|
Za posmatranje ove kotline iz najljepše bajke imate nekoliko nivoa smisleno i vješto uklesanih na strmeni uz potočić od one najniže žablje do najviše ptičje perspektive, i sve isto posmatrate sa različitih položaja i ne vjerujete da se radi o istoj ljepoti, doista nevjerovatno! Tu je opet ne narušavajući prirodni ambijent iznikao kameni objekat zidan istim kamenom sa lica mjesta kombinovan sa krovom od drveta što se dobro uklapa u okolnu šumu, to je restoranska sala sa oko 500 mjesta. Tu vam je na raspolaganju i 20 soba za spavanje, potom dobro opremljena i snabdjevena samoposlugica sa širokim izborom artikala za svačiji džep a nekih 150 m udaljen je ograđen prostor za kampovanje; u planu je da se još napravi i punionica zdrave pitke vode koja zadovoljava sve tražene kriterije kao i ribnjak sa godišnjom proizvodnjom od 80 t potočne pastrmke. Na potočiću su i mali ribnjaci iz kojih na licu mjesta dobijate ribu iz vode što vam se za 10 minuta nađe u tanjiru ako to zaželite. Zasada zapošljava i to regularno 20-tak radnika a u dogledno vrijeme kada se zaokruži zamišljena cjelina, broj onih koji bi trebali tu raditi kretat će se i do 100, što je za Bugojno koje ima preko 4500 evidentiranih na birou za zapošljavanje ne veliko, već preveliko.
Jedini problem u ovom grandiozno zamišljenom i genijalno izvedenom kompleksu predstavlja makadamski put koji mnoge odvraća od dolaska jer im je žao auta. Međutim, tvorac svega ovoga, skromni čovjek široke ruke učestvovao je i u asfaltiranju dionice što vodi ka njegovom objektu preko Vileša i sada je spreman da pokrije troškove asfaltiranja od Vileša do Potočana sa 50% ličnog učešća, ali na taj regularni zahtjev MZ u kojoj se sve to nalazi odgovoreno je da ima većih i važnijih prioriteta za asfaltiranje. Posrijedi je politika sitnošićardžijskih stranačkih interesa po kojem prioritet imaju mjesne zajednice koje imaju brojnije glasačko tijelo a izbori su već za nekoliko mjeseci i to oni najvažniji – općinski. Nedostatak odbijene MZ-e za asfaltom je malobrojnost glasača u pomenutom naselju veoma rijetko naseljenim porodicama koje se spuštaju sve bliže gradu, a žitelji srpske nacionalnosti su otišli još daleke 1992. i izgleda bez namjere da se ikada tu ponovo vrate.
Problem jedini, ali i najveći i vlasnika i jedinstvenog objekta je samo što je uspio nešto stvoriti a ne razrušiti kao mnogi drugi što dobiše za bezvrijedne certifikate već gotove objekte sa infrastrukturom i to sve razvališe, raskrčmiše, radnike rastjeraše i propadoše zajedno sa svojim nezajažljivim apetitom najnakaradnije privatizacije ikada izmišljene koja je sahranila sve državno pa i samu državu BiH. Ovakva pri(h)vatizacija ne poštedi ništa što je preostalo od ratnog pustošenja. Samo zato, između ostaloga, ovaj privatnik koji regularno kupi od privatnika svu tu zemlju od nekih 70-tak dunuma, uloži sopstveni kapital (bez kredita) u nešto što će uskoro postati zaštitni znak našega grada, zavređuje da zapišem jedan tekst o ovome kad je čovjek od ničega uspio stvoriti pravo čudo za kupanje, plivanje, odmaranje, kampovanje, rekreaciju i zabavu za tijelo, dušu, oči, uši. Moram spomenuti i one koji vedre i oblače, a zapravo više oblače nego što vedre i prozvati ih zbog oglušenja i skučenosti koju pokazuju spram ovoga čovjeka i njegovog čuda od općeg interesa za naše Bugojno, pa i šire, jer svima, kako domaćima tako i našim gostima sa strane pokazujemo ovo rajsko čudo i svi ostaju bez daha diveći se ovom dobro uštimanom ambijentu u nedirnutoj i neoskrnavljenoj prirodi. Svi smo ponosni i opčinjeni ovim što smo dobili u našem gradu osim onih koji bi trebali imati najviše sluha i obaveze da pomažu i da se ponose ovakvim ljudima i onim što su oni stvorili, ali ne, oni se slijepo drže uskostranačkih interesa, glasačkog tijela u čiju se odanost pouzdaju i time žrtvujući opći interes grada i općine u ime svojih skučenih i slijepih i gluhih interesa za sve što im ne služi slijepo i podanički. Nadajmo se samo da će oni obični ”smrtnici” koji imaju pravo glasa uvidjeti glupost onih koji vladaju i upravljaju u njihovo ime i uskratiti im svoje povjerenje okrenuvši se onima i onome od čega žive a to je konkretno zaposlenje kojeg im navedeni gospodin nudi, zašto mu ne spomenuti i ime Duvnjak Abduselam, a ne ludost, jad i bijeda koje im nudi politička vrhuška gdje je samo njima dobro i ugodno a glasačima obećavajući kule i gradove, ne samo u futuru prvom ”će bude”, nego i futuru drugom ”bude bilo” (krajnje neizvjesna radnja u dalekoj budućnosti), a naši (ne)savjesni jezikoslovci kakvih sada ima napretek (zapravo smo svi postali jezički ”stručnjaci”) trebali bi izmisliti i futur treći koji bi se odnosio na još dalju budućnost onu poslije smaka svijeta i njegova radnja bi bila prosto nemoguća. I ovakvo izmišljeno vrijeme ne bi bilo dostatno za naše ”vođe” što nas vodaju preko trnja svojih lažnih obećanja tako dugo da nas nije još mnogo preostalo koji uporno govore da su naše ”vođe” i slijepe i gluhe i lude a misle da su bogom dati da vječno traju i vladaju do svog posljednjeg podanika i poslušnika. I svešće se na kraju ove tragične balade, zapravo prave tragedije, bosanske, konkretno bugojanske na onu poznatu uzrečicu:
”kraljevstvo dajem za konja”, ali naši ”kraljevi” u svojoj ”kraljevini” neće imati čak ni najobičnijeg konjića bosanskoga za jahanje i džaba im sve olako stečeno (mračno) ”carstvo”.
Bugojno, 27.06.2004. g.
|