Musa Cazim Catic
 |
| |
PJESNIK
Moje ce pjesme slijepci citati,
a gluhi slusati.
Ebu-Tajjib
Ja nikad n'jesam lazne rijeci
rek'o,
Nit mog je skuta zemski dirnuo
kal;
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val.
Ja nikad n'jesam covjecijeg srca
Uvr'jediti mog'o u zivotu svom,
Iz moje duse samo ljubav vrca
Vas svijet se grije na srdascu
mom.
U svetom hramu, gdje draga
ljepota
S prijestolja zlatnog ko sunce
sja,
Rasla su krila mladog mi zivota
U krugu vila rastao sam ja.
I zato ljudi preziru mene
I divljom vikom progone me svud -
I zato mene krasne mrze zene;
Ta ja sam pjesnik - ja sam covjek
lud!
Tijelo su moje bacali po prahu
I moje duse gusili su dah,
Na pumuk vrelu krvcu mi sisahu,
Mlado mi srce cijepajuci ah!
O braco ljud! Cemu mrznja ljuta,
Cemu vas bijes i sav prezir taj?!
Ta s mog me niko ne odvrati puta,
Moj put je meni sto andjelu raj.
Ja n'jesam covjek sa ovoga
svijeta,
Krilati ja sam u slobodi ptic,
U mome letu nista me ne smeta;
Ni zarki cjelov, nit ognjeni bic.
Ako sam kadgod rijeci proti vas
reko,
Tom kriv je bio vasih grijeha kal
Sa moje lire vjecito je tek'o
Bozanske pravde i istine val. |
|
|
