|
Nekad otmjenost i elegancija – danas zapostavljen u vremenu i prostoru. Akvarel nije bio u nastavnom procesu, on je nastajao iz ljubavi – u intimi doma – bez pretenzija da bude umjetničko djelo, u dokolici. Ipak akvarel je dio opšte istorije umjetnosti.
Ova izložba gospođe Zarife Velić pojavljuje se kao iznenađenje i ne izlazi iz konteksta pomenutog. Ona pokazuje svu raskoš likovnog senzibiliteta i osobne imaginacije. Zarifa je ovladala tehnikom akvarela kao osnovnim preduvjetom. Nakon njene izložbe, uvjetno rečeno vrlo modernog kolaža, u kojem je nagovijestila daljnje istraživanje – nepopustljivo prema samoj sebi.
Izborom motiva izvađenih iz snova, te uspješnim prilagođavanjem tehnologiji akvarela, izložba nam otvara svijet koji nigdje ne postoji ali daje iluziju stvarnog i neponovljivog kao da je to igra svjetlosti i zvuka, istovremeno zagonetno.
|