o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 112-113 (23-24 - nova serija)

Godina XXV mart-ozujak/april-travanj 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Nusret Omerika
SOKO UHVATIO PTICU
Mostarsko alhamijado pjesnistvo

Iako je vrlo tesko precizno ustanoviti kada pocinje pjesnicko stvaralastvo Bosnjaka na bosanskom jeziku pisano arebicom, jer se na isto dugo vremena gledalo s puno rezerviranosti i bez njenog istinskog, umjetnickog i estetskog valorizovanja; ipak, se njena pojava moze kontinuirano pratiti od pocetka 17., pa sve do prve polovine 20. stoljeca.

Alhamijado knjizevnost je nastajala i razvijala se pored knjizevnosti na orijentalnim jezicima i narodne epske i lirske pjesme, gotovo tri i pol stoljeca, i u odnosu na ove dvije djeluje umjetnicki skromnije i slabije. Razloge za tako nesto profesor Rizvic vidi u sljedecem: Nedostatak vlastite originalne knjizevne tradicije na narodnom jeziku, nepoznavanje knjizevnog stvaranja svojih slovenskih susjeda u BiH, koje je po svom duhu i prirodi inace bilo religijski zatvoreno, ucinili su da se alhamijado literatura, s jedne strane, po svojim idejama, motivima i sadrzini osloni na pobozno - didakticki vid naslijedjene orijentalne knjizevnosti, a s druge strane, na muslimansku narodnu poeziju po obliku i knjizevnom izrazu, uproscavajuci ih do suhog, egzaktnog i nepoetskog izricja.
(1)

I u drugim krajevima Evrope gdje su vladale Osmanlije kao sto je Grcka, Albanija, Poljska, Bjelorusija imamo slicnu knjizevnu pojavu, te u Spaniji npr. u kojoj je utjecaj arapske civilizacije bio toliko jak, skoro osam vijekova da se pored knjizevnosti na spanjolskom i latinskom jeziku razvila i knjizevnost na narodnom jeziku pisana arebicom.
(2)

Jedna od osnovnih karakteristika alhamijado knjizevnosti je njena vezanost za muslimansku sredinu i nepostojanje dodirnih tacaka sa knjizevnostima drugih naroda osim u pocetku nastanka, gdje se kod vecine ljubavnih pjesama osjeca knjizevna prisutnost Dubrovnika, Dalmacije i petrarkisticke lirike, na koju nekoliko pjesama osobito leksikom zivo podsjeca, sto je vidljivo i prepoznatljivo i kod mostarskih alhamijado pjesnika. Najstariji do sada alhamijado pronadjeni tekst je ljubavna pjesma "Hurvat turkisi" iz 1588/89. godine od nekog Mehmeda Erdeljca koga Ferenc Toldi neosnovano ubraja u madjarske knjizevnike,
(3) dok je posljednji objavljeni alhamijado tekst "Mevlud" od Saliha Gasevica objavljen u Sarajevu 1942. godine.(4)

Kao sto je opce poznato i Mostar je dao znacajan broj istaknutih imena na polju nauke i literature u periodu vladavine Otomanskog carstva, pogotovo na orijentalnim jezicima. Medjutim, nije zanemarivo ni alhamijado pjesnistvo nastalo na ovim prostorima ciji se motivi u pjesmama krecu od ljubavnih, preko nazdravicarskih, do moralno - didaktickih. Ne ulazeci u siru pojedinacnu, sadrzajnu i estetsku analizu pjesnickog stvaralastva mostarskih alhamijado pjesnika, u ovom kratkom pregledu donijet cemo, ipak, o svakom od njih ponaosob nekoliko najbitnijih biografskih i bibliografskih podataka kao i pjesama po vlastitom izboru.

AHMED-AGA ARSINOVIC ZIRAI
Porodica Arsinovica (Ziraizade) ubraja se medju najstarije muslimanske porodice u Mostaru. U sidzilu mostarskog kadije iz 1651. godine
(5) spominje se Zirai Ahmed-agina mahala nastala u prvoj polovini 17. stoljeca na prostoru oko mesdzida Ahmeda Arsinovica koji je sagradjen prije 1651. godine na lokalitetu Donje mahale nedaleko od mosta Mujage Komadine i desne obale Neretve (6). Iz ove porodice potjece i pjesnik Zirai koji je zivio u 17. stoljecu i pjevao na turskom i bosanskom jeziku, ciji prvi spomen nalazimo u Kudsijinoj poslanici iz 1737. godine gdje Kudsija osim Ziraije spominje jos nekoliko mostarskih pjesnika iz tog perioda. (7) U jednoj medzmui Arhiva Hercegovine u Mostaru, br. R-667, inv.br. 31, list 78. i 79. orijentalista Hivzija Hasandedic je pronasao i prvi put objavio njegovu cuvenu pjesmu "A ja podjoh i povedoh konja na vodu", (8) napominjuci da on ne zna ko je njen autor ni kada je napisana. Muhamed Hadzijahic misli da joj je s obzirom na mjesto i vrijeme nastanka autor poznati mostarski stariji pjesnik Zirai Arsinovic koji je pjevao na bosanskom jeziku (9). Isto misli i dr. Safvet-beg Basagic i tvrdi da je Zirai jedini pjesnik Mostara koji je pjevao na turskom i maternjem jeziku u prvoj polovini 12. vijeka po Hidzri, i kako nema nikakvih tragova da je jos neko drugi pjevao u tom periodu proizilazi da bi njen autor mogao stvarno biti mostarski legator Ahmed-aga Arsinovic, cije je pjesnicko ime bilo Zirai. (10)

Alica Jakirovic - Kujundziluk
 
Pjesma "A ja podjoh i povedoh konja na vodu" spada u red najstarijih alhamijado ljubavnih pjesama u kojoj se posebno istice slobodan ljubavni izliv njeznosti jezickim izrazom koji nije bio rasiren u vrijeme nastanka pjesme i odudarao je od islamske duhovnosti. Primjetno je da u pjesmi nema velikog broja turcizama, da je napisana ikavicom i ista bila podlozna utjecajima truba- durske poezije kao i narodne lirike. Pjesmu donosimo u cjelosti:

A ja podjoh i povedoh konja na vodu,
a na vodi lipa gospa lisce umiva.
Zagrlim je, poljubim je, meni se moli:
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
Ja potrgah seftelije kano jabuke.
"Bogme cu te sad baslijom, pri sebi ruke!
Sva sam se oznojila od velike muke.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!"
"Ja se tebi vrlo molim, moje janjesce.
Nit' te pusujem niti velim objesenice.
Jere jeste crne oci i lipse lisce."
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!"
"Ah, divojko lipotice, lipa ti si boja!
Ja se milom Bogu molim, hoces biti moja".
"Pusti mene, mlad junace, biti cu tvoja.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire,
Ja sam jedna sirotica u mile majke.
Ostavi se, mlad junace, mene divojke!
Bog te ubio, jer mi krsis bile ruke!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!
Ja sam tice jarebice, a ti si soko,
kad me hoces ufatiti, ne let' visoko!"
"Ah, da mi je poljubiti u crno oko!"
"Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako, ti vire!
U mene je ljuta majka, karat ce mene.
Ako mene vidi bratac, ubit ce mene,
u mene moj dragi ima, ljubit ce mene.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!
Kose su mi ruzice, ne trgaj mene!
Lice mi je ljubicica, ne ljubi mene!
Ja sam jedna grlicica, ne grli mene!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!
Ako sam ja udovica, ne cini misli,
ah i mi smo bir-zeman (d)e bile divojke.
Pusti mene, mlad junace, tako ti Boga!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!"

ABDULLAH BJELAVAC
Rodjen je, zivio i umro u Mostaru (1857.-1905.). Bio je sitnoposjednik i urar (sahadzija), a to im je zanimanje bilo kao neka porodicna tradicija. Imao je dva sina: Abdurezaka Hifziju, poznatog naseg knjizevnika i Mustafu koga su ustase ubile u Lepoglavi 1941. godine.
(11) U bosanskohercegovackoj alhamijado knjizevnosti pojavio se svojim pjesmama potkraj 19. stoljeca potpuno drugacijim od onih kakve su dotada pisane. Naime, pjesme imaju tipicni prigodnicarsko - nazdravicarski karakter i jedinstven su primjer ove vrste poezije u alhamijado pjesnistvu uopce. Pjesme su mu pronadjene u jednom autografu Muhameda Ruzdije (12) gdje su sabrana skoro sva djela Ruzdijina, koja je A. Bjelavac vjerovatno uzeo da prepise; na strani dvadesetoj zabiljezio je ispod Ruzdijinog teksta, prvu pjesmu "Tebrik" (cestitka). Na strani 47. ima zabiljezeno da je pisao ovo u Mostaru 7. zul-kadeta 1312. po Hidzri ili 8. aprila 1895. godine. Na stranici 63. napisao je drugu svoju pjesmu "Evo nami sad proljece lipo doleti" u kojoj je u posljednjem distihu dao podatke o sebi sto je inace uobicajeni manir u orijentalnoj, a i u alhamijado knjizevnosti (13). Pjesma "Tebrik" (cestitka) ima svega osam stihova ispjevanih u jedanaestercu i kao sto smo vec rekli prigodnicarskoga je karaktera.

I druga njegova pjesma je ispjevana u formi Kurban - bajramske cestitke sa puno toplih zelja za napredak i srecu ljudi i to u trinaestercu. Oba ova stiha koja susrecemo u prvoj i drugoj pjesmi su karakteristicna za Ruzdijin "Zbornik" i isti nose tipicne osobine starog mostarskog govora kako je primijetio Abdurahman Nametak u svom kracem osvrtu na ove dvije pjesme.

TEBRIK (CESTITKA)
Bog veselo da ucini Bajram vam,
Kao Bajram, i ostale dane vam!
Vasi posli sve sretnije isli vam,
Zamersaja nikada ne bilo vam!
S(e)rce casno muku da ne vidi vam,
Da provedes veselo sabah, ahsam!
Da procvate na svijetu svasto vam,
Slavno, casno i svijetlo ime vam!

EVO NAMI SAD PROLJECE LIPO DOLETI
Evo nami sad proljece lipo doleti,
I proljece Kurban-bajram sretno prefati.
Mubarec vam Kurban-bajram sretan, cestiti,
I oslena svako dobro da vas usprati!
Rukujem se ovom knjigom, ti je prefati!
Molim, selam i merhaba ti mi ne krati!
U veselju puno godin da vas uzprati,
Sve veselje za vesejem da vas uzprati!
Tvoj poznanik Abdullah sam, vama poznati,
U Mostaru Bjelavac sam, evo podpis ti!

OMER-EFENDIJA HUMO
je rodjen u Mostaru 1808. godine i za njega se s pravom moze reci, da se medju prvima zalagao za prednost narodnog bosanskog jezika nad turskim. Kao muderis u svakodnevnom radu s ucenicima i ljudima predlagao je preobrazaj u sistemu obrazovanja, te insistirao da se nastava odrzava na maternjem jeziku tako da je svi razumiju sto je u ono vrijeme bio pionirsko - revolucionarni rad. Svoju ljubav za bosanski jezik izrazio je upecatijivim stihovima:

"Brez suhbe je babin jezik najlasnji
Svatko njime vama vikom besidi
Slatka braco Bosnjaci, hak vam Omer govori"

Ovaj obrazovani teolog, pisac je prve stampane alhamijado knjige "Sehletul - vusul" u Sarajevu 1875. godine u kojoj se nalaze kao dodatak i tri alhamijado pjesme: "Dova na bosanskom jeziku", "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku" i "Dzenetska ilahija" koja je bila vrlo omiljena i popularna u svim krajevima BiH i Sandzaka. Varijante ove pjesme zabiljezili su Ahmed Alicic, Osman Sokolovic i Mehmed Mujezinovic, sto po nekim misljenjima dovodi u pitanje Humino autorstvo. Ibrahim Kemura, medjutim, navodi kako "pri sadasnjim istrazivackim rezultatima nema razloga da Humi poricemo autorstvo".
(14)

Prvu i najduzu pjesmu od ove tri objavio je Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak u "Istocnom blagu" II dio pod nazivom "Derviski savjeti",
(15), a odatle su je preuzeli Kemura - Corovic i stampali u svom djelu pod nazivom "Savjeti" (16). Verzija ove pjesme se znatno razlikuje od originala koju je stampao Humo. Kao sto primjecuje Kemura pjesme su mu sastavljene bez ikakvih literarnih pretenzija i imaju samo kulturno - historijsku vrijednost i iste su prozete vjersko - didakticnom notom, sto uostalom odgovara zanru ove poezije (17). Pjesme su mu bile jako popularne i recitovane su medju narodom, tako da je neke njegove stihove zapisao i poznati folklorista Ivan Zovko iz Mostara. Ovom prilikom donosimo pjesmu "Dzenetska ilahija".

Kad ja podjoh u dzamiju,
susrete me nas pejgamber
di me srete tu mi rece:
"Ovaj svijet kano cvijet,
ovi insan bijel behar,
puhnu ejan, spade behar.
Svacemu ce felec doci;
i insanu i hajvanu,
i ticici u gorici,
i ribici u vodici.
I nama ce mrijet doci,
u mezar se zatvoriti,
u mezaru nejma pendzer,
da je gledam po Dzennetu,
po Dzennetu, po devletu.
U Dzennetu jedna bahca,
u toj bahci jedno drvo,
ime mu je Tuba drvo,
na njem ima svaka vocka,
hazur odvec vrlo slatka,
pod njim ima jedno vrilo,
ime mu je Kevser vrilo,
kod njeg side tri buljuka,
jedan buljuk sve dzometa,
drugi buljuk sve gazija,
treci buljuk sitna djeca,
sitna dieca iz mejtefa,
u ruci im po mastrafa;
kevser-serbet oni toce,
te sve poje svoje majke,
svoje majke i babajke,
La ilahe illallah.
Ne prodaj se dunjaluku sakatom,
vec kupujte sve Dzenneta lezzete.
Grih ti djunah ne bude,
Dzennet-Bajram kad bude,
Dzennet-saraj lipa kuca,
ko unidje, eto srice!

HAMZA SULEJMAN-EF PUZIC
je posljednji veliki epigraficar Mostara. Pisao je na turskom i bosanskom jeziku. U alhamijado knjizevnosti poznat je po svom spjevu "Ibrahim terzija" od 265 stihova, uglavnom sedmeraca sa ponekim osmercom, te sa pravilnom rimom koja se ponekad proteze kroz deset ili cak 44 uzastopna stiha.
(18). Spjev je didakticno - poucnog karaktera, i on ga je kako navodi Abdurahman Nametak, napisao prema zapamcenju iz usmenog prenosenja djela "Kitab kasida kelam Ibrahim" od Mula Sulejmana Tabakovica iz Novog Pazara iz 1278. godine po Hidzri ili 1861./1862. i na rukopisu koji je objavljen 1927. godine u Mostaru Puzic je zapisao: "Gradio Puzic Hamza u 1287. godini po Rumi tarihu kada je bio u ruzdiji mektebu u cetvrtom sunufu za turske vlade". Ovaj rukopis je bio vlasnistvo Salihage Dzokle iz Rotimlje i unisten je u julu 1943. godine kad su Nijemci popalili kuce na Orasju u Rotimlji a stanovnistvo poubijali. (19)

Puzic je bio izvrstan pjesnik na turskom jeziku i vrlo vjest sastavljac hronograma u svoje vrijeme. Poznata mu je duza elegija od 54 stiha koju je spjevao povodom tragicne smrti muftije Karabega, i ista se nalazi u Arhivu Hercegovine u Mostaru (rukopis 29, inv.br. 375, na listovima 35b-37b) (20) kao i hronogram uklesan na kamenoj ploci Sejh Jujine kuce na Mejdanu u Mostaru
(21). Ovom prilikom donosimo njegove malo poznate stihove o zbivanjima u IVZ-i 1937. godine.

PJESMA HAMZE PUZICA
POVODOM NEKIH DOGADJAJA U IVZ GODINE 1937.

Svak se cudi sada u nas,
Sta se radi ovo od nas!
Nasi ljudi sada sute,
Oni nesto rucno cute.
Oni nece da se bude,
Niti hoce da se trude.
More biti da se boje
Da ne bude njima gore.
Neki dao svoje uho
Da bi nesto za se cuo
Ozgar novi ljudi doce,
Niko ozdal doci nece,
Kako kazu kalendari,
To ce biti komesari... (odlomak)

Na kraju ovog kratkog osvrta na alhamijado poeziju mostarskih pjesnika treba spomenuti ljubavnu pjesmu "Lipa ti si, moj dilbere, bog te vidio" od nepoznatog autora koja je zabiljezena 1241. godine po Hidzri (1825./1826.), (22) i ciji se original cuva u Univerzitetskoj biblioteci u Beogradu pod brojem 22657 i koja po jezickim osobinama, kao sto su upotreba ikavizama i izraza: lipa, lisce, bile, catma, oklacan, mecit, oplacan itd. po nastanku pripada 18. stoljecu i to hercegovackom podneblju. Ove spomenute lekseme su karakteristika mostarskog narodnog govora 18. i 19., i prve polovine 20. stoljeca, ali je tesko dokazati samo na osnovu jezika da je pjesma ipak nastala u Mostaru iako sve upucuje na to. Istu donosimo u cjelosti.

LIPA TI SI, MOJ DILBERE, BOG TE VIDIO
Lipa ti si, moj dilbere, Bog te vidio,
lipo t' lisce imas, ja te ljubio,
bile t' ruke imas, mene grlile,
lipa t' medna usta imas, mene ljubile!
Sto su tvoje trepavice i oci,
vrlo ti me, moj dilbere, namuci,
al, me bogme asikovat nauci!
Sto su tvoje catme, kapci, obrve,
odnesose moju pamet na more!
Pod kucom ti jedan duvar viran,
vazda idem ja za tobom u divan
nad kucom ti jedan mecit oklacan,
vazda z tebe, dilbere, u nje sam oplacan.
Za kucom ti jedno vrilo mocilo,
ne bi l' drago u nidarce skocilo,
a skocivsi jednu noccu nocilo.

Jos jedna alhamijado pjesma nepoznatog pjesnika iz Mostara pronadjena je prilikom rekonstrukcije krova na kompleksu Velagica kuca u Blagaju u jednoj medzmui koja ima cetrdeset stranica i ciji je sadrzaj veoma raznovrstan. Ne moze se precizno utvrditi ni autor, ni godina nastanka, osim da je ispjevana s puno emocija u ljubavnorn zanosu i patnji istovremeno.
(23) Ovom prilikom donosimo dio pjesme:

Nece sreca da uz mene ostane
Da mi ljubav sada bliska postane
ne bi l' bilo moje srce uz dragu
imam pero to mi daje sad snagu
Gdje je ljubi sad i pravda i obraz
i Bogu je evo zalan moj poraz
Jer se ne da moja draga poljubit
Ostrim nozem u srce cu sad udrit
moja krvca na tvom vratu nek bude
neka visi poput kazne i nek te osude
Ako odem ja u rajske vrtove
Ljepojke ce rajske vazda pitat za mene...

Sve ovo do sada receno govori nam o paralelnom postojanju, iako u manjem obimu, alhamijado pjesnistva s narodnim, i onim sto je stvarano na orijentalnim jezicima, koje, istina je, po umjetnickoj kvaliteti, jezickoj ljepoti, motivima i vrstama dobrano zaostaje, pogotovo za ovim posljednjim. No, ono je postojalo u Mostaru kao knjizevni izraz na narodnom bosanskom jeziku i kao takvog ga treba prihvatiti i proucavati bez obzira na njegovu slabiju literarnu vrijednost.

1) Muhsim Rizvic, Knjizevno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, knjige 1, str 29. Sarajevo, 1973.
2) Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado knjizevnosti, Sarajevo, 1981., str. 7. i 8.
3) Dr Smail Balic, Kultura Bosnjaka, muslimanska komponenta, Wien, 1973., str 101.
4) Fehim Nametak, Bursali Sulejman Celebi, Mevlud, Sarajevo 1973.
5) Sidzil mostarskog kadije br 2, list 53. Original se cuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
6) Hivzija Hasandedic, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980.
7) Hazim Sabanovic, Knjizevnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. str. 444.
8) Hivzija Hasandedic, Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru, POF XVI-XVIII/1966-67., Sarajevo, 197O. str. 122-124.
9) Muhamed Hadzijahic, Osvrt na dosadasnje objavljene tekstove i istrazivanja iz problematike alhamijado knjizevnosti, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Odjeljenje za knjizevnost i umjetnost, knjiga 5. Sarajevo, 1978. godine.
10) Dr Safvet-beg Basagic, Znameniti Hrvati, Bosnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str 76.
11) Dr Abdurahman Nametak, Abdulah Bjelavac, Takvim 1981.
12) Muhamed Ruzdi je najplodniji i najsvestraniji pjesnik bosanske alhamijado knjizevnosti u 19. stoljecu. Ustvari, to je pjesnicko ime Muharemage Dizdarevica iz Trebinja (1825.-1905.), podvukao O.N. Opsirnije vidjeti u knjizi Hrestomatija bosanske alhamijado knjizevnosti, Sarajevo, 1981.
13) Dr Abdurahman Nametak, Hrestomatija bosanske alhamijado knjizevnosti, Sarajevo, 1981. str 224. i 225.
14) Ibrahim Kemura, Prva stampana knjiga arebicom na nasem jeziku, Glasnik VIS, br. 5/6, Sarajevo, 1969.
15) Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak, Istocno blago II, Sarajevo, 1897.
16) Kemura Seifudin ef Scheich und dr Vladimir Corovic: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert, Sv. 2, Sarajevo, 1912.
17) Ibrahim Kemura, n.d. str 2l4.
18) Abdurahman Nametak, n.d. Sarajevo, 1981.
19) Ibidem, str 31.
20) Hivzija Hasandedic, Djela i kraci literarni sastavi Muslimana BiH koji su napisani na orijentalnim jezicima i koji se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga IV, Sarajevo 1976.
21) Hivzija Hasandedic, Sinan-pasina dzamija u Mostaru, POF XII-XIII, 1962./63., str. 263-264.
22) Zbornik alhamijado knjizevnosti; Odabrao i priredio Dr Muhamed Hukovic, Preporod, Sarajevo, 1997. str 49.
23) Saban Zahirovic i Salih Trbonja, Tri pjesme nepoznatih pjesnika iz Mostara, Most, godina XII, br 58.-59., Mostar, 1985.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Avdija Coric - Kraljevci

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo