o
Mostujte sa nama
Arhiva
Behaudin Selmanovic - Zene

Home · Arhiva ·
Novi broj · Obavjestenja · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 103-104 (14-15 - nova serija)

Godina XXIV maj-svibanj/juni-lipanj 1998.
Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Munib Delalic
ROLF JACOBSEN: DRUKCIJA ZEMLJA
Savremena norveska poezija

POSLIJEPODNE


Auto se zaustavlja na cosku.
Bijela je i tiha ulica.
Lijeni se barjaci zavjesini vihore
ponad jednog svijeta od sjenke i prasine.

Prazne su sad sve blagovaonice.
Srebrene vaze sjaje na crvenim
mahagoni kredencima u polumraku.
U sjenci, na teskim, slabo obasjanim
kredencima stoji bakrena zdjela s vocem.

Sad se svi neobicni dezeni bude.
Paun svilenkasta sjenila. Izvezena cvijetna
polja. Prasni se dusi igraju
u sumama hrastova lisca. Iz kineskoga
hrama struji tiha muzika.

Prazne su sad sve blagovaonice.
Cas je poslijeobjedna odmora, gradjanine.
Samo veliki tvoj kredenac zivi
i svilenkasto sjenilo i cvijetna vaza.
Dok tepihna prasina
plese u zrakama tek upaljenih
ulicnih lampi.

Brod zavija u luci.
Vani su plocnici vlazni.

LEDENJAK

Ledenjak je vitez bijel sto do nas dodje
iz svemira.
Ljeti se bijelim ogrtacem pokrije
i s konjem pod suncem spava.
Zimi se probudi iznov prepoznavsi sebe.
Tad zemljom projahava i sa smijehom
podize svoj leprsav ogrtac put
neba. Lijeze besumno iznad suma
i krsa, povrh ptica, vrhova borja i mrava
u vrijesu.
Tad jesu oni koji spavaju i on sto bdije.

NOVINE

Dan je mrtav
i s njegove zivice
bijela utvara
s tisuc zivota
i necujnih znakova
krilima lepece
k mojoj obrvi.

Jedan se rosom vlazni
i njezni demon
koji lahko nocnim
ognjem leluja
s radosnim cijukom
probudi
i na vid mi dise.

Gle, utvara dana
kraj mojeg stola
razvi cetrn'est
krila
u mracnu plesu
i sapce rijeci
na oko, da ih vidim.

S mrtvackim prahom
vlazne zemlje
truhli dan
svoju dusu k mojim
nosnicama iscvjeta
-zelja, bol i zavist,
nasilje i prijevara
i do Boga stize.

I njih nije vise.

DINAMA

Dinama je vjestica u gori koja pjeva
samotne pjesme.
Danonocno ona sjedi sa svojim gvozdenim
klupkom
i njeno se bakren-vreteno vrti.
Dok namata mrak na svoj kolovrat
prede zlatan konac koji nam povezuje oci.

Pod lampinu carobnu sesiru moze ona stvoriti:
- Ljude koji placu i smiju se, vole se i muce
uzajamno.
- Mnostvo ljudi po ulicama, usamljene sobe
kamo neko sjedi i ceka osluskujuci
korake na stepenicama.
- Plesuce i pjevajuce ljude.
- Stol sto je pokriven cvijecem i kristalom,
siromasni stol i ruke koje nocu rade.
- Bolesne i umiruce. Prste sto miluju bijele
djevojacke grudi i kukove, uznika koji u zid
zuri, ustaje i ide naprijed i natrag, naprijed
i natrag.

Gore u zraku visi ona svijetlim nebeskim tronom -
kraljeva kruna od bijela ognja sto se moze sa zvijezda
vidjet.
Kad se ujutro probudimo nema je vise.

MAHOVINA, HRDJA I MOLJAC

Mahovina izlazi iz zemlje.
Besumna kao nocni sismis
sjeda na stijenje i ceka,
ili dolje u travi
sa svojim pepelno sivim krilima.

Hrdja ide od zakivke do zakivke
i s jedne do druge zeljezne ploce
i precizno u mraku pregledava
stize li cas.

Kad zigovi su smireni;
kad nosivi su stubovi daleko u noci,
cinit ce ona svoj krvavi, tihi posao.

Zvjezdani bijeli moljci
u grozdovima sjede na nebeskom
mracnom oknu
i zure
i zure na svjetlo grada.

BILJESKA O PJESNIKU

Rolf Jacobsen (1907-1994) je jedna od najmarkantnijih norveskih i skandinavskih pjesnickih pojava. Neko ga nazva, cini se s pravom, "portal-figurom" nordijskog lirskog modernizma. Pisao je uglavnom poeziju i za zivota je objavio dvanaest zbirki pjesama.

Od pocetka je njegov poetski glas bio neslican drugima. Nesto novo, itekako moderno, taj pjesnik unese vec u norvesku medjuratnu liriku: i novi opis prirode, i opoetiziranje stisanoga ozracja i malih, sitnih stvari, al i novi stav spram "nepoetskih" tema kakve su, recimo, tehnicki izumi, ili bogata problematika urbanoga miljea.

Jacobsenova poezija je, ipak, prije svega pitanje smisla, aktivnosti i pasiviteta, pitanje covjekova ravnodusja i "jadnog prezivljavanja evropskog" kad kisa je "krv u licu, kal u ocima". I kad "svijet gori, al to je plamen hladnoce". I onda "sta cemo povjerovat", pita se pjesnik. Kakvom se ulomku priklonit, kakvoj krhotini?

Sto se tice samog prevoditelja - Jacobsenovi stihovi su za njega imali i odredjeno terapeutsko djejstvo. Izopcen i raspolucen, daleko od svega, druzeci se s poezijom ovoga mudroga sjevernjaka kusao je prikupiti krhotine svojeg razbijenog bica. Uvjeravajuci se, po ko zna koji put, da doista nista nije slucajno, ili je pak u domenu nevjerovatne zakonitosti.

Prijevod i biljeska: Munib Delalic

Prethodna · Sadrzaj · Slijedeca

Lazar Drljaca - Rama

Home · Arhiva ·
Novi broj · Obavjestenja · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-1999 Casopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by © 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo