|
Grad i ja smo u zavadi
On meni potajice
Ja njemu ko rodjenom bratu
Iskopnila je nasha ljubav
Drugi u nju metnuli svoje shape
Razishli smo se c'utke
I poravnali rachune
Grad hoc'e da se odmostari
Ja hoc'u da se ponovo rodi
novi stari grad
Sa cvjetnim alejama i bogomoljama
Gdje niko nikom
Nec'e: ni potamose
Grad bez psovki i kletvi, teshkih kao kamen
Da se zbrishe crta – crna pauchina
Da sine nebo boje azura
Da grad bude gradskiji, ljudskiji
Da se dokazhe pred licem svijeta
Grad je ovisan o ishodu
nedavnih i davnih bitaka
Kad ptice i pushke
pjevahu smrtne pjesme
Ja izgubio sve svoje bitke
Osim bitke za Ljubav
Bitke za Neretvu
i miris bashchi kad ih behar ogrne
u bijelo i ruzhichasto
Ja provodim noc'i
iz kojih je davno pobjegao san
Probudi se i ti grade
Okupi svoju djecu
Pomiluj ih na koljenu
Onda ih pouchi:
Kako se beru zvijezde
Kako se ljubi gruda zemlje
Pouchi ih: kako c'e,
kuda c'e i s kim c'e
Da zapadni grad
ne bude josh zapadniji
Istochni josh istochniji
Probudi se rodjeni
”I Dzhema je otishao na posao”**
Sunce je davno
odskochilo iznad Fortice.
Mostar, 11. januar 2007.
|