o
Mostujte sa nama
Arhiva
Autorska grupa SIN - Most

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 98 (9 - nova serija)

Godina XXIII juni-juli/lipanj-srpanj 1997.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Gradimir Gojer
SARAJEVSKI TEATAR U RATU
Zapisi za teatrologijski nezaborav

Stvarnim pocetkom teatarske produkcije u ratu, tijekom agresije na Drzavu Bosnu i Hercegovinu, moze se, smatrati prvi recital izveden aprilskih dana, pod krovom Vrhbosanske visoke teoloske skole, u ulici Stadlerovoj. Tom prigodom glumac KAMERNOG TEATRA 55 Miodrag Trifunov odrzao je govorni recital temeljen na poetskom djelu Augustina - Tina Ujevica. Od te predstave, igrane uz rasvjetu svijeca, te sa tonskom kulisom brojnih granata koje su zasipale grad, pa sve do predstave "ANTIGONA U NEW YORKU" odrzane koncem 1996. godine traje najcudesniji period u zivotu bosanskohercegovackog, a poglavito sarajevskog teatra. Ne samo da je nadolazeca agresija ugrozila protagoniste teatarskog zivljenja, ne samo da je ugrozila publiku, ona je pokusala, prije svega, potpuno ponistiti tetarsku infrastrukturu Sarajeva.

Danas, kada je bjesomucni rat iza nas, valja zabiljeziti, ako nista, ono puki fakticitet o onomu sto je bila teatarska aktiva u odnosu na zlo koje je prijetilo i koje nije dopustalo niti normalan zivot, a kamoli organizaciju teatarske infrastrukture.

Predstave, igrane prvih ratnih dana, u KAMERNOM TEATRU 55, pa cak i poneko gostovanje, kojim su glumci davali obola opcem otporu nadirucoj agresiji, gostovanje, prije svega, u blizini prvih borbenih crta, ili po sarajevskim sklonistima pokazaii su da nasi teatarski umjetnicki ansambli niti zele, niti mogu potpisati kapitulaciju, u trenutku kad je sve u ljudskim zivotima bilo na onoj osjetljivoj tocci opstojnosti i mogucnosti pobjede zla.

Tih dana valja zabiljeziti da je KAMERNI TEATAR 55 nastavio izvoditi svoju produkciju, a prije svega dvije predstave: "Siroti mali hrcki" Gordana Mihica i "Umri muski" Alda Nikolaja.

Zbog ozbiljnih poteskoca, koje su bile, prije svega, sigurnosne prirode, teatarska produkcija u Sarajevu "seli", za kratko vrijeme, u podrumske prostore Kabarea Pozorista mladih, gdje se osniva Sarajevski ratni teatar -SARTR, u kojem participiraju glumci svih, dotadasnjih institucionalnih teatarskih kuca.

SARTR stvara i prvu ratnu premijeru - SKLONISTE, prema tekstu Safeta Plakala i Dubravka Bibanovica, u reziji potonjeg. Takva predstava koja je imaginirala stvarnost, toga trenutka, koristila zivotne cinjenice, prijesnu zivotnu situaciju za stvaranje teatarskog akta, dala je naznaku kuda ce se kretati produkcija ovog umjetnickog ansambla.

Vrijedi zabiljeziti i imena aktera prve premijere u ratnom Sarajevu. U "Sklonistu" uloge su vajali Senad Basic, Zoran Becic, Miodrag Trifunov, Jasna Diklic, Nebojsa Veljovic, Irena Mulamuhic, Alija Aljovic i Nisveta Omerbasic. Odmah poslije ove predstave, SARTR, izvodi premijeru "Ljubavi Dzordja Vasingtona", prema redateljskom citanju Dubravka Bibanovica, te sa glumackom gestikom Minke Muftic i Suade Topolovic. Predstava je igrana pedesetak metara od rovova i transeja, u jednoj od, za tu prigodu, osposobljenih dvorana hotela HOLIDAY INN.

