Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 208 (119 - nova serija)

Godina XXXII mart/ožujak 2007.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

mr. Meho Čaušević
Tradicionalna izrada
Krajiškog nišana

Uvod

U svim segmentima čovjekovog života u današnjem vremenu dolazi do otuđenja čovjeka od samog sebe, prisutno je lutanje i nedostatak svijesti o sebi i drugima, prihvatanje tuđih normi vrijednosti koje su često lošije od naših koje neopravdano odbacujemo, nedostatak cilja i elementarno nepoznavanje samog sebe, kao ni svoje prošlosti. Ova pojava je najuočljivija u današnjem izgledu muslimanskih mezarja (grobalja) koja su totalno asimilirana i devastirana izgradnjom nadgrobnih spomenika koji nemaju veze sa islamskim običajima.

S ciljem očuvanja tradicionalnog izgleda i ljepote muslimanskih mezarja, u vrijeme u kojem je ljepota naših mezarja iščezla i u vrijeme kada turbulentan način života suvremenog čovjeka ne ostavlja dovoljno prostora za primjenu tradicionalnih vrijednosti, ovim radom želim da dam svoj doprinos obnavljanju svijesti o muslimanskom groblju.

Ovaj rad ima za cilj i da otrgne od zaborava tradicionalan postupak izrade ”Krajiškog nišana” u njegovom izvornom obliku koji se primjenjivao više stotina godina, a danas je gotovo zaboravljen.

Krajiški nišan

Krajiški nišan

Ukratko o nišanima

Nišan je naziv za nadgrobni spomenik muslimana u Bosni i Hercegovini.

Nišan je ustvari vertikalno oblikovano kamenje iznad grobova muslimana čiji oblik je u osnovi čovjekolik. Riječ nišan je perzijskog porijekla, a znači cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni kamen, znak, znamenje.

U bosanskom nišanu je postignuta apsolutna ravnoteža između ideje (duha) i materije koja se ogleda u savršenosti oblika, simbolike koju nišan sadrži i poetike kojom je nišan protkan. Mezarluci (muslimanska groblja) u kojima se nišani nalaze nisu samo otvoren prostor popunjen ovim kamenim oblicima, već su svojim simboličkim značenjem spona i simbioza između dva svijeta: ovozemaljskog (dunjaluka) i onozemalskog (ahireta). Zbog ovih karakteristika nišani su veoma značajni spomenici ne samo materijalne nego i duhovne kulture u Bosni i Hercegovini.

Danas je odnos bosanskohercegovačkih muslimana prema mezarlucima na najnižem nivou u čitavoj istoriji islama na našem području. Ovaj negativan odnos se ogleda u evidentnom i uveliko prisutnom odstupanju od islamskih običaja (adeta), što je dovelo do toga da su danas mezarluci pozornica neukusa, kiča, nemarnosti i što je najžalosnije oni su danas poprište izrazito neislamskih obilježja i znamenja. Groblja treba da imaju obilježja i karakteristike naroda kome pripadaju i koji se u njih sahranjuje, a što u zadnjih trideset-četrdeset godina nije slučaj sa mezarlucima u Bosni i Hercegovini. Stanje u kome se danas nalaze naša mezarja zapravo su odraz i stanje nas živih, kako pojedinaca tako i zajednice.

Ljepota nišana leži u njihovoj jednostavnosti i skromnosti kao i dotjeranim oblicima, klesarskoj tehnici i širokoj i bujnoj kombinatorici ornamenta. Nedostatak ove vrste ljepote nišana danas se pokušava nadomjestiti izradom skupih grobnica, koje su preluksuzne, sa slikama i vazama za cvijeće, najčešći materijal za izradu je bijeli mramor, a nerijetko se koristi i mramor crne boje. Prisutna je upotreba velike količine betona i ostalih građevinskih materijala.

Na ovaj način ne samo da se odstupilo od tradicionalnog načina postavljanja nadgrobnih spomenika (”podizanja nišana” – što je uobičajen naziv za postavljanje nišana), već su se preuzeli izrazito neislamski načini obilježavanja mezara (grobova).

Karakteristike Krajiškog nišana

Krajiški nišan ima nekoliko bitnih karakteristika na osnovu kojih se razlikuje i izdvaja kao posebna vrsta nišana i na osnovu kojih ga je lako prepoznati u odnosu na nišane iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine.

Te karakteristike se ogledaju u slijedećem:

  1. Krajiški nišan izrađen je od kamena ”Bihacita”;
  2. Krajiški nišan je a prosjeku veći i masivniji od nišana u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine i često prelazi visinu od 3 metra;
  3. Krajiški nišan je ukrašen dubokim reljefom, a sama dekoracija je puno bogatija i intenzivnija u odnosu na dekoracije nišana iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine;
  4. Krajiški nišan se ne postavlja u paru (uzglavni i nožni nišan) kao što je to najčešće slučaj u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine već se postavlja samo uzglavni nišan.

Ornamentika koja je veoma bogata na Krajiškim nišanima (vegetabilni i geometrijski ukrasi, bridovi u vidu tordiranih vrpci, ukrasi u vidu raznog oružja, polumjeseca sa zvijezdom, raznih oblika rozetni, vaze, ibrici, čelenke i sl.), je uzrokovana prije svega specifičnim svojstvima materijala od koga su izrađeni, a to je kamen ”Bihacit”.

Kamen ”Bihacit” je sedimentni kamen koji je dobio naziv po gradu Bihaću koji leži na ogromnim naslagama ovog kamena. Eksploatacija i korištenje ovog kamena je poznata još od prije naše ere (urne i nadgrobne ploče sa reljefima).

Naučnim ispitivanjem karakteristika ”Bihacita” od strane Građevinskog instituta u Zagrebu, kamen ”Bihacit” je determiniran kao intrabiosparit ili organogeni vapneni pješčenjak.

Posjeduje finu slojevito-trakastu teksturu pješčenjaka i porozitet sa porama do 1 mm. Na svježem rezu ima prijatnu, blagu svijetlo žutu (krem) boju. Dok posjeduje majdansku vlagu lako ga je obrađivati, može se rezati običnom pilom za rezanje drva i glačati, ali se ne može dobiti sjajna površina.

”Bihacit” posjeduje visoki apsolutni porozitet otvorenih pora i visoko upijanje vode, te naglašeno kapilarni upijanje (usisavanje vode), ali je zbog visokog poroziteta i sposobnost sušenja velika.

Rezultati ispitivanja fizičko-mehaničkih svojstava ”Bihacita” (čvrstoća na pritisak na suhom, vodom zasićenom stanju i poslije smrzavanja, čvrstoća na savijanje, otpornost na mraz i sl.) su pokazala da je ovaj kamen pogodan za upotrebu za sve vrste vanjskih vertikalnih oblaganja, kao i za upotrebu u monolitnom obliku u slobodnom prostoru u klimatskim uslovima kakve imamo u zemlji.

”Bihacit” je izuzetno otporan na utjecaj atmosferilija, jedini nedostatak koji je obzirom na prirodu kamena normalan i očekivan je estetske prirode, a to je sklonost ka patiniranju površine i sklonost ka prljanju ukoliko je kamen izložen djelovanju procurujućih voda sa horizontalnih površina na kojima dolazi do taloženja prljajućih čestica iz atmosfere.

Mekoća ”Bihacita” dok posjeduje majdansku vlagu je omogućila velike izražajne mogućnosti kod izrade nišana, a karakteristika da stvaranjem čvrste karbonske rešetke na površini nakon gubitka majdanske vlage kamen postaje čvršći omogućila je da imamo izuzetno stare i odlično sačuvane nišane na području Bosanske krajine.

Vađenje kamena iz majdana

Tradicionalan način vađenja kamena

U prošlosti se kamen za izradu nišana vadio iz kamenoloma na tradicionalan (dosta primitivan) način i te poslove su radili sami majstori klesari uz pomoć svojih šegrta. Postupak vađenja se sastojao od nekoliko faza i to:

  1. Odstranjivanje humusnog sloja zemlje i komada kamena koji nisu za upotrebu dok se ne dođe do monolitne površine naslage kamena ”Bihacita”. Za ovaj dio posla su korištene lopate i krampovi, te brezova metla kojom bi se pomeli sitni ostaci zemlje i kamena.
  2. Po očišćenoj površini kamena sjekirama i krampom zasijecaju se pravougaoni usjeci odgovarajuće veličine. U te usjeke bi se stavljale po dvije okrugle metalne ploče koje se postavljaju paralelno, a između njih se zabija drveni klin. Funkcija metalnih ploča je da se preko njih pritisak klinova prenosi na veću površinu kamena. Sam broj klinova i ploča je ovisio o veličini kamena koji se vadio. Isti postupak se istovremeno primjenjivao i na vertikalnoj i na horizontalnoj strani kamena. Velikim čekićima (maljevima) klinovi su se postupno nabijali do momenta dok kamen ne bi popucao.
  3. U pukotine kamena se zabijaju dugački željezni klinovi (ćuskije) i sistemom poluge kamen se pomjera iz svog ležišta i gura na drvene oblice radi lakšeg transporta do prevoznog sredstva.
  4. Kamene gromade su se sistemom poluge (ćuskija i ljudska snaga) preko drvenih oblica, koje su bile naslonjene na zaprežna kola tovarile na ista i transportovale do radionice.

Ovakav tradicionalan način vađenja kamenih blokova koristio se otprilike do 1950. godine. Ovdje je interesantno spomenuti i tzv. ”Grabovo miniranje” koje se koristilo za vađenje velikih blokova kamena, a koje se sastojalo od slijedećeg postupka: na očišćenoj površini kamena ćuskijama su se kopale vertikalne i horizontalne rupe odgovarajuće dubine, na razmaku od nekih 40-50 cm i na ukupnoj dužini koja je malo veća od veličine potrebnog bloka kamena. U te rupe maljevima se nabijalo suho grabovo drvo koje je bilo malo šire od načinjenih rupa. Nakon što su zabijeni svi komadi drveta oko njih se iskopa malo udubljenje u koje se nalije voda. Kad grabovo drvo ”odradi” primi dovoljnu količinu vode od koje nabrekne i na taj način izvrši mehanički pritisak na kamen dolazi do njegovog pucanja. Postupak ”Grabovog miniranja” je trajao od jednog do tri dana u zavisnosti od čvrstoće kamena i procenta suhoće grabovog drveta. Nakon što je kamen popucao njegovo odvajanje i transport se vršio na standardan način.

Vađenje kamena danas

Postupak vađenja kamena danas se izvodi suvremenim strojevima za rezanje i utovar kamena. Na privatnim manjim kamenolomima ”Bihacita” koji se koriste za eksploataciju kamena za izradu nišana za rezanje kamena koristi se obična motorna pila za drva. Na fotografijama 1. i 2. prikazan je jedan manji privatni majden u kome se kameni blokovi režu motornom pilom za drva.

Postupak obrade kamenog bloka

Nakon što je kameni blok dovežen u klesarsku radionicu postavlja se na drvene gredice koje su naslonjene na drvene klade i pristupa se gruboj obradi kamena običnom sjekirom za drva. Na prednjem i zadnjem kraju kamenog bloka ocrtavaju se konturne linije pomoću metalnog uglomjera od 90 stepeni.

Grubo oblikovanje nišana

Grubo ili početno oblikovanje nišana vrši se običnom sjekirom, na načina da se oblikuju stranice i vrat nišana te grubi oblik turbana.

Preciznije ravnanje stranica i turbana izvodi se pomoću manje alatke nalik na spljošteni čekić-sjekiru koji je na vrhu nazubljen.

Svođenje vrata i turbana nišana na pravilnu geometrijsku formu izvodi se pomoću čekića i dlijeta, a finija obrada pomoću samog dlijeta jer je kamen izuzetno mekan za obradu. Nakon što se postigne osnovni pravilni oblik turbana pristupa se iscrtavanju ”gužvi” na turbanu i ostalih elemenata pomoću obične grafitne olovke. Grubom obradom se rješava dekoracija vrata nišana.

Iduća faza u izradi nišana je grubo oblikovanje tordirane vrpce na ivicama nišana, te iscrtavanje i gruba obrada ornamenata na jednoj od strana nišana.

U toku rada majstor sam okreće nišan pomoću obične mehaničke dizalice, uz obavezno podmetanje mekanog drveta na metalne dijelove dizalice, kako ne bi došlo do oštećenja na nišanu.

Ornamentika na nišanu se rješava grubom obradom uz predhodno iscrtavanje iste i to jedna po jedna strana nišana.

Kada je nišan grubo dekorisan ornamentima, pristupa se preciznijoj obradi detalja pomoću običnog čekića i dlijeta.

Nišan sa isklesanim stranicama se potom polako uspravlja uz stalno podmetanje drvenih gredica kako ne bi došlo do pada nišana i eventualnog oštećenja. Na uspravljenom nišanu pomoću obične turpije se ravnaju glatke plohe nišana i pristupa se izradi turbana.

Prednja strana nišana se obrađuje posljednja i ona pored obavezne rozetne sadrži i tekstualni dio (epitaf) koji se također prvo iscrta olovkom, a potom kleše pomoću dlijeta i čekića.

Glačanje i čišćenje nišana

Glačanje i čišćenje nišana

Posljednja faza u izradi nišana je njegovo glačanje i čišćenje pomoću sitnog brusnog papira i mekane široke četke sa dužom dlakom.

Ugradnja nišana u prošlosti se vršila jednostavnim ukopavanjem nišana iznad mezara (groba). Stari nišani su iz tog razloga imali daleko veće ”dno nišana” (grubo obrađeni dio nišana koji se zakopava u zemlju) i on je iznosio otprilike jednu trećinu ukupne visine nišana. Na ovaj način se postizala stabilnost nišana i onemogućavalo eventualno prevrtanje istog.

Kod današnje ugradnje nišana koristi se beton i eventualno željezna armatura za učvršćivanje i stabilnost nišana, pa je samim tim smanjena i veličina ”dna nišana” i ona danas iznosi otprilike 20-30 cm.

Ugradnja nišana se vrši na slijedeći način: iskopa se rupa približnog promjera 60 x 60 cm i dubine oko 50 cm. Zatim se izlije beton i postavi armatura te se nišan koji je bio postavljen na mezar uspravi i postavi na beton. Za postavljanje nišana prosječne veličine potrebno je pet do šest ljudi.

Kada je nišan uspravljen i vertikalno postavljen pomoću dasaka se zašaluje kvadratna osnova u koju se izlije beton do visine ”dna nišana”, pomoću vodene vage (libele) i izvrši se zadnja provjera da li je nišan ravno postavljen.

Posljednja faza ugradnje nišana je ”umivanje nišana” odnosno njegovo pranje pomoću vode i mekane četke kojom se odstrane eventualne nečistoće od zemlje i ostale prljavštine. Alat koji je potreban za izradu nišana: sjekira, žaga, čekić, dlijeto, turpija, šestar, nazubljeni čekić-sjekira, ugaonik i četka.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-04-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden