom, umnoshc'u. To je istinski ambasador, pobornik ali i zashtitnik nashih Bogom datih prirodnih ljepota. Pridruzhi mu se i josh jedan velikan i patriota Nisvet Dzhanko sa svojom Pozitivnom geografijom, znatan broj chasnih novinara, poljoprivrednika, turistichkih radnika, proizvodjacha zdrave domac'e hrane, stochari, ekolozi, knjizhevnici, kao i ostali mnogobrojni gradjani, koji su ostali pri chistoj pameti i svijesti poslije svega shto nam uradishe.
Dakle, razvojni program da, ali ne po svaku cijenu, jer ovdje je u pitanju neshto shto jednostavno nema cijene, a to su ljudsko zdravlje i priroda. Ovo dvoje kad se jednom izgubi, vishe se nikad i nikom ne vrac'a.
Pa pogledajmo samo shta se deshava sa klimatskim promjenama u Svijetu i kako nam priroda uzvrac'a udarce koje joj vec' predugo nemilosrdno zadaju. Stoga, dragi nashi gradjani, ako izgubimo Bitku za Neretvu, izgubit c'emo i cijeli rat za nas i nashe buduc'e narashtaje koji nam to nikad ne bi oprostili, jer izgradnja hidro i termoelektrana bi bila konachni
EPITAF za BiH
i sve njene gradjane.
13.12.2006. g.
Viktor Dundovic'
|