Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 209 (120 - nova serija)

Godina XXXII april/travanj 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Haris Tucaković
Savremena finska književnost
Eeva Kilpi

Ti si za me bio onaj pravi,¹
samo ja za te nisam bila ona prava.

* * *

Reci ako smetam,²
reče on ulazeći,
onda odmah idem.

Ne samo da smetaš,
odgovorila sam,
ti remetiš svu moju egzistenciju.
Dobrodošao.

* * *

Da. Postoji ljepota.³
Postoji ljubav.
Postoji radost.

Svi vi koji patite u svjetskoj bijedi
branite ih!

* * *

Na kraju sam upoznala osobu⁴
koja je volila iste stvari kao i ja:
laste, šišmiše i puste kuće,
loše puteve i visoku travu,
šumske zvijezde, maglu i osamu.

I kako smo bili dosljedni:
nismo mogli trpiti jedno drugo.

* * *

Može li se je.... za stotku? reče on⁵
meni na autobusnom stajalištu u 0.42
sa pustim ledenim ulicama oko nas.
Prvo sam klimnula glavom, al’ zatim rekla:
Ne za pare, već da usišeš i opereš suđe.
On to odbi
i okrenuvši se ode utučen svojim putem.

* * *

Nazovi me prije nego svijet eksplodira.⁶
Da kažemo zbogom.

* * *

Dalje od ovoga ne možemo otići:⁷
Svoju vlastitu propast gledamo na TV.

* * *

Mi nemamo nikakvu zaštitu od ljubavi⁸
nikakvu zaštitu od života,
nikakvu zaštitu od smrti,
nikakvu zaštitu.
Mi smo tako nezaštićeni.
U tome je nešto skoro veličanstveno.

* * *

Pođe padati kao list.⁹
Pokaja se na pola puta,
preobrazi u žutog leptira
i odleprša svojim pravcem.

* * *

Divna je zemlja.¹⁰
Zemlja je tako divna da će biti teško
bez nje ostati,
da će biti tužno kad se ona uništi.
Ona se ljepotom brani.
Ona nas u oči gleda i pita:
Zar me iko može razoriti?
Priroda buja da bi smrt izbjegla.
Priraštaj je jedina snaga protiv propadanja.
I ljepota.
Kad razvoj naoružanja dosegne svoju mrtvu tačku
i ništa više ne bude tako smrtonosno,
ljepota će ustati protiv uništenja jače
nego ikada.
Ništa ne vlada ljepotom.
Nemoćno je oružje pred ljepotom.

* * *

Kada je Bog šestog dana stvarao čovjeka,¹¹
bijaše potpuno iscrpljen
da prah u njegovim rukama nije dobio život
kao kada je za svojih moćnih dana
stvarao svjetlost, biljke i životinje.
Morao je glini davati umjetno disanje
prije no što je donekle počela dahtati
i to nikada ne bijaše neko čestito stvorenje,
ništa očigledno i jako
kao biljke i životinje.
Bog bijaše sobom jako nezadovoljan,
i da bi se zbog svoje nesposobnosti kaznio
nazva on to zadnje stvorenje slikom svojom.
”Tako nakazan sam ja ustvari”, reče on samom sebi.
I bijaše prinuđen da se odmori.

* * *

Ja volim više vrsta muškaraca,¹²
samo je šteta što su svi vidljivi.
Sa svakog prozora se primijeti
da oni dolaze.
Ja bih trebala muškarca
koji bi mogao stati u džep
i unijeti se
a da to niko ne vidi,
istovremeno s hljebom, vinom i povrćem.
Jednog koji se može uznijeti na gornji sprat,
poleći na jastuk
i postaviti kraj se i gledati
kako narasta
u svoju normalnu veličinu
i možda čak još malo.

Poslije bi mi se okrenuo,
uzeo u svoje naručje
i obuhvatio me.
Ili kako to sad ide?

* * *

On će se sigurno fino snaći u životu:¹³
on zna pisati,
on zna voliti,
on zna lagati.

Ja sam ga tome naučila.

Sad ga lahka srca
mogu pustiti da ide.

* * *

Vani leži moj zmaj¹⁴
isječen u komade
a i ja sama umirem.

Zajedno sa zmajem
umire uvijek princeza
iako to vitezovi ne opažaju.

Čekaj me, zmaju,
ja te pratim,
ja ne mogu živiti s ubicom.

U zemlji istrjebljenja
ćemo začinjati i rađati
nove vrste
koje oni ne dotiču.

O autorici:

”Sjećanje ima sto ušiju i hiljadu očiju i većina očiju je zatvorena, pošto čovjek mora gledati naprijed. No, desi se da se neko od očiju iznenada otvori i vidi događaje iz prošlosti kao da se dešavaju ovdje i sada, sve je živo i blisko i čovjek osjeća da bilo kada može prizvati bilo šta iz svog djetinjstva. To međutim nije tako jer sjećanje ima vlastitu volju, to je kao drugo stvorenje odraslo zajedno s pojedincem, kao da dvojnik putuje uporedo s njim i ponekad je uslužan, ponekad izdajica…

… Sjećanje je kao sjenik pun mirisnog sijena, cvijeća i čičaka. Može se blago uskočiti, okolo valjati, voliti i prevrtati i izležavati na svemu i malo odrijemati.”,

piše Eeva Kilpi u svom zadnjem romanu Rajattomuuden aika (Vrijeme neograničenosti, 2001.).

Eeva Karin Kilpi (18.2.1928. Salo, Hiitola, Karelija) je jedno je od najzapaženijih književnih imena na finskom jeziku u svijetu, posebno u Švedskoj. Njeni romani, novele, eseji i poezija su prevođeni na više jezika i više puta nagrađivani. Državnu književnu nagradu je dobila tri puta.

Samostalna žena, karelski korijeni i značaj prirode za čovjeka su centralne teme njenih djela. Eeva Kilpi je provela djetinjstvo u Kareliji i bila prisiljena, kao i stotine hiljada Karelaca, da se da u Finsku kada su Sovjeti početkom II svjetskog rata osvojili Kareliju. Kilpi je o tome pisala čak i u najnovijoj knjizi Rajattomuuden aika (Vrijeme neograničenosti, 2001.) koja je vremenski smještena dijelom prije, dijelom nakon njene ratne trilogije Talvisodan aika (Vrijeme Zimskog rata, 1990.), Välirauha, ikävöinnin aika (Vrijeme čežnje, 1991.) i Jatkosodan aika (Vrijeme Nastavljenog rata, 1995.). Njeno traumatično preseljenje sa zemlje u grad prožima i njena ranija djela u kojima se idila djetinjstva uzdiže kao suprotnost osjećanjima otuđenosti i beznačajnosti karakterističnim za urbano društvo.

Glavne ličnosti njenog opusa cijene osjećanja, nježnost i kreativnost. Nakon ranijih romana o evakuaciji, književnica se usmjerila problemima kojima je izložena samostalna žena u svijetu kojim dominiraju muškarci i novac. Taj motiv je najuvjerljivije obrađen u romanu Häätanhu (Svadbeni ples, 1973.). Ekološka odgovornost, posebno čovjekova potreba da bude sam u prirodi, je takođe tema koja se stalno javlja u njenoj prozi i poeziji. U zbirci Animalia (1987.) izražena je njena panteistička, organska svestranost.

Eeva Kilpi je posebnu pažnju pobudila erotski nabijenim i strukturalno smjelim romanom Tamara (1972.) prevedenim na više jezika, i.o. na slovenački (preveo Franc Šrimpf; Murska Sobota: Pomurska založba, 1976.) i hrvatski (preveo Mirko Rumac; Zagreb: Naprijed, 1981.).

Njena lirika je u prepjevima Kerstin Lindqvist postigla veliku popularnost u Švedskoj, i.o. zbirkama Sånger om kärlek (Pjesme o ljubavi, 1980.), Min kärleks höga visa (Oda mojoj ljubavi, 1985.), Animalia (1988.), Om kärleken och döden (O ljubavi i smrti, 1991.) i Tack för igår (Hvala za juče, 1996.).

Eeva Kilpi stoji jako visoko među mogućim dobitnicama Nobelove nagrade za književnost. Prema kladionici Ladbrokes (26.9.2006.), nešto prije prošlogodišnje dodjele Nobelove nagrade (12.10.2006.), prognoze su bile: Orhan Pamuk (4,00), Adonis (5,00) i Ryszard Kapuscinski (6,00).

Među ženama su najbolje stajale: Amerikanka Joyce Carol Oates (7,00; 1936.), Dankinja Inger Christensen (13,00; 1935.), Alžirka Assia Djebar (pseudonim Fatima-Zohra Imalayen, 41,00; 1936.), engleska Mađarica Gitta Sereny (41,00; 1921.), Eeva Kilpi (51,00), Njemica iz rumunskog Banata Herta Müller (51,00; 1953.), Engleskinja Jeanette Winterson (101,00; 1959.), Kanađanka Margaret Atwood (101,00; 1939.) i Poljakinja Olga Tokarczuk (101,00; 1962.).

Priredio i preveo: Haris Tucaković

____________________

¹ Du var för mig den rätte – Kilpi, Eeva. Sånger om kärlek. Tolkning från finskan av Kerstin Lindqvist. Bromma: Fripress, 1982, (4:e uppl.). s. 11.
² Säg till om jag stör – Kilpi. Sånger om kärlek. s. 17.
³ Ja. Det finns skönhet – Kilpi. Sånger om kärlek. s. 22.
⁴ Till slut gick det så att jag mötte en människa – Kilpi. Sånger om kärlek. s. 33.
⁵ Kunde man få knulla för en hundring? sa han – Kilpi. Sånger om kärlek. s. 46.
⁶ Ring mig innan världen exploderar – Kilpi, Eeva. Innan döden. Tolkning från finskan av Kerstin Holm-Lindqvist. Bromma: Fripress, 1984, s. 39.
⁷ Längre än så här kan vi inte komma – Kilpi. Innan döden. s. 67.
⁸ Vi har inget skydd mot kärleken (dio iz: Jag vill inte skjuta den här sorgen ifrån mig längre) – Kilpi. Innan döden. s. 69.
⁹ Började falla som ett löv – Kilpi. Innan döden. s. 72.
¹⁰ Härlig är jorden – Kilpi. Innan döden. s. 88.
¹¹ När Gud på den sjätte dagen skapade människan – Kilpi. Animalia. Tolkning från finskan av Kerstin Holm-Lindqvist. Bromma: Fripress, 16.
¹² Jag älskar många slags män – Kilpi, Eeva. Tack för i går. Tolkning från finskan av Kerstin Lindqvist. Stockholm: Natur och kultur, 1998. s. 49.
¹³ Han kommer säkert att klara sig fint här i livet – Kilpi. Tack för i går. s. 50.
¹⁴ Där ute ligger min drake – Kilpi. Tack för i går. s. 84.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-06-18

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden