o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 114 (25 - nova serija)

Godina XXV maj-svibanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nusret Omerika
SARICA KADUNA I NJENA SAHAT-KULA
u narodnoj pjesmi nastaloj u Mostaru

U vrijeme vladavine Otomanskog carstva balkanskim prostorima, kao vazan kulturni centar Bosnjaka, Mostar se posebno istice u periodu XVI, XVII i XVIII stoljeca, te postaje poznat, osim Starog mosta, po velikom broju ucenih ljudi, pjesnika, pisaca, filozofa, muderisa, kadija itd., a u tadasjem svijetu umjetnosti i literature posebno se istice kao najmarkantnija licnost Mustafa Ejubovic - sejh Jujo i pjesnik Dervis- pasa Bajezidagic (poginuo 1603. godine pod Budimom).

Cuveni turski putopisac Evlija Celebija prolazeci kroz Mostar 1664. godine je zapisao da "na teritoriji Hercegovackog sandzaka nema nijedan veliki grad napredniji i ljepsi od sehera Mostara."
1) Ljepotu njegovih mahala, basci, Neretve, Starog mosta, kula, ducana i djevojaka opjevali su, posebno pjesnici koji su stvarali na orijentalnim jezicima ali i narodno pjesnistvo, narocito sevdalinke i balade. Da je Mostar bio grad pjesme svjedoci nam i ceski muzikolog Ludvik Kuba koji je boraveci u nasem gradu 1893. godine za vrijeme mjeseca ramazana sakupljajuci lirske pjesme zabiljezio slijedece: "U porodicama muskarci pjevaju uz tamburu ili uz gusle, djevojke pjevaju uz tepsiju, tj. uz pratnju velike metalne tacne koja zveci, a koja inace sluzi kao, posuda za jelo ili kao stolna daska". 2)
Sahat-kula Sarica kadune

U drugoj polovici XVI i prvim decenijam XVII stoljeca Mostar je vec brojao 24 mahale i u njegovom nastanku i razvitku veliku ulogu su imali njegovi dobrotvori - vakifi. Nas u ovom kracem osvrtu interesuje jedina zena, veliki dobrotvor, Fatima Saric, cije su zaduzbine opjevane i zabiljezene u narodnoj lirskoj pjesmi, i to u nekoliko razlicitih varijanti. Ova je legatorka u svom gradu sagradila dzamiju na Carini (srusena 1947. godine), mekteb i sahat-kulu.
3) Ova sahat-kula, koja je locirana u Kazaskoj carsiji i za koju Evlija Celebija kaze da se "zvuk njena zvona cuje iz daljine na tri sata hoda" 4), je posebno opjevana u narodnoj pjesmi kao i jos neki kulturno- historijski objekti u Mostaru.

Sa knjizevno- kulturoloskog aspekta sve varijante pocivaju na jedinstvenom motivu koji predstavlja svojevrstan izvor za proucavanje proslosti Mostara. Jednostavnost i cistota pjesnickog kazivanja kao, i izbor stihova u formi zaklinjanja od strane Sarica kadune cini pjesme same po sebi neobicnim, neponovljivim i neprolaznim. Forma zaklinjanja otkriva ogromnu ljubav i odlucnost kao i kaduninu teznju da vlastiti naum pretoci u djelo, kako bi univerzalna ljepota gradjenja dzamije, mekteba i sahat-kule bila u skladu s zeljom srca, da kucanje sata od celika prenese u prostor egzistiranja svoga dragog:

"Po kucanju sata od celika
on bi cuo kucaj srca moga... "

I tako narodna pjesma spaja nespojivo; sat od celika i kadunino srce ruseci sve zakone poetike podizanjem ljubavi iznad zakona svakodnevnice, darovanog zivota i harmonije Svemira. Jacina zvuka koji ce proizvoditi sahat od celika na sahat-kuli u Brankovcu mora se cuti po cijelom Mostaru a "jos da nije te Velez planine, culo bi se ravnom Nevesinju", i cuo bi ga, naravno, Ibro Fazlagicu zbog koga je i pravljen, sto pjesmi daje poseban pecat i lokalno obiljezje.

U drugoj varijanti Sarica kaduna se zarekla u mahali medju hanumama da ce sagraditi veliki sahat u Mostaru zaklinjuci se najvecim vrijednostima i temeljnim zakonima islama kao i onoga sto on duhovno i materijalno bastini, spojivsi svoj ovozemaljski zivot i ljubav, njegovu bespovratnost i trajanje s univerzalnim simbolima ostanka i opstanka ljudskog bica na zemlji prozetog bosnjackom tradicijom i islamskom duhovnoscu:

..."Jest tako mi dina i imana
i tako mi sehri ramazana
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru...
5)

Jedna od pjesama je zabiljezila da ce Sarica kaduna pored gradnje objekata islamske arhitekture popraviti na Buni cupriju i ozeniti brata, cime se ovaj motiv prosiruje i produbljuje na ljubav i ljepotu, kako prema bratu tako i najuzem zavicaju, da bi i jedno i drugo koristili covjeku i bili u funkciji zivota i umjetnosti uopce:

"Zaklinje se Sarica kaduna
Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru
A na Buni popravit cupriju
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara...
6)

Sahat-kula Sarica kadune
 
Kao sto vidimo nema niceg suvisnog u kaduninom zaklinjanju; sve je na svome mjestu, zivotno i emotivno utkano u jednu misaonu cjelinu, koja odslikava mjesto i vrijeme, zelju i odvaznost, inat i snagu, da se rijec pretoci u stvarnost i veselje, i da ljubav ostane i opstane kako u srcu tako i u pjesmi, te da se tradicijom i naukom sacuva i prenosi, odrzava i pamti, uzdise i slusa. Zanimljivo je napomenuti da je pjesma bila jedan od nacina komuniciranja zaljubljenih u patrijarhalnoj bosnjackoj sredini Bosne i Hercegovine, pa tako i za Sarica kadunu i njenog Ibru Fazlagica koji je zivio daleko od rodnog joj Mostara, u Fazlagica kuli kod Gacka.

Otud i tolika ljubav za sahat-kulom i njenim satom od celika. Na kraju treba istaci da je u svim varijantama ove pjesme sve stvarno i postojece, omedjeno i uvjetovano, kako pravilima morala tako sredinom i vremenom nastanka, da bi ljubavni dozivljaj bio prepoznatljiv i jedinstven, i u onom, i u ovom vremenu.

Falila se Sarica kaduna
u hamamu medju kadunama.

"Sagradit cu kulu na Brankovcu,
i na kuli sahat od celika!

Nek' se cuje po c'jelom Mostaru,
kada kucne sahat od celika!

Jos da nije te Velez planine,
Culo bi se ravnom Nevesinju,

Culo bi se Fazlagica kuli,
Cuo bi ga Ibro Fazlagicu!

Po kucanju sah'ta od celika,
on bi cuo kucaj srca moga!"
7)
 
Zaklinje se Sarica kaduna:
"Nacinit cu mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
A na Buni popravit cupriju,
Ozenit cu brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara!

Sto je rekla, nije ni porekla:
Nacinila mecet i munaru
I suvise sahat u Mostaru,
I na Buni popravi cupriju,
Ozenila brata kapetana
Djuzel cerkom teman teftedara.
8)

Zarece se Sarica kaduna
u mahali medju hanumama:
"Jest tako mi dina i imana
i tako mi sehri ramazana,
sagradicu mekteb i munaru
i veliki sahat u Mostaru,
nek se cuje preko Bisca ravna,
Velagica i Blagaja grada,
a da nije Bisine
culo bi i Nevesinje".
9)
 
Zaklela se kaduna Fatima,
Da ce gradit sahat u Mostaru,
Da se cuje po svemu Mostaru,
Po Mostaru i oko Mostara,
I jos da ce dzamiju graditi
Bas na srijedi u cara malo.
Sto je rekla, to je ucinila:
Sagradila sahat u Mostaru,
I dzamiju na srijedi Mostara,
To se cudo i do cara culo.
10)

1) Evlija Celebija, Putopis, Odlomci o jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1996. str. 475.
2) Citirano iz knjige "Antologija Bosnjacke usmene lirike", od Muniba Maglajlica, Sarajevo, 1977. str. 14.
3) Vidjeti opsirnije: H. Hasandedic, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980.
4) Evlija Celebija, n. d. Str. 475.
5) H. Hasandedic, n. d. Str. 149. (Pjesma je zabiljezena od rahmetli Zinete Sukalic iz Mostara).
6) Vehid Gunic, Sevdalinke o gradovima, str. 179, Bihac, 1997.
7) Muhamed Zero, Sevdah Bosnjaka, Izdavac NIPP Liljan, 1995.
8) Vehid Gunic, n. d. str. l79.
9) H. Hasandedic, isto kao u fusnoti broj 5.
10) Karl Peez, Mostar und sein Culturkreis, Leipzig 1891., str. 33.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nesim Tahirovic - Velika bijela slova, 1990.

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo