|
Gledaju nas, posmatraju i mjere,
pitaju se, imamo li mozga, ljudskosti i vjere.
Mi zamorčad za moćnu ligu,
dok smo na uzici nismo za brigu.
A onda oni se čude,
šta rade te balkanske lude.
Umjesto mozga imaju muda,
to je prava balkanska luda.
Moćni, male i nemoćne jašu,
pošalju ih na polja, na pašu.
A onda opet na prevaspitanje,
da se ne pogoršaju mir i evro-stanje.
Dobri smo za zabavu i promjenu smjera,
nemamo granica kad jedan drugog tjera.
Ludnica nam je najbolja škola,
mala razlika od radosti do bola.
Moćnim gadovima i bog prašta
a oni tlače i rade svašta.
Mi smo zamorčad za njihovu ligu
dok smo na uzici nismo za brigu.
Mali dok stenje i kad ga boli
treba da kleči i moli.
Kad nam bace kost oči nam zakrvave,
to su za velike, krvave igre i zabave.
Mi smo ogledni Zoo vrt,
od obične igre napravimo smrt,
takva je oduvijek balkanska šuma,
svaki događaj i rješenje je van uma.
Kao maska služi glava,
trovač i strašna sprava,
mračna ponavljajuća slika
balkanskog putujućeg spomenika.
Kao prava balkanska luda
umjesto mozga imamo muda.
Mi smo zamorčad za njihovu ligu
dok smo na uzici nismo za brigu.
|