Interesantno je da su dani kada nastaje i prva koprodukcijska predstava SARTR-a i KAMERNOG TEATRA 55 - "KAKO MUSA DERE JARCA", Zlatka Topcica, cime se, fokus teatarske ratne produkcije, gotovo u potpunosti, prebacuje na pozornicu i druge teatarske prostore KAMERNOG TEATRA 55. To su i dani kada Haris Pasovic postavlja u KAMERNOM TEATRU 55 predstavu "GRAD" prema libretu i scenaristici Semezdina Mehmedinovica i svojoj, baziranoj na lirici, inspiriranoj obranom gradova i gradjana, ugrozavanih od onih koji kidisu (kroz cijelu povijest!) na gradove u cijelom svijetu.

Predstava "Grad", inace koncipirana i igrana pod svijetlosti lojanica, postmodernisticko intonirana, donijeia je jednu scensku "leguru" kakve se postidjele ne bi ni "mirnodopske" pozornice. U nizu nastaju predstave-nove premijere "LJUBOVNICI", anonimnog autora iz 17.-tog stoljeca, te predstava "KOSA' - mjuzikalske intonacije, obje u reziji Kace Doric.

Tako ozbiljan i slozen zadatak kakvo je "GALILEJEVO UZASASCE" Antuna Soljana u interpretaciji glumaca Vlajka Sparavala, Seke Maurer i Vlade Jokanovica, samo je pokazalo ozbiljnost kojom je i u repertoarnom, i u interpretativnom pogledu, krenuo KAMERNI TEATAR 55 tijekom agresije...

Glumci i redatelji Narodnog pozorista postavkama dviju repertoarno nepogresivih predstava (obje u reziji Sulejmana Kupusovica !) u dvorani KAMERNOG TEATRA 55, pokazale su da Narodno pozoriste i dalje istrajava na logicnom repertoarnom konceptu tzv."populistickog" teatra.

U Muratbegovicevoj "MAJCI" jedna tragedsko-heroicna situacija, sa evidentnim, rezijskim podcrtavanjima temeljnog pozornickog patriotizma donosi ozbiljne likove, koje kreiraju Nada Djurevska, Zoran Becic, Tahir Niksic, a urnebesna komedija Reja Konija KIDAJ OD SVOJE ZENE", zajedno sa vec pomenutim LJUBOVNICIMA omogucuje stanoviti humorni "odmak" od stravicnih prizora sarajevske svakodnevnice. Sjecanje na, prerano preminulog, mostarskog redatelja Ahmeta Obradovica potencirano je obnavljanjem predstave "TVRDJAVA", prema Selimovicu, koju je redateljski obnovio giumac Tahir Niksic, uz superviziju Harisa Pasovica. U interesantnost teatarskih gibanja pripadaju i prve predstave studenata zavrsnih godina Akademije scenskih umjetnosti Pjera Zalice (Sofoklov "AJANT") i Dine Mustafica (Sartrov "ZID"). Obnova "HASANAGINICE" Alije Isakovica, te prvo izvodjenje autorskog projekta Semsudina Gegica "SARAJEVSKA TROKUKA" potvrdilo je tezu, da bez obzira na situaciju agresije, u ovom vremenu nije "prolazio" zanr gole agitke, vec da je povjerenje i podrsku sarajevske publike imalo samo ozbiljno osmisljeno i nadahnuto realizirano teatarsko tkivo. Kao sto je KAMERNI TEATAR 55 prosirio na multimedijski plan svoju djelatnost, uvodjenjem Teatarskih molitvi za mir, glazbenih priredbi, citavog serijala izlozbi u Galeriji GABRIJEL i Klubu PROSPERO, tako je i MES dozivio svoju preobrazbu iz manifestacionog u produkcijsko tijelo. Tako i nastaju predstave Euripidove ALKESTIS, te predstava CEKAJUCI GODOA, koju u prijevodu Nermine Kurspahic rezira Suzan Zontag. Teatarsko traganje Harisa Pasovica i njegova osobena teatarska laboratorija doci ce, posebno, do izrazaja u scenskim projektima "U ZEMLJI POSLJEDNJIH STVARI" Pola Ostera, te kroz projekat "SVILENI BUBNJEVI", realiziran u koprodukciji sa Narodnim pozoristem.

Najveci broj scenskih dogadjanja vezan je, tijekom agresije, ipak, za permanentnu djelatnost KAMERNOG TEATRA 55. Tako ce povjesnicar umjetnosti i jedan od najznacajnijih analizatora ratne umjetnicke produkcije, akademik dr. Muhamed Karamehmedovic zapisati: "Ta bezvremenost kao da nam je omogucila da prezivimo i na poseban nacin shvatimo ovu sadasnjost, kao da nam je omogucila da kao u Vim Vendersovom fiimu "Nebo nad Berlinom"... kada starac gleda stare fotografije, kada dotice travu i kaze; ovdje je nekada bio divan hotel, ovdje sam pio kahvu... ako ja umrem ko ce pricati ove price... Tako i mi ako nestanemo ko ce pricati o ovim cudima koja su se desila i desavaju u ovom KAMERNOM TEATRU 55, o ovom fenomenu i ovoj kuci koja je bila centar duhovnog otpora i gdje stvaraoci nisu dozvolili da se ubije duh naseg covjeka, duh naroda i duh ovoga grada..."

Toj i takvoj otvorenosti KAMERNOG TEATRA 55, tim estetskim pluralima, doprinijelo je i prilazenje muzicke druzine Dzevada Sabanagica - Sarajevskog gudackog kvarteta "pod kapu" KAMERNOG TEATRA 55.

Poceo je jedan cjelodnevni aranzman, permanentno, iz dana u dan, svih ljudi u ovoj teatarskoj kuci, zatim prilazenje svih glumaca u gradu ovom teatru, a posebnu uzlaznicu angaziranja cinile su Teatarske molitve KAMERNOG TEATRA 55, koje su, uglavnom, subotom ujutro, okupljale golemi broj gradjana Sarajeva. Bile su to seanse na kojima je zazivan odbjegli mir i to: stihom, otpjevanim songom ili baladom, otplesanom plesnom numerom, izlozenom jednom, ili nekolikim slikama ... "Molili" su politicari, bivsi i sadasnji casnici, vojnici, javni tuzitelji, kardinali, majke, ucenici, profesori sveucilista...

Dugo je KAMERNI TEATAR 55 odrzavao i najplodniju knjizevnu tribinu u gradu. U danima u kojima u gradu nema niti kilovata struje predstave i druge manifestacije duha pohode i takve osobe na priliku kardinala Kuharica i Puljica, Reis ul uleme Mustafe ef. Cerica, predsjednika Izetbegovica...

U jeku najzescih sukoba sa srbocetnickim agresorom, u jeku sukoba armije i HVO-a na pozornici KAMERNOG TEATRA 55 obnavljaju se i dvije, od kritike odlicno ocijenjene, predstave "KIN" Dime Sartra i "TETOVIRANA RUZA" Tenesi Vilijemsa sa Draganom Jovicicem i Vesnom Masic u glavnim ulogama, obiljezava se velika obljetnica Miroslava Krleze, kolazom Krlezine poezije i proze, te premijernom predstavom "U AGONIJI" rezisera i protagoniste Dragana Jovicica te glumaca Djurevske, Fancoviceve, Jokanovica i Vidovica...

Niti u ratu ovaj teatar ne odustaje od protagoniranja i nekih i za mirnodopske uvjete ekskluzivnih teatarskih vrsta, kakva je npr.: teatar poezije. Tako ce u rezijskom citanju Gradimira Gojera nastati predstave po stihovima Maka Dizdara (KRINOVI) i Dzemaludina Latica (ALIFAKOVAC). Usko suradjujuci sa Akademijom scenskih umjetnosti pojavice se predstave Cehovljevog MEDVJEDA i SARAJEVSKIH SKICA, a nemalo potom, citavom serijom novih predstava KAMERNI TEATAR 55 postace zanimljiv i kronicarima i kriticarima teatarskih zbivanja, i van ove sredine, jer izlaze, zaredom, Mustaficev ZID, Gojerova verzija Muradbegoviceve povijesne sage o Husein Kapetanu Gradascevicu, Vladimir Jokanovic rezira Mrozekove EMIGRANTE, Admir Glamocak BEZ TRECEG Milana Begovica, Gradimir Gojer NASTASJU FILIPOVNU, a Jokanovic "otkriva" VIZIJU ZVJEZDANOG TRENUTKA Pola Hardca. Ovo je i period u kojem KAMERNI angazira i prvog gostujuceg redatelja, izvan Sarajeva ... Profesor Tomislav Durbesic postavlja Ziroduovu dramu "TROJANSKOG RATA NECE BITI", uporedo njemu mladi Dino Mustafic rezira dvije Mrozekove predstave "PJESICE" i "POLICAJCI".

U "PJESMI LABUDOVA", prema Cehovljevim jednocinkama skupina glumaca srednje generacije, predvodjenim Admirom Glamocakom, napravice zanimijiv, teatarski tragalacki postupak.

Zanimljivo je da uspjesi mladog Dine Mustafica obuhvataju i njegovo traganje po poetici Ezena Joneska, gdje ce posebno doci do izrazaja njegov seriozan rad sa glumcima.

Nakon, rijetko uspjele, turneje KAMERNOG TEATRA 55 u Spaniji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, te Italiji, valja konstatirati da je i Sarajevski ratni teatar SARTR imao uspjele, inozemne nastupe, sa predstavom "SKLONISTE", a da je koprodukcijski projekat "HAMLET MASINA", Milera, Pozoristu mladih donio prestizne poene u Svajcarskoj.

Uz konstataciju da su do kraja 1996.godine u KAMERNOM TETRU 55, izvedene i predstave NEKA ALJASKA I LIFT ZA KUHINJU Harolda Pintera, MARIJA TEREZIJA Mire Gavrana, PLAY LOVE Sandersa -Krleze -Nurena, te ANTIGONA U NEW YORKU Glowackog, treba podcrtati da je ratni period KAMERNI TEATAR 55 iskoristio i za suradnju sa renomiranim redateljkama iz Amerike (Lee De Long i Rasa Allan Kazalas), redateljem iz Hrvatske (Petar Vecek), te istaknutom svajcarskom redateijkom Marian de Piri.

Analizom naslova koji su igrani na sarajevskim pozornicama vidi se sirina "reza" u svjetsku dramaturgiju od Sekspira (HAMLET), preko Havela (AUDIJENCIJA i VERNISAZ) do Fejdoa (BUBA U UHU) i Sizgala (TIGAR).

Znacajno je ukazati i na cinjenicu da sarajevski teatri nisu ni tijekom rata, a ni neposredno poslije njega, zaboravljali na domaceg autora. Izvedeni su novi tekstovi Seada Fetahagica (KAKO JE POCELO), Semsudina Gegica (SARAJEVSKA TROKUKA), Zlatka Topcica (KAKO MUSA DERE JARCA) ...

Sagledavajuci ukupno prisustvo teatarskih radnika u onome sto je bio otpor agresiji na Drzavu Bosnu i Hercegovinu tesko je, sem taksativno, zabiljeziti sve ono sto je bila glumacka aktivnost, od brojnih recitala, "mono" nastupa, do kombiniranih programa, gdje je glumcima pripadalo istaknuto mjesto, te do njihovog participiranja u kolaznim programima nacionainih kulturnih drustava i raznim drugim manifestacijama.

Iz svega ovoga, valjda je, jasna moja pocetna konstatacija o tomu; kako sarajevska teatarska infrastuktura nije razorena u ratu, a kako je iz rata Sarajevo izislo bogatije za jedan novi teatar, (teatar SARTR). Uostalom, na analiticarima je da produbljuju istinu o teatru u ratu.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Mark Sagal - Violinista

Home Arhiva
Novi broj Obavjestenja Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo