|
Riječ je o fotomonografiji publicističkog tipa, što je bilo razumno s obzirom da Gračanica, ako se izuzme Gračanica u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji (1988.), koju su pisali Esad Tihić i Omer Hamzić – do sada, uopće, nije imala knjigu. U suštini, autor koncepcije i urednik knjige, Atif Kujundžić, u samom naslovu izložio je i svoju osnovnu namjeru: da to bude knjiga o općini, gradu i ljudima, a kako vidimo – od prahistorije do danas.
Tekstove u knjizi pisali su: Omer Delić – novinar, Rusmir Đedović – geograf, Izudin Duraković – novinar, Rašida Đulić – novinar, mr. Omer Hamzić – historičar, Fikret Konjić – novinar, Atif Kujundžić – književnik, Edin Šaković – historičar, dakle, osam autora. Tekstovi su organizirani u (12) cjelina: Geografske odlike, Naselja i stanovništvo, Ekonomija/gospodarstvo, Historijsko i urbano naslijeđe, Ljudi u pamćenju grada i povijesti, Odgoj i obrazovanje, Kultura i kulturni život, Vjerske zajednice, humanitarne organizacije i udruge građana, Sport, Zdravstvo i socijalna skrb, Lokalna samouprava i servisne službe, Povijesna hronotaksa općine i grada.
Tekstovi su pisani odmjereno, racionalno i stilski ujednačeno kao da je riječ o istom autoru. Mada, svaki tekst, potpisan je inicijalima, ili sa dva i tri inicijala, što svjedoči o koautorstvu i zajedničkom radu, o suglasju na putu do postizanja cilja. Fotografijom i dizajnom, bavio se Željko Kujundžić. U zaista luksuznom formatu – 210 x 240 mm, na 150-gramskom papiru za umjetničku štampu, knjiga je grafički i likovno-tehnički dosljedno riješena i vrlo lijepa.
Uglavnom, kad je riječ o monografijama kao knjigama koje trebaju iscrpno donijeti podatke o određenoj temi, navikli smo na pretenciozne knjige koje ne ispunjavaju naša očekivanja. Čak i iznimno tehnički kvalitetno priređivane, donose opskurne projekcije i namjere svojih autora. Iracionalno koncipirane tekstove, bez veze nalijepljene fotografije i banalne statistike. Za razliku od takvih iskustava, ova knjiga je uistinu ugodno iznenađenje: u njoj ničega odviše i ničega premalo. Prozračna, racionalna, suvisla i lijepa, pa zaboravimo da smo je počeli listati i čitati prije nekoliko sati!
Dakako, riječ je o tome, da su ovu knjigu pravili ne samo ljudi koji vole svoju općinu, grad i sugrađane, što priređujući ovu knjigu žele i reći čitateljima, nego radili su to i znalački, s mjerom, pa pomislimo: konačno, knjige prave ljudi koji ih i trebaju praviti! Riječ je, o koncepcijski jasnoj predstavi knjige koju treba napraviti, a potom, o dosljednoj realizaciji koncepcijske zamisli. Gračanica, općina – grad – ljudi, nameće nam se kao izvrstan model knjige koji bi trebalo slijediti. Naime, nisu rijetke fragmentarne monografije i fotomonografije, ali, korisno je razumjeti kako iste nerijetko unose zabunu i prave prekide, izazivaju diskontinuitet – jer, insistirajući na svome cilju – fragment tretiraju iscrpno, i tako dovode u nezavidan položaj svaki općenitiji pristup.
|