|
Knjiga U dahu samilosti podjeljena je u chetiri cjeline. Po prvoj je naslovljena knjiga, druga cjelina naslovljena je kao Djeca raja, trec'a Traganje za chovjekom, a chetvrta Plach kamena. Zajednichka nit koja vezhe sva chetiri poglavlja je bavljenje chovjekom, najprije kao socijalnim bic'em, kao obiteljskom emocionalnom chinjenicom i na kraju kao misaonim i religioznim bic'em. U prvom poglavlju zapravo imamo ono shto bi se moglo sasvim precizno nazvati socijalnom poezijom. To je svijet u kojemu Gavric' profesionalno zhivi i on nam je dao iznimne slike svekolike tipichno nashe bijede ispunjene kategorijama kao shto su prognanik, povratnik, beskuc'nik (ne onaj americhki) i u istima nam je podario i obdario nas nizom prelijepih stihova, koji uz sve potichu dobrotu i pokrec'u na razmishljanje. U drugom dijelu preokupiran je svojom obitelji posebice djecom i tu se mozhda i nalazi najbolja suvremena pjesma o djetetu na nashim prostorima.
”Dok te gledam
nebo mi je na dohvatu
Dok te ljubim
cio svemir mi je u zagrljaju
Dok sebe
u tvojim ochima gledam
Znam besmrtan sam.”
U trec'em poglavlju on traga za chovjekom, za nashim ljudima ovdje i sada, bilo da su umrli, poginuli ili su josh zhivi. U pjesmama ovoga poglavlja on se dotiche i konkretnih likova kao shto je Nikola Shop ili Marko Martinovic', ali se bavi i kategorijama ljudi bez dushe, i raznim karakterima kojima obiluje nasha suvremenost. U chetvrtom poglavlju vratio se obitelji, tj. svojoj nedavno umrloj majci posvetio nekoliko pjesama i tako zaokruzhio svoju zrelu ljudsku i pjesnichku okupiranost chovjekom i na neki nachin dotakao se vishih sfera, o kojima c'e opsezhnije i temeljitije najvjerojatnije progovoriti u slijedec'oj zbirci.
Gavric' je svoju poeziju objavio u renomiranoj biblioteci poezija Napretkove podruzhnice u Vitezu, kao petnaesti naslov i kao jedanaesti autor, a svi su iz Lashvanske doline.
|