|
Meni ne treba da se nakanim
Sazreo sam kao rascvjetana dunja u Jesen
U kineskoj provinciji dinastije Ming.
Kao rijeka Tiber što dijeli Rim na pola
I navigaje pored Vatikana – Trga Svetog Petra
Šapćući u uho Pape Pavla Drugog – Vojtile
Papa ne može da ti se digne,
Možda je to jedini razlog što su te izabrali za Vladiku Katoličke Crkve.
A ne kao Vladika Petrović Njegoš za kojim su se
Okretale mlade Austrijanke u Beču
Kada se šetao po Prateru odjeven u narodnu Crnogorsku Nošnju.
Neodoljivo lijep i pametan – maestro od pera.
Kao Luča Mikrokozma predviđajući patuljaste zvijezde i crne rupe
Daleko prije Stefana paraplegičara.
Meni ne treba da se nakanim niti opredijelim
Noć je moj saveznik i sveti upis
Tibetanska Knjiga Mrtvih.
Moje pleme je od Kurda
Zlatara po zanatu
Kao Mida legendarni tvoritelj čuda.
I ne treba mi biti mudar niti zao
Jer pronaći smisao je kao ulazak u pakao
Kao vječna želja za pogibijom.
Meni ne treba da se nakanim
Ja sam misao.
|