|
Sa žaljenjem, ali i sa velikom tugom i sjetom razgledavao sam i čitao novi ”stari” ”Most”. Jer, to me je vraćalo u moj Brankovac gdje sam rođen i gdje sam proveo djetinjstvo i mladost, a vraćalo me i na moju Luku gdje sam živio i stanovao 45 godina. Vraćalo me je u naš prelijepi Mostar i podsjećalo na bezbrižne i lijepe, ali i na nekad teške dane, kao i na mnoge i mnoge njegove čestite i divne građane. Napisah da sam ga čitao sa velikom tugom i sjetom koja me razdire od proljeća 1992. godine. A ona je prevelika i preduboka, kako radi varvarskog i njegovog katastrofalnog razaranja, tako isto i neizmjerno više zbog stradanja i patnji hiljada i hiljada njegovih građana koji svojim životima platiše ljubav prema svome gradu. Istovremeno, bio sam radostan i ohrabren šta su ostali mnogi njegovi građani, ljudi čista srca, razuma i nauma, koji ne sageše glavu i koji jedino tako hoće da žive svoj život. Zahvaljujući nekim od njih ponovo se pojavio ”Most” – koji oni izgradiše i koji će, uvjeren sam, doprