Ismet Ćumurija
PORIJEKLO ČELEBIĆA U MOSTARU
Čardak u mahali Luka |
Po katastarnici iz 1687. godine Čelebići su imali posjede u
hercegnovskoj i risanskoj opštini. Od pada Novog u mletačke ruke 1687. godine pa sve do
konca prošloga stoljeća u Boki Kotorskoj nije živio niko od muslimana. Mustafa
Čelebić je 1668. godine živio u Sovini kod Novog i bio je trgovac. (1)
U Kutima u jugoistočnom dijelu Dabarskog polja
ispod Kutskog Osoja imali su kulu, nedaleko od Ćumurijine kule,
na tri sprata građenu od tesanog kamena, a koja je danas u vlasništvu Vojičića.
Ćumurije su imale kulu i u Pothumu, a u Kutima su imale
džamiju i harem. O kuli Čelebića nemamo nikakvih podataka.
U Kutima su polovinom 17. stoljeća živjele muslimanske porodice:
Abaze, čelebići, Ćišići, Ćumurije, Hadžiomeri, Hamzići i Huseinagići.
Zasigurno se zna da su Čelebići porijeklom od Risna i Herceg Novog kao i
mnoge mostarske i hercegovačke porodice. Otkuda ovih porodica u Risnu
i Herceg Novom nije istraženo, da li su autohtoni stanovnici tih tada hercegovačkih
krajeva ili su došli sa istoka, preko i iz Turske?! Čelebići
su preko Nevesinja, Stoca, Popovog polja, naselili se do Mostara
i Konjica. Historičar Jevto Dedijer u svojoj knjizi Hercegovina
nam je ostavio podatak da su za vrijeme turske uprave u Popovom polju u
selu Dračevu živjele muslimanske porodice Čelebići.
(2)
Gruntovne knjige u Stocu (ne znam da li su sačuvane nakon rata
1992. - 1995.) nam kazuju da su Čelebići imali u posjedu i svoje
parcele sa toponimom Čelebićevina na području Predolja
i Hrguda koje su upisane u jednu katastarsku opštinu.
Teolog i historičar hadži Hivzija Hasandedić u svojoj knjizi Muslimanska
baština u Istočnoj Hercegovini (1990. godine) tvrdi da su imali svoje čardake,
te da su pod napadima uskoka i hajduka preko Stoca došli u Blagaj,
a poslije i u Mostar (polovinom 17. stoljeća).
U sidžilu Blagajskog kadije upisan je Ibrahim Čelebić
(1811. godine) koji je živio u Blagaju (južna Hercegovina).
Čelebić Mehmed-aga, sin Ibrahim-age, umro je
1310. (1892. godine) i sahranjen u haremu kod džamije u Galčićima. (3)
Od polovine 18. stoljeća u selu Dračevice južno od Mostara
je živjela porodica Čelebića (Ahmeda - 1796. godine) što nam kazuje sidžil
Blagajskog kadije.
Godine 1186. (1772.) uzeo je Abdulah-aga Čelebić na licitaciji
za godinu dana u Nevesinju poštu, na zakup za 354 groša.(4)
Mehmed efendija i Derviš efendija Čelebić je
sigurno u sultan Bajazid Velijinoj (carskoj) džamiji ili medresi i
mektebu vršio neku vjersku dužnost. (5) Do rata 1992. godine u Bijenji
(nevesinjska opština) živjeli su Čelebići, a mostarski
Čelebići su imali posjede u Rabini (nevesinjska opština) uz
ostale mostarske porodice: Ćišiće, Dande, Hadžiće, Kajtaze, Riđanoviće i
Žuljeviće. Takođe, i ostale mostarske porodice imale su posjede na području
nevesinjske opštine, i to: Bošnjići, Brajevići i Drače
u Krekovima, Čadre u Žiljevu, Glavovići, Parente i Vilogorci
u Biogradu, Dokare i Tenze u Koleškom, Kajani
u Hruštima, Krpe i Kurti u Kljunima, Lakišići
u Sopiljima, Muslibegovići i Rizvanbegovići u Luki,
Nove u Grabovici, Puzići i Sarići u Zovom
Dolu. (6)
Mostarski Čelebići su imali koncem prošloga stoljeća posjede u
Jasenjanima i u Zijemljima. Preko proljeća i ljeta su
odlazili na svoj posjed, a preko jeseni i zime su živjeli u Mostaru.
Pred Drugi svjetski rat i u razdoblju od 1941. godine do rata 1992. godine u. Mostaru
je živjela pravoslavna porodica iz Podgorice (Crna
Gora) Marko (1895.-1971.) i Jelisava (1911.-l997. god.) Čelebić
poznate terzije (krojači) i abadžije (krojači kapa) koji su do kraja svoga života
krojili etno nošnje velike muzejske vrijednosti.
|
 |
Mustafa Čelebić živio je u Mostaru 1771.
godine na Luci. U mahali Luka nalazi se i danas Čelebića
sokak.
Neki od potomaka ove porodice imao je mali čardak sa ćoškom uz
samu Carsku džadu - Carski drum (današnja Glavna ili Ulica Maršala
Tita). Mislim da je pomenuti ćošak nestao još prije rata 1941. - 1945. godine. Čardak
se, ipak, održao do prošloga rata 1992. - 1995. godine iako je bio narušen zubom
vremena.
Batinić u svome radu navodi da je u Čelebića ćošku
udavljen Mehmed Dadić mostarski ajan, te da je u njemu odsjeo Omer
Rizvanbegović kada je došao u Mostar za muteselima.
U porodici Čelebića je bila ljepotica Habiba Čelebić
zvana Biba što nam kazuje i spjevana piesma sevdalinka koja je na
repertoaru mnogih pjevača prerađena. Ovim povodom iskazat ću je u njenom izvornom
obliku kako sam je i pronašao u staroj baštini naših Bosanaca i Hercegovaca:
Čudna jada od Mostara grada
Kako mladost zbog ljubavi strada
U Habibe Čelebića zlata
Svaka riječ hiljadu dukata.
Jadna Biba bole bolovaše
U bolu je majka prevrćaše.
Šćeri Bibo, i rumena ružo
Kaži majci šta te boli dušo?
Mene boli i srce i glava
Što moj Ahmo u logoru spava.
Kakav Ahmo, voda ga odnijela
Zbog njega si Bibo oboljela.
Sunce sjeknu te Habiba jeknu
Sunce granu Habiba izdahnu.
Rano Ahmo iz logora pođe
Niz svu Luku mimo Bibe prođe.
Sretaju ga Ahmini jarani
Zdravo glava, Biba je izdahla
Nakon rata 1992.-1995. godine iznikao je moderni čardak (kuća) sa dva balkona
čija je ograda ukrašena modernim salivenim betonskim trobozanima. Ostade sjećanje na
prohujala vremena, te spomen na stari čardak sa ćoškom iz bogate baštine muslimana, Čelebića.
Sve do rata 1992. godine živio je poznati Mostarac Sulejman
(1918.-l997.) i njegova supruga Nađija (1923.-1997.) zvana Nađa
Čelebić. Bili su vrsni umjetnici na ukucavanju ornamenata naše
bosanskohercegovačke baštine. Radili su u dućanima Potkujundžiluka -
stare mostarske trgovačke čaršije iz turskoga perioda. Sahranjeni su u Mostaru,
u haremu uz hadži Ibrabim-age Šarića džamiju.
Između grada Jablanice i Konjica na samoj obali Jablaničkog
jezera, u strani, smješteno je malo mjestašce Čelebići. Da
li je ovo mjesto dobilo svoje ime po prezimenu Čelebić koji su možda
nekada živjeli na ovim terenima, nije mi poznato.
Iz prikupljene dosadašnje dokumentacije u Mostaru su u 1984/85. godini
živjeli sljedeći članovi porodice Čelebić, i to: |
Čelebić Belkisa, Čelebića ulica br. 11/1
Čelebić Edin - Miro, Tutina 6a
Čelebić Emina. Milavića br. 8
Čelebić Enver, X hercegovačke brigade br. 18
Čelebić Jelisava, Maršala Tita br. 84
Čelebić Mirsad, Ulica XXXV br. 2
Čelebić Mirza, Matije Gupca br. 16e
Čelebić Osman, Ante Zuanića br. 16/5
Čelebić Rešad, Kragujevačka br. 6.
Čelebić Rifat, Rude Hrozničeka, br. 2
Čelebić Salih, Avenija 14. februar br. 21
Čelebić Salko, Rudarska br. 35
Čelebić Sulejman, Faladžića br. 3
Čelebić Sulejman, atelje, Stari most br. 3 (Hendek)
Čelebić Šaćir, Braće Fejića br. 58
Čelebić Šaćira, Avenija 14. februar br. 22. |
U ratu 1992.-1995. godine Čelebići su raseljeni po cijelom svijetu.
IZVORI:
(1) HAD, C6-33 a, C 6-59 a; M. Zloković, n.d. str. 79
(2) Hercegovina, Jevto Dedijer (1990. god.) str. 272
(3) Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj (srednjoj) Hercegovini, Hivzija
Hasandedić (1997. godine) str. 52
(4) SNK, str. 9 i Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini (H. Hasandedić),
1990. g. str. 130
(5) SNK, str. 1, 9 i 10, sidžil mostarskog kadije (SMK), V-62,1 i 107b
(6) Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini (H. Hasandedić 1990. godine),
str. 158 tvrdi prema sidžilu mostarskog kadije (SMK) v-58, list 159b, 298b, 306b, 374b. |
|
|
