|
 I čovjek, i drug, i prijatelj i kolega imenom Panto St. Sekulić napustio je ovaj svijet 16. marta 2006. godine. Iznenada i prerano, te je tim tuga za njim veća i bolnija. Srce ga je otkucalo. Život je suviše teška bitka da bi se do kraja izdržala. Nije Sekulić uspio da dobije i tu bitku i da još časno, radno i pošteno živi. Sa nama, uz nas i za nas. Od danas smo svi siromašniji za časnog čovjeka. Mnogi su s tugom tu vijest o njemu primili. To je sastavni dio ljudskosti, ljubavi i čovječnosti za kolegom.
Od ranog djetinjstva, kada je krenuo u svijet od oca Stevana i majke Joke, a iz Čađavice Donje, Pantu Sekulića život je udarao sa svih strana. Od rođenja pa do groba trajale su neprekidne bitke uspješne i manje uspješne, ali i izgubljene. Na kraju je izgubio bitku sa životom i zatvorio životni krug bez izlaza.
Časni čovjek, Panto Sekulić, ispunio je svoje opšte ljudske zadatke kao učitelj, nastavnik, direktor škole, savjetnik, novinar, publicista, pisac. U svim tim dijelovima života bio je uspješan i ostavio vidne, a trajne tragove da oplemeni siromašni duhovni život.
Od seoskog dječaka stigao je do uglednog i poštovanog građanina i Bijeljine i Semberije, a u književnim i novinarskim krugovima i širom ex Jugoslavije.
Panto Sekulić je jedan od posebno uspješnih iz Prve generacije učitelja Učiteljske škole u Bijeljini, iz već davne 1954. godine. Prošao je sve staze i bogaze ove Bosne ponosne. Od Olova, Kladnja, Ugljevika, Janje do Bijeljine. Učio je i druge i sebe. Obrazovao i vaspitao velike ljude u malim mjestima. I tako niz generacija uputio u ovozemaljski život. Na stranicama prosvjetnih listova i časopisa ostavio je svojim prilozima trajne tragove. Bio je osnivač i glavni i odgovorni urednik Radio Bijeljine, kao i časopisa za kulturu Brazde.
Kao novinar bio je prisutan na stranicama Oslobođenja, Borbe, Semberskih novina i dopisnik Tanjuga za sjeveroistočnu Bosnu. Posebne, višegodišnje tragove ostavio je na stranicama Prosvjetnog lista.
Bio je vrstan književni kritičar i analitičar na stranicama mnogih listova i časopisa za književnost. Kao književnik i publicista ostavio je značajne, a sadržajne knjige: Književni i kulturni vidici Semberije, te Pošte u Semberiji. Pred smrt je objavio obimno djelo Rodopis o Sekulićima u saradnji sa Borom Sekulićem.
Svaki čovjek zasluži spomenik što je izdržao sve tegobe života, a Panto Sekulić je, i pored toga, podigao sebi kulturni i prosvjetni spomenik za života koji neće ni zarasti ni pasti. Častan, pošten i dostojanstven. U skladu sa životom dostojnim poštovanja…
Pročitao je Panto Sekulić posljednje stranice knjiga i novina, kao svoje saputnike u životu i zatvorio knjigu života zauvijek
Posljednje redove objavio je na stranicama Mosta (”Neobični zapisi o hercegovačkim prezimenima”, – Risto Miličević: Hercegovačka prezimena), broj 108, april 2006.
Tako je u mostarskom Mostu sišao i sa mosta života. Mostovi i spajaju naš početak i kraj na ovom svijetu.
08.04.2006.
|