|
Predragu Matvejeviću
Tuda hitaju hrabri
Pod plaštom noći
Odlaze u tragediju,
U tragetski jamb
Sami i ostavljeni
Sudbe svoje dosljedni
Odlaze na jug,
U samoću odlaze
Na pozornicu života
Osuđeni sužnji riječi
Hvataju zadnji vlak,
Akropolu žuđenom okrenuti
Iz hadskih dubina
Iz ljubičaste mistike
Dolazi hrapav šapat,
Vjetru južnom sklon
U zadnjem vagonu
S Panom pripitim
U ljeto nedođijsko,
Odlaze žreci naši
Sav se zemlje sag
Prostire tiho, tiho,
Da njihov uzlet
Bude san i praznik
U sjen Akropolisa
U jutro nedođijsko
U Pitijski hram
Odlaze žreci naši
|