|
Nebo poput postera na zidu bezvremenosti
izgleda nama protagonistima
Božijeg sna na palubi Titanik-tla.
To ja slovolovac zavirujem u nedogled
jer kako korodiran obzor sa kraja oka
može očitati mapu mozga ako
ne odmota vijuge između neboljubiva sata
i božanskog osjećaja usamljenosti.
Davno je Nebo sravnjeno sa zemljom
i balzamirano da kao baldahin
izvezen svilenim beskrajem bespotrebnim
pravi hlad zelenoj tami.
|