Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 140-141 (51-52 - nova serija)

Godina XXVI juli-avgust/srpanj-kolovoz 2001.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Mehmed Rajković, Mostar
KRIŽ BAHATOSTI I SRAMA


Na vijekovima čistom, djevičanski, virđinski bezgrješnom mostarskom Humu pojavio se jednog dana prije nekoliko mjeseci jedan sasvim mali, teško primjetljivi križ, da bi se poslije nekog vremena pored njega uzdigao jedan ogroman u staklu i mramoru zasjenjujući križ, vidljiv sa sve četiri strane, kilometrima daleko, pa i noću, obasjan snažnim reflektorima i šaljući odatle poruku okolnom svijetu, ljudima svih vjeroispovijesti, većinski nekatoličkom stanovništvu grada i najšire okoline da je tu on, taj križ, tu zasjeo i od djevičanski čistog Huma načinio prostor, placdarm za religioznu propagandu jedne od tri vijekovima koegzistirajuće religije u gradu, katoličku.

Katoličanstvo bi da se superiorno izvija naviše, prema nebeskim prostranstvima iznad glava većinskog stanovništva drugih religija u gradu, muslimanske i pravoslavne, te jevrejske. Križ bi postepeno i, neopazice, vremenom trebao da uđe u srca i dušu nekatolika, da vremenom postane sastavni dio, simbol grada, kao što je Neretva ili Veličanstvena pravoslavna crkva ili Stari most, barbarski razoreni uveliko pod znamenjem baš križa, HVO i vojske jedne strane države, putem tehnike i metoda koje je sa krajem kolonijalnih ratova čovječanstvo ostavilo iza sebe.

Odakle i zašto križ na čistom mostarskom Humu?

Odakle - taj simbol koji je tu simbol agresije i terora, koji bi da sabije u mišje rupe sve što ne pripada njemu, dokle će on tu svojim postojanjem razdvajati stanovništvo grada, sijati zlu krv medu ljude istog grada i dalje cimentirati jedini preostali "berlinski" zid na našem kontinentu?

Čemu Mostarci mogu da se nadaju, kada će moći da "odahnu dušom" slobodno i u zajedničkom naporu da se nađu na stazama prema evropskim integracijama i vrijednostima?

Avanturisti iz zapadnog dijela Mostara, uveliko pridošlice sa strane, uglavnom ljudi koji su tokom rata već počinili teške zločine hirošimizirajući istočni dio, rušeći sve džamije do kojih je došla njihova ruka, mučeći i ubijajući svoje žrtve u logorima Heliodrom ili Dretelj, ti avanturisti sve što više zapadaju u izolaciju od međunarodne i BH zajednice, sve što više okreću leđa međunarodnom i bh zakonu, a na što ih neumitno i zakonski (kao i u slučaju S. Miloševića) navodi pogrešan koncept nacionalizma, ksenofobije apartheida, uvijen u staniol nekakve borbe za hrvatsku opstojnost, dakle, sve što više idu izolaciji, to su opasniji, nepodnošljiviji.

I ma koliko ovi sumnjivi Mostarci nastojali da u današnjem miru postignu ono što u ratu nisu postigli u našem gradu uz pomoć sličnih agresivnih snaga iz Hrvatske, HDZ i moćnih katoličkih krugova iz Evrope i Vatikana, ma koliko prekrštavali naš zajednički mostarski Dom kulture na Rondou u nekakav hrvatski dom Kosača a Veležovo igralište u igralište Zrinjskog (kad kradljivac ukrade kola prvo im promijeni broj), ma koliko još uvijek iznad glava Mostaraca blještio taj križ, posramljen, jer ne služi svojoj iskonskoj misiji širenja dobre volje i ljubavi među ljudima, svim ljudima svijeta i jer dovodi u pitanje pravo na slobodu savjesti i vjeroispovijesti, pa i etaizma čovjeka, zagarantovano svim savremenim konvencijama o pravima i slobodama čovjeka, ipak Mostarac nema razloga za pesimizam, za beznađe. Strpljen, spašen.

A tu smo se već uslikali, ogledali sa našim komšijama, tačnije njihovim pridošlicama sa strane. Nikakvog razloga da budu žrtva kompleksa manje vrijednosti nemaju Mostarci kad je u pitanju moral i čestitost, jer iza sebe nemaju takve stravične zločine kao što su Ahmići, Stupni Do ili konclogori, ili rušenje tuđih religioznih svetilišta, o čemu onaj treći, sudija, Hag, svjedoči.

Ta svekolika avanturistička bahatost osuđena i od strane međunarodne organizacije, kao i taj osramoćeni križ sa Huma našega, koji razdvaja ljude istog grada, ratuje protiv Dejtona, moraće jednom da nestanu u interesu ujedinjenog Mostara.


Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Dragan Kunić: Selo, ulje na platnu, 1996.

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001 HarisTucakovic, Sweden
oo