Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 212-213 (123-124 - nova serija)

Godina XXXII juli-avgust/srpanj-kolovoz 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Milena Preindlsberger Mrazovic'
Bosanski konj
ljubimac Bosanaca

Tekst koji donosimo objavljen je kao feljton u dnevniku Bosnische post (Bosanska poshta) – organ za politiku i privredu, koji je izlazio u Sarajevu od 1884-1918. godine na njemachkom jeziku. Objavljen je pod naslovom Das Bosniers Liebling (Ljubimac Bosanaca) u broju od 29. juna 1895. godine. O autorici smo opshirnije pisali u chasopisu Most br. 173 (84. nova serija) april, 2004. godine str. 28-31. Tekst donosimo u prijevodu prof. Enise Simic'. Zanimljiv je podatak da je Mostarac prof. Vukolaj-Vukan Shola (Mostar, 17.III.1884-13.IX.1966.), doktorirao na Univerzitetu u Halleu sa temom Bosanski konj (Das Bosnische Pferd) 1912. godine kod profesora dr. Kirchnera i dr. Disselhorsta. Prof. Vukan Shola je osnovnu shkolu zavrshio u Mostaru a gimnaziju u Mostaru i Karlovcu. Studirao od 1906. godine na univerzitetima: Jena, k.k. Hochschule für Boden Kultur u Bechu, Leipzigu i Halleu. Inache, bio je sin Mostarca Voislava Shole, jednog od predsjednika bosanskohercegovachkog Sabora za vrijeme austrougarske uprave.

S.Sh.

Bosanski konj je ponovo na glasu. Jedan cijeli dan mitingu trkachih konja u Sarajevu gotovo je iskljuchivo posvec'en njemu, i tako mozhe sada ponovo da pokazhe svoje ranije mnogo hvaljene vjeshtine. U svakom sluchaju, chini se da za to pravo mjerilo nije trkalishte, a i ljudi su olahko skloni smatrati nasheg konjic'a pomalo kukavnim u poredjenju sa slavnim trkachima jednoga medjunarodnog takmichenja. Olahko se kazhe: ”Bosanski konj nije uopc'e nikakav konj…”

Ovakvoj nerazumnoj ocjeni nasheg konja suprotstavlja se sva ponosna samosvijest nashega naroda u odnosu na njegovog ljubimca, njegovog malog konja.

Svakako da je bosanski uzgoj veoma nazadovao. Ima tome vec' poodavno da je ovdje za svakog donekle imuc'nijeg domac'ina vazhilo, da drzhi tuce jahac'ih i luksuznih konja, tako se u podosta mahala u Sarajevu moglo izbrojati i do 50 punokrvnih pastuha. Nachin zhivota ovdje gravitirao je tada prema ”bijelom Stambolu”, do kojeg se dolazilo kopnenim putem. Nashi trgovci obichavali su polaziti na trgovachki put tamo na svome starom paripu, a vrac'ali su se na arapskom pastuhu, za kojeg je nash ”Gentry” sloj bio voljan davati nekoliko kesa dukata.

Dugogodishnji ratovi i potom privredno zaostajanje opustoshili su veoma nash potencijal u konjima, a ostatak je iskoristila vojska. Nashi oficiri koji su u burna vremena obavljali teshku sluzhbu u hercegovachkom krshu, jedva da bi smjeli kazati da bosanski konj nije uopshte konj. Mora se samo znati, kako je on inteligentan, izdrzhljiv, kako spretan, voljan, revnostan i skroman, kako se penje, galopira i skache, da bi se znalo cijeniti punu vrijednost bosanskog konja jednako kao i Bosanci, pa se onda mozhe smatrati razumnim, shto se nashoj vladi nikakva zhrtva nije chinila prevelikom, u namjeri da osvjezhi reduciranu vrstu dovodjenjem plemenite krvi te organiziranjem racionalnog uzgoja konja.

Nashi zemljoposjednici i uzgajivachi konja rado izlaze ususret ovim tezhnjama vlade. Pored oruzhja, najplemenitijeg nakita mushkarca, nash narod ne voli nishta tako kao konja. Naravno, samo lijepog, dobrog konja, dok manje vrijedan potpada zhalosnoj sudbini tovarnog konja. Svoga jahac'eg konja pak Bosanac chuva i njeguje na svoj nachin, on mu govori, kao nekom razumom obdarenom bic'u, on zhali njegov gubitak, i slavi ga u svojim pjesmama. Sa pravom ljubomorom posmatra uspjehe stranih rasnih konja i ulazi sa njima u rivalstvo, kako se to moglo vidjeti na ranijim trkama.

Sa strashc'u rado Bosanac vodi svoga konja na trkalishte. Po njegovom mishljenju ne dovodi jahach konja do pobjede, nego njegova vlastita volja i njegova brzina. Konj zna, o chemu se radi, ” chim se pokrivachi dignu sa njega i tambura zazvoni…” Stoga je i bilo trka bez jahacha, a konji koji su ostali bez svojih jahac'a, vazhili su u datom sluchaju isto kao pobjednici.

Bosanski konj, crtezh Rudolfa von Ottenfelda iz 1900. godine

Bosanski konj, crtezh Rudolfa von Ottenfelda iz 1900. godine

Pogled Bosanca na trening takodjer se razlikuje od pogleda ostalih u Evropi koja voli ovaj sport, kao i od onoga u odnosu na jahanje uopshte. Konj u prirodnom hodu, za njega vazhi za nedresiranog, makar da se mozhe lijepo jahati. Jahachi konj mora ovdje prije svega znati ”rahvanluk” hod, ljuljajuc'i hod, koji uostalom za jahacha chak i nije neugodan. U vishu dresuru spada ”Kara-Eshkin”. Da bi ovo nauchio konju se vezhu unakrsno sve chetiri noge i onda se naprijed tjera po mekom tlu. Odvezan onda dizhe noge skoro nemoguc'e zhustro i visoko, a da zapravo ne ide naprijed i daje jedan utisak krajnje neobuzdanosti. Skokovi a sa tim pehlivanstvo ranije se takodjer uvjezhbavalo, kao i gadjanje sa galopirajuc'g konja. U Sarajevu se okupljala svakog petka i ponedjeljka ”Jeunesse dorée” (zlatna mladost) ujutro na Musala-trgu, na kojem se sada uzdizhe Palacha vlade, da bi ovdje njegovala vjeshtinu jahanja.

Treniranje konja za trku sastoji se u tome, da ga ukoliko je moguc'e u toku 3-4 sedmice umotanog u tople deke i dobro chvrsto ukaishenog tokom cijelog dana, a narochito po vechernjoj i jutarnjoj svjezhini vode laganim hodom. Sijeno mu je sasvim ukinuto, za hranjenje uobichajeni jecham kao i voda reducirani su maksimalno, tako da konjic' brzo gubi svoju inache voljenu pretilost te postaje lak i odvazhan. Noge mu marljivo masiraju, i utiru mjeshavinu shpiritusa, sapuna, soli i zhumanjca. Samo nekoliko sati zhivotinja se smije spustiti. Trening zavrshava tek neposredno pred start.

Brizhljivo se vodi rachuna o tome da konj ne nosi na sebi neki ”znak nesrec'e”. Za takav vazhi osobito ”chift-nishan” (znak dvice) to su dva uvojka grive na chelu. Na konju sa takvim znakom Bosanac ne jashe u bitku ili na neki put, josh manje na konju sa ”kurshum-nishanom” (znak olova) uvojak dlake grive sa strane ispod gurtne, koji jahachu nepogreshivo donosi smrt. Nesrec'u znachi takodjer i ”kabur-nishan” (znak groba) kovrcha shirine jednog prsta i jedan do dva prsta duga kovrcha sa strane od vrata do prsa. Vlasnika jednog takvog konja ubrzo sustigne smrt. Onome ko jashe konja sa chetiri bijele noge, nesrec'a prati u svim njegovim pothvatima. Tri bijele noge su bolje. To znachi: tri noge – tri kese (novca), chetiri noge – chetiri pare. Buduc'i da se chetiri bijele noge najcheshc'e srec'u kod konja ridjana vlada prema ovoj boji uopshte odbojnost. Ako je josh ridji znak na njushci ocrtan na takav nachin, da bijela boja dosezhe do donje usne, ”agsi-kilitli” (zatvorena usta) zhivotinja vazhi za nesretnu, sazhaljenja vrijednu ma kako bila lijepa i dobra, osudjena je na noshenje tovara. Takodjer rijetko nalazi jahacha konj koji je ”champras” shto znachi da ima dvije bijele noge ”unakrst”, a medju muslimanima i kupca. Takodjer prst dugachak uzdignut pramen dlake na Croupi nije rado vidjen.

Suprotno ovome ima i znakova koji donose srec'u. Prije svega ”shurejha-nishan” (surejhin znak) koji chini nedjelotvornim sve zle nishane koje mozhe nositi jedan konj. Ovaj znak sastoji se od jednog uskog kovrchavog pramena dlake duzhinom prsa, dakle istovremeno nastavak ”kabur-nishana”. Jedan bezuslovno pouzdan, srchan konj koji sve opasnosti pobjedjuje, pokazuje chesto ”sablja-nishan” (znak sablje), jedan iskrivljen uzdignut pramen dlake na jednoj strani vrata, koji je vidljiv vec' izdaleka. Osobito donosi srec'u ”devlet-nishan” (znak uzvishenoga) malo okruglo udubljenje velichine glave igle pribadache, do velichine oraha na vratu pored grive. Ovaj znak nosi samo plemenita zhivotinja, chije posjedovanje donosi chast i dobit, i koja daje drage volje posljednju kap krvi za dobrog ”sahibiju” (gospodara).

Ni boja konja naravno nije nevazhna. U odnosu na ”vranca” podijeljena su mishljenja. Za mnoge ovaj vazhi za najbrzheg konja. Najbolji pak konj prema opc'em mishljenju je bezuslovno Chilash ”Djogat”, koji se, ako je siv poput zheljeza naziva i kao ”Zekan” ili ”Zelen konj”.

Jedno orijentalno pravilo o konjima kazhe:

”Alma ali – Sat sijahi, –
Besle dori, – Bin Gjogi”.

Ovo otprilike glasi:

”Ridjana, toga nec'u kupiti
Vranca nec'u zadrzhati
Dorata, njega treba da hranish
Chilasha (Zelenka ) pak da jashesh”.

Nash narod je nepovjerljiv prema Sharcu, a ni Kulashu ne daju prednost. Siroti lijepi Ridjan ”Alat” mora, da bi dobio na vrijednosti imati crnu kozhu pa vazhi kao ”Jagris” za vatrenog i dobrog. Ako je griva konja kovrdjava znachi da su se vile igrale sa njom, shto zhivotinji donosi srec'u. A griva mora uvijek biti cheshljana na desno. ”Sharene ochi” (chakaraste) osobito zhute, znache nesrec'u. Taman pramen dlake duzhinom kichme, kojeg chesto srec'emo kod snazhnih glasinachkih konja, znachi izdrzhljivost i pamet.

Brzi konj ima pored ovoga josh dva posebna znaka. Kad se konju podignu nozdrve mora se nac'i u nosnoj shupljini ne samo jedno nego dva ili vishe malih udubljenja To je znak brzine vjetra, ”Zumbe” chije poznavanje Cigani ”Djambasi”, koji se ovdje takodjer rado bave trgovinom konjima, chuvaju kao tajnu. Kada konj rastavi prednje noge tako da se koljena i kopita dodiruju, a otvor izmedju kopita i koljena je toliko shirok, da mushka ruka mozhe chitavom shirinom proc'i kroz isti, onda to vazhi kao znak josh vec'e brzine.

Pricha se da se ovi znakovi mogu nac'i kod konja u Posavini, osobito kod Ridjana i Chilasha u selu Rahic'i poznatog po svojim konjima. I pleme Gradashc'evic'a uzgaja ponekog ovdje chuvenog konja sa sretnim znakovima. Glamochki konji su chuveni kao najbrzhi, slichno njima i oni iz Krajine. Ovome dijelu zemlje pripada i na ovim trkama chesto prozivani ”Djogat” Bege Pranjic'a, koji je uprkos svojih petnaest godina skoro iz svake utrke izlazio kao pobjednik. Kako se u ”charshiji” pricha, ”Djogat” je josh prije neshto godina bio pod tovarom i Pranjic' ga je kupio za 23 fl.

Ipak i svi sretni znakovi mogu se uchiniti nedjelotvornim zlom charolijom, zbog chega vlasnik trkacheg konja ovoga sve do starta ne pushta iz ochiju, da ne bi neprijatelj nashao priliku da ga zac'ara ili mu da jabuku da pojede. Tanka svilena nit vezana oko svakog zgloba oduzima konju brzinu. Praznovjerje se ispoljava josh u brojnim slichnim charanjima i isto tako su brojna zashtitna sredstva protiv njih.

Kao takvo koristi Muhamedanac rado ”kanu” zvanu josh i ”Henna” onu biljku koja raste na svetoj zemlji izmedju Meke i Medine i koju zhene Muhamedanke upotrebljavaju za bojenje u crveno vrhova noktiju. Konj sa tako crveno obojenom grivom je siguran od opasnosti. ”urokljiva oka”. Opc'e uobichajeno je da se konju odredjenom za trku daje Hamajlija ”mashalah” ili inache ”zapis” se ushije u dzhepic' u kozhi ili se otvoreno objesi konju oko vrata ili se krishom stavi ispod grive.

Srec'a igra kod konja veliku ulogu, kao i u zhivotu uopc'e. Nash narod vrlo rado smatra u svakoj prilici chudljivu sudbinu odgovornom za sve, pa pokushava takodjer rado da sa njom paktira. Jer samo za srec'nu glavu dukati su uvijek iskovani, a zli znaci lakshe pogode od dobrih. Shta koriste i najsjajnije osobine, ako srec'a ”nec'e?”. Bolji je dram bahta, nego dzhemija pameti (bolje dram srec'e, nego tovar pameti)…

Milena Preindlsberger Mrazovic'
(S njemachkoga prevela prof. Enisa Simic')

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2008-05-22

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden