|
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
snuješ Vjetrena Vrata u kojima su
i vrijeme i prostor ujedno da utekneš
iz svijeta pomahnitalih volšebnika
ozeleni goro grabovino
male moje ljetna hladovino
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
umjesto visova Bjelašnice sa kojih se pomalja
Sarajevo u dubini prilazi srebreno polje Fatničko
a humac sa crkvicom treperi u jezeru
sjajna zvijezdo poviše Veleži
pozdravi mi malu kod šilježi
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
zeleni se polje Fatničko u ljetnje popodne
donoseć mirise i smilja i kovilja i zanovjeti
koje brste koze a stada ovaca pasu po plandištu
kiša pada rastu sise
udaću se jebe mi se
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
polje se Fatničko pomalja u bijeloj vjenčanici
pokriveno iznenadnim snijegom u rano proljeće
a nevinost tišine spušta nebo na zemlju
stalno moje misli lete
tamo gdje si bio dijete
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
vaskrsavaju u pjesmi i vini i nevini
a bjelina snijega sa neba i zemlje u Vjetrenim Vratima
pretvara i vrijeme i prostor u jedno
u tebi su preko zime
ravna brda i doline
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
nebo iznad polja Fatničkog premošćuje duga
čarobna varka beskraja ni na nebu ni na zemlji
i Vjetrena Vrata spokoja u kojima je duša zimzelena
gledao sam s Leotara
kako Velež maglu para
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
otrže se čarolija duge a sa televizora prodire
žestina Volting luka da me rastrježnjuje
porugom da život i jeste da uđeš izađeš i gotovo
srce moje od kamena jače
ono pjeva kad treba da plače
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
iznebuha se otvaraju Vjetrena Vrata na Bjelašnici
pa vrijeme i prostor ujedno premrežuju slikom
sipljiva magla koja pritiskuje Sarajevo i guši
moj dušmane otvoreno kaži
da li mene crna zemlja traži
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
ne vidiš ništa osim guste magle što se steže
i upija jato vranih selica angela crnih
koji lakokrilo odnose moje bilo i damare
moj živote ja jebo te
što se tako mukom ote
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
dvoglasne gange dolaze vazdan s visina nebeskih
i poliježu po zemlji da obnove plodove svijeta
anđeoskim pjevanjem o obreteniju Vjetrenih Vrata.
navika je naša stara
da nas pjesma razgovara
|