|
U proteklih shezdeset godina Sarajevo je josh jednom odoljelo i sachuvalo svoj slobodarski duh, zahvaljujuc'i, medju ostalim, i borbi i djelovanju umjetnika koji bez obzira odakle dolaze ovaj grad smatraju svojim i ideja Collegiuma je prezhivjela, a suradnja umjetnika i grada i dalje ustrajava. U naletu sve izrazhenijih medjusobnih odvajanja i zatvaranja, pojava u kojima se ochituju razlichiti oblici regionalizma, lokalizama, partikularizama, kojima obiluje nasha realnost, sam grad Sarajevo i izlozhbeno galerijski prostor Collegium artisticum josh uvijek predstavljaju mjesto otvorenih susreta za okupljanje i razmjenu raznolikih pojedinachnih opredjeljenja i iskustava.
Njegujuc'i koncept bivsheg Collegiuma, zajednichka izlozhba ULUBiH-a, ULUPUBiHa i AABiH-a, predstavlja godishnju sintezu umjetnichkih radova svih onih koji sudjeluju u oblikovanju nashe vizualne stvarnosti. Ipak, poput svake druge kolektivne izlozhbe ovako heterogenoga karaktera, a kojima su chesto svojstvene i neusaglashenosti kriterija i izbora, ni ovu ne treba promatrati cjelovitim i potpunim presjekom ili dokumentom dostignuc'a jednogodishnje umjetnichke produkcije. Ovim se, naravno, ne zheli niti mozhe umanjiti kvalitet pojedinachnih ostvarenja i radova, te znachaj uvida u karakteristike i smjernice daljnjega traganja i razvoja bosanskohercegovachke umjetnosti i njezine korespondencije sa onim shto nazivamo svjetskom likovnom scenom. Naprotiv, ovakva manifestacija koja pruzha moguc'nosti usporedbi i sucheljenja, medjusobnih prepoznavanja i razilazhenja, trebala bi upravo dobiti na znachaju kao sredina provokacije i poticaja na razmjenu mishljenja, uspostavljanje dijaloga i jedno angazhiranije ucheshc'e kako samih umjetnika, tako i drugih protagonista koji sudjeluju u realizaciji izlozhbe. Tim prije, shto se unutar suvremenih umjetnichkih tokova galerijskim prostorima nerijetko osporava status i znachaj pasivnih izlozhbenih mjesta, ali im se unutar takvih tendencija otvara moguc'nost za trazhenje nove legitimacije kao aktivnoga ambijenta, u kojemu svoj angazhman nalaze i prepoznaju ne samo umjetnici, vec' i umjetnichki kritichari, umjetnichka publika i svi drugi kulturni chimbenici.
Chini se da jedan pomalo rutiniran i indiferentan odnos prema izlozhbi i manifestacijama ovakvoga karaktera, primijetan kako u odazivu, tako i u ponudi radova za selekciju, potreba za drugachijim angazhmanom azhurira. Ne hotec'i pravljenju preferencija ili upuc'ivanju kritike, jer to nije ni namjena ni moguc'nost ovog teksta, izlozhene radove ULUPUBiH-a izdvojila bih kao najhomogeniju i najuravnotezheniju cjelinu, izbalansiranoga kreativnog i tvorachkog china (chemu doprinose prednosti samoga medija i danashnja nesumnjiva propulzivnost ove umjetnichke oblasti), selekciju radova AABiH, uvazhavajuc'i teshkoc'e njihove prezentacije, kao mjesto najjasnijih razlichitosti ideja i najsnazhnijih individualnih obiljezhja, ali i najvec'e diskrepancije izmedju ekskluzivnoga (idejnoga i tek rijetko ostvarenoga) i javnog prostora, a izlozhbu ULUBiH-a kao mjesto na kojemu bi predlozhena promjena stava i odnosa i trebala otpocheti, ne samo jer je ULUBiH medju udruzhenjima i najstarije, vec' shto su promjena znachaja i uloge vizualnih umjetnosti, statusa klasichnih likovnih formi i tretmana novih i drugachijih oblikovnih moguc'nosti (mada sama izlozhba oskudijeva radovima koji izlaze iz okvira tradicionalnih tehnika, a vishe inventivnosti odlikuje rad umjetnika srednje i starije generacije, nego onih mladih), te sva ostala pitanja koje namec'u odlike suvremenog umjetnichkog okruzhenja ovdje i najochitijim.
Zashto ona podsjec'anja s pochetka teksta?
Collegium artisticum predstavljao je svojedobno napredan i inovativan umjetnichki pokret sa svijeshc'u o svojoj kreativnoj snazi, ali i svojoj odgovornosti. Za ostvarenje jednog prepoznatljivog kulturnog ambijenta i identiteta, pojedinachni i parcijalni dometi i ostvarenja, ma kako znachajni i cijenjeni, nazhalost su nedovoljni. Tek jedan cjelovitiji pomak, kojemu bosanskohercegovachka tradicija i bashtina josh uvijek mogu ponuditi svjezhu inspiraciju i validno iskustvo, a vezivanje za jedan datum simbolichan povod, proizveo bi potrebni ambijent u kojemu bi i sudjelovanje, ubilo kom svojstvu, na godishnjoj izlozhbi ”Collegium artisticum” predstavljao uvijek novi izazov za propitivanje i potvrdu vlastite uloge i umjetnichkog postignuc'a.
____________________
* O radu i programu pokreta pogledati u Zborniku tekstova objavljenom povodom Okruglog stola ”Collegium artisticum” 1939-1989. u organizaciji ”Sarajevske zime”. |