![](../10x10.gif)
Miljurko Vukadinović
SAVREMENA
RUMUNSKA
KNJIŽEVNOST
Pjesnička
vidovitost Dumitru M. Jona
![](../10x10.gif)
1. |
|
![](../10x10.gif)
Dumitru M. Jon (Dumitru M. Ion), rođen 1947., izuzetna ličnost
poezije i kulture sa naših balkanskih prostora, predstavlja se ovom
prilikom jednom od najboljih svojih pjesničkih knjiga. Decenijama
već ovaj autor izuzetno vrijednog opusa premošćuje naše balkanske
razlike i nesuglasice, a rumunskom čitateljstvu, u sjajnim
prijevodima, približava savremenu književnost. Nakon Revolucije
(1989.) izuzetno je aktivan i kao izdavač (izd. kuća ”OrientOccident”)
(Istok-Zapad) i kao organizator, uz ”Struške večeri”, najvećeg
pjesničkog festivala u ovom dijelu Evrope ”Pjesničke noći u Kurtea
de Arđeš” gdje svake godine okuplja stotinjak pjesničkih i
prevodilačkih uglednika iz cijeloga svijeta. Sa
suprugom -
pjesnikinjom Karolinom Ilikom (i ilirskim čudom od djeteta
Lanom) jedinstven je slučaj književno-kulturnog angažmana u
tzv.
neujedinjenoj Evropi.
|
![](../10x10.gif)
2.
|
![](../10x10.gif)
Dumitru M. Jon autentični je pjesnik metafizičkog usmjerenja sa
poeziji izgleda urođenom težnjom da etička pitanja zadrži u
estetskim okvirima. Kod ovog pjesnika se očituje da kao svaki
tragački pjesnik ”ne mora da vjeruje u Boga, ali mora da vjeruje u
čovjeka”. Ironija i melanholija u Dumitruovim pjesmama ostvaruju
rijetko uspješno sadejstvo. Približenost ironijskog dramskom još
jedna je značajka njegova pjevanja. Između efemernog i slučajnog
pjesnik se priklanja eteričnom koje je u krugu najširih
religijsko-mitoloških interesovanja, uspijevajući da, uz izvjestan
upliv patosa, ostvari osoben-lični i prepoznatljiv poetski izraz.
Nije riječ o patosu koji će nas zaglušiti
nacionalno-nacionalističkim iživjelom folklornom retorikom već je
riječ o strogo kontrolisanom i znalački ”doziranom” uplivu koji
poetskoj iskazanosti daje izvjesno usijanje emotivnog valera.
![](../10x10.gif)
|
![Nikola Papić: Kompozicija I](papic.jpg)
Nikola Papić: Kompozicija I |
![](../10x10.gif)
Mitološki uplivi ponekad su pojačani, pa se često dešava da je
vizija skoro uvijek jača od same stvarnosti. Neposredan ispovjedni
ton je prigušen ili suzbijen, ili sasvim izmješten u drugi plan.
Otuda je prevashodno sredstvo ove poezije slika. Ona je uvijek
direktno izložena metafizičkom (ili metaforičkom) ozarenju i jednom
ličnom pečatu. Nije riječ o ličnom koje se ispomaže intimnim/
ispovjednim već onom koje posjeduje intelektualnu oštrinu i
vidovitost. Strogost, svedenost poteza, eliptičnost izraza, gotovo
izvjesna ukrućenost izraza.
![](../10x10.gif)
Njegova je pjesma jedna razuđena poetska
ukrštenica koja čitaocu sija i bez objašnjenja, a ovog pjesnika čini
posve izdvojenim i osobenim u najživljim tokovima savremenog
rumunskog pjesništva. |
|
![](../10x10.gif)
Dumitru M. Jon
8. SLIKA ANĐELA
![](../10x10.gif)
1.
Divno li je stići kriomice
Pod hladnim bdijenjem zornjače
Pa da se poput kradljivca ušunjaš u odaju,
Da prisluškuješ
Himere vanjskog svijeta
Pa da uzdahneš sa olakšanjem
Ne imajući nikoga da te slijedi!
![](../10x10.gif)
Voskom uši da zatisneš
I pod oklopom noći da baciš
U vazduh sef uobrazilja,
Da se iz njega prospu ka tebi
Rojevi gnjevnih riječi.
![](../10x10.gif)
Sasvim da smetneš sa uma zašto si došao,
Da žurno klekneš,
Da ih iznova satjeraš u košnicu,
Da ih ukrotiš izmišljajući im
Vradžbine, bajalice, pjesme
Koje, iz straha da ne zaboraviš
Da ih prepišeš u vrućici
Na hartiji eksplozivom.
Skrhan umorom
Da sretan trneš
Na licu mjesta, nadomak dana!
![](../10x10.gif)
2.
A ipak da se probudiš uplašen
I ubijeđen da je još neko
Sa tobom u odaji.
Tada ćeš spaziti anđela
Kako ti krotko čita rukopise,
Pa ćeš se odati ludačkim vriskom
I on će ti dobaciti pogled
Pun beskrajnog prijekora,
Prhnuvši kroz otvoren prozor.
![](../10x10.gif)
A ti ćeš pojuriti za njim
I, zaronivši do lakata
U svjetlost danju,
Otuda ćeš izvaditi
Pozamašnu vreću para
Sa likom Božijim.
![](../10x10.gif)
Zatim, kao kad bi
Posumnjao u njihovu moć,
Razbacivao bi ih lijevo-desno
Poput onih hartija plavom krvlju umrljanih
I da vidiš ne bi li zaboravio
Stravu koja te uvijek obuzima
Pred riječima.
![](../10x10.gif)
3.
Da možeš za badava sebi da priuštiš
Nešto skupo kao sreća.
Ali da nipošto ne možeš trgovati
Nečim jeftinijim od klevetanja.
Svjestan da hraniš taj paradoks.
![](../10x10.gif)
4.
Da bogatiji od Konstantina budeš
I kad ti je svijet još draži
Da pojmiš u magnovenju
Da ti Visoka Porta maramu šalje,
Jer si bio prinuđen da se povučeš u kulu
A tamo, pod prijetnjom smrti,
Bezlični su ti poručili da otkriješ
Gdje skrivaš peći
I druge alatke alhemijske.
![](../10x10.gif)
Tek tada pojmićeš
Da poezija nikog ne ubija,
Ali riječi: da.
Da i to podneseš
Sedmostruki mača smijeh
Ne bi li spasio
Sliku anđela.
![](../10x10.gif)
Prijevod: Miljurko Vukadinović |
|
![](../10x10.gif)
Iz knjige ”Jevanđelje po Jovanu metafori” objavljene u izdanju
Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, čiji je urednik Amir Brka. |
|
|