Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 140-141 (51-52 - nova serija)

Godina XXVI juli-avgust/srpanj-kolovoz 2001.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Slovo urednikovo - Alija Kebo
PREPOLOVLJENI MEZAR


Jedan stari Mostarac, prije osam godina protjeran iz naselja Balinovac vratio se, konačno u svoj stan. Nakon svih muka i gorčina prognaničkog života, čovjek je srećan. U svome, na svom. Čelo mu je vedro, oči pune dobrote, srce ljubavi.

U isto vrijeme, jedna stara Mostarka sa Carine - kune:

- Ko ga podijeli, dabogda ni na onom svijetu mira ne im'o, dabogda mu mezar sjekirom presjekli i prepolovili na istočni i zapadni dio...

Ova je žena, zbog nekog običnog papira o nekretninama išla s "ove" na "onu" stranu Mostara u katastar: službu koja je, uzgred rečeno, od pamtivijeka bila na "ovoj" strani. Možda je ova starica, u svojoj srdžbi i kletvi iskazivala i svoj protest na još uvijek raspolućeni Mostar u kojem je, pored centralne zone ustrojeno 6 (šest) opština, zatim: dva medicinska centra, dvije pošte, dvije elektroprivrede, dva "autoprevoza", dva komunalna preduzeća, dva univerziteta, dvije gimnazije, čak i dvije vatrogasne službe.

Dokle ovako, zaboga, miloga, pita narod, a pravog odgovora niotkud. Kao da ne postoji ništa drugo do nevoljko se pomiriti s činjenicom o dvoimenom gradu i s dogadajima što oko i uho paraju, možda sve poslati u pivsku flašu, pa pred svijetom zavapiti: jao!

Ta prokleta linija razdvajanja, taj oštri rez, taj tumor i ta pukotina na nekad zdravom tkivu Mostara, izgleda još će dugo, i daleko biti od linije pomirenja. Narod bi htio da se miri, ima divnih primjera obnavljanja starih prijateljstava, ali neki narodni lideri (posebice oni koji pripadaju samoproglašenoj i nikad priznatoj HR "HB") još igraju svoje igre. Pada li im na njihovu krhku pamet da je i u politici već krajnje vrijeme da se neke opštepoznate stvari razgolite. Makar do pojasa.

Slovopisac pominje liniju razdvajanja, zapravo liniju poniženja za svakog istinskog građanina sa Neretve, da bi istakao histerično ludilo onih koji još maštaju o dva Mostara, o tri entiteta, o tri Bosne i Hercegovine; onih demonskih ratnika iz ljudskih koža što i danas vape za podjelama i svojim atarima; onih što ne znaju, ili neće da znaju da mostarska tolerancija i dobrosusjedstvo nisu ničija privatna stvar, nego kolektivna svijest velike većine Mostaraca.

Ljubav koja brani ljudsku dušu.

Iz te ljubavi, odakle bi drugo, iz te vatre zapretane se i nazire Mostar, oslobođen i rasterećen od nacionalističkih bedastoća, nazire se umiveni i urbanizirani grad, onaj iz pjesama i sa slikarskih platana, grad koji je podjednako i za Muslimane, i za Hrvate, i za Srbe, za sve, njihov "rođeni" i najrođeniji, odakle ih niko i nikada, ni kakvim političkim kombinatorikama pomaknuti neće.

Iz te ljubavi dolazi i jedno nježno predubjeđenje da je samo ova, noćašnja mjesečina ostala od onog prvotnog Mostara, posve nalik na grad i da su Neretva i Stari most sestra i brat. Možda i jesu, jer i tok Neretve i simetrija Starog mosta iscrtani su na nebeskom ekranu nekim nevidljivim šestarom naših emocija. Koje su nam velikom mudrošću i vještinom zavještali stari neimari.


Šemsudin Serdarević: Sa ceremonije povodom početka radova na sanaciji temelja Starog mosta, 7.6.2001.

Šemsudin Serdarević: Sa ceremonije povodom početka radova
na sanaciji temelja Starog mosta, 7.6.2001.

Tako se, za vrijeme mira, putnicima i turistima iz bijelog svijeta Most prikazivao kao graditeljski cvijet, kao bijela ruža s krunom do neba, a Neretva kao božanstvo koje teče, kako davno, davno rekoše Kelti.

Most kao pehar napunjen suncem.

Most kao kamena vaza.

Most kao postojbina Ikara sa Neretve.

Most kao vodoskok proljetnih behara, kao mostarska žega, kao vjetar sjeverac koji sam sebe niz "valu" tjera.

Zatim: Most kao pozornica pod vedrim nebom. Most kao likovna galerija. Most kao prirodna kulisa za filmske projekte. Ali, zamislite, Most može biti, i bio je - mezar. Za tolike hrabre i odvažne momke koji su ga svojim očima i svojim prsima branili. Mezar na kome, ovih dana, najednom, mrtav kamen postaje nešto živo. S dušom. Samo što ne progovori:

- da, baš, iz ovog mezara na Neretvi niče i rađa se novi stari Mostar koji će biti po mjeri svih njegovih žitelja i budućih generacija. Jer, u dnu duše svakog Mostarca počiva Stari Ljepotan, taj ubijeni obelisk, ali ta jedina naša kuća u koju se vraćamo poslije svih puteva i u kojoj je svako dobro došao.


Šemsudin Serdarević: Sa ceremonije povodom početka radova na sanaciji temelja Starog mosta, 7.6.2001.

Šemsudin Serdarević: Sa ceremonije povodom početka radova
na sanaciji temelja Starog mosta, 7.6.2001.

Zato Mostarci vjeruju da će se, jednog lijepog proljetnog dana, kada razvigor puhne s Neretve, pred njegovim kapijama obrušiti i ta nesretna linija razdvajanja, taj nevidljivi, ali kao križ na Humu veliki zid (za stanovnike s "ove" strane), taj nepostojeći duvar, ali bučan kao oglašavanje mujezina s mostarskih munara (za stanovnike s "one" strane) lijepog šehera.

Eh!


Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Dragan Kunić: Selo, ulje na platnu, 1996.

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001 HarisTucakovic, Sweden
oo