|
Proza Dare Stojiljković zabilježena u knjizi ”Largo desolato” predstavlja njen životopis u koji ona unosi najbitnije i dubokointimne momente svog života preživljavajući ih iznova: Kao spomenar u koji upisujete svoje čežnje, maštarije i intimu, ali želite da i bliski ljudi ”tu nešto svoje dopišu”. Tako i Dara Stojiljković pravi nešto svoje toplo, nježno, ali želi i da čitalac učestvuje zajedno s njom i da s njim uspostavi i podijeli bliskost, nudeći mu na uvid bezmalo cijeli svoj život.
U ovoj knjizi su se našli tematski i sadržajna potpuno različiti tekstovi, od lirskih zapisa (mogli bi ih okarakterisati kao poetsku prozu), preko novinskih kolaža, raznih zabilješki, recenzija književnih djela, prisjećanja, do dnevnika koji reflektuje neke momente iz života koje je Stojiljkovićeva pedantno bilježila godinama. Da bi ukupni dojam i poznanstvo sa Stojiljkovićevom bili potpuni, autorka je knjigu upotpunila fotografijama koje, kao i dnevnik; treba čitaoca da vode stazom koja priča priču o jednom živom.
Autorka nam daje fragmente, tako su i dnevnički zapisi i fotografije samo dio, najbitniji impulsi (bilo bi nemoguće i apsurdno) baš sve napisati na osnovu kojeg čitalac može iskonstruisati potpunu priču ili bolje reći film koji se nužno po čitanju ove knjige pokreće u njegovoj glavi. Film o jednom životu. Dara Stojiljković je scenarista i glavna glumica toga filma: Knjiga zaista ima nešto dramsko, filmsko, dobro moramo uobziriti činjenicu da se Stojiljkovićeva godinama bavila glumom. Ona u knjigu lako unosi atmosferu drevnosti, romantike i sanjarenja, a s druge strane opet dnevnički zapisi koji donose surovu realnost i upućuju na taj nesklad u životu i stalnu smjenu lijepih i ružnih trenutaka. Kao i nemogućnost da se ljepota fantazije uskladi sa svakodnevnicom. Svega toga ima pomalo u ovoj Darinoj knjizi, a najviše osjećajnosti, nostalgije i dragih uspomena koje je autorka i na ovaj, način nastojala otrgnuti od neumoljivosti zaborava, prolaznosti, osipanja svih ljudskih nastojanja.
|