|
Ne može se govoriti o napretku u Mostaru, što je paradigma za opći napredak u Bosni i Hercegovini sve dotle dok ukidanje paralelizama ima, u suštinskom pogledu, isključivo administrativno-politički značaj!
Onog trenutka kad paralelizmi počnu bivati stvar prošlosti u glavama ljudi, kad u njihova srca ude svijest i savjest jedinstvenog Mostara tada će tek biti moguće govoriti o pozitivnim procesima u ovom gradu.
Tada će tek biti ostvaren djelić snova svih onih patriota, domoljuba i rodoljuba koji na zemljopisnom pojmu Bosne i Hercegovine vide državno-pravno ustrojstvo bar približno slično onome što je bila nekadašnja Republika Bosna i Hercegovina.
Stranci su ti koji su, između ostalog, i ovim priznanjima, koje je dodijelio UNESCO dali evidentna ubrzanja onom što se zove: SRASTANJE JEDINSTVENOG MOSTARA! Međutim, oni niti mogu, niti su uostalom i pozvani da okončavaju nama pripadajuće političke procese.
U Mostaru je Bosna i Hercegovina na velikom ispitu. Silno domoljublje ispoljeno s obe strane Neretve, ovih dana, nadam se, da nije deklarativnog i manifestacionog karaktera.
Ako to nije tako, ako je ono stvarno, a ne deklarativno i manifestaciono, ako je ono i za domaću uporabu, a ne tek i samo za pokazivanje velikom stranom svijetu onda ovo jeste stvarna šansa da u Bosni i Hercegovini stvari krenu naprijed.
Iz Mostara, mogla bi, da poteče takva pozitivna energija, koja bi mogla da preobrazi ne samo ovaj grad i da ga učini primjerom, ponovnim, multietničkog življenja, već da multietičnost i kozmopolitizam prošire po državi Bosni i Hercegovini na način koji će imponirati, ne samo današnjim, već svim budućim generacijama koje će za mjesto življenja pod kapom nebeskom odabrati upravo Bosnu i Hercegovinu.
Ovo je sfera nade, ovo je očekivanje jednog od onih Bosanaca i Hercegovaca koji snuje normalnu državu, normalnih ljudi i njihovih normalnih odnosa.
Državu u kojoj će Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Židovi, Romi, Bosanci i Hercegovci, svi oni koji ovu državu smatraju svojom imati mogućnost, pravo i moć da u njoj realiziraju svoje naume i svoje snove.
Takva mogućnost, koja nam je na dohvat ruke, ali koja je u isto doba i tako daleka od nas, ovih je dana, nevjerojatno osnažena, onim što su nam podarili veliki centri duhovne moći u svijetu doznačujući na naš duhovni konto takvu čudesnu i prestižnu nagradu, kakva je uvrštenje stare jezgre Mostara na listu najznačajnijih tvorevina svjetske baštine.
Na nama je da odlučimo što ćemo dalje.
Na nama je da odlučimo između kozmopolitizma i multietičnosti ili duhovne autističnosti i nacionalističkog geta.
Mislim, da bi svaki normalan čovjek u svijetu ovu pruženu ruku civilizacije iskoristio, da bi ovaj civilizacijski iskorak države Bosne i Hercegovine upotrijebio za opće dobro svih Bosanaca i Hercegovaca.
Oni koji ne shvate ovo priznanje na pravi način, nažalost, vraćaće Bosnu i Hercegovinu u galeriju najnerazvijenijih država svijeta.
Oni koji to shvate, a poželio da među njima budu naši vodeći političari i vodeće političke stranke, učiniće ”korak od sedam milja” na putu kulturne i civilizacijske emancipacije ovoga prostora, ali i na putu političkog osvještenja građana i naroda ključem jedinog civilizacijskog koda koji je pripadajući Bosancima i Hercegovcima a to je kod ZAJEDNIČKOG ŽIVLJENJA. To je kod poštovanja i uvažavanja svih razlika među nama, svih onih utvrđenih i neutvrđenih različitosti i oprečnosti koje objektivno jesu jedno od najvećih bogatstava države Bosne i Hercegovine.
Priznanje koje nam je dodijelio UNESCO pruža neviđenu šansu.
Ona je šansa stoljeća.
Ona je šansa naše generacije.
Ona je mogući civilizacijski iskorak iz autističnog našeg Danas, u otvoreno, europsko i slobodno naše Sutra!!!
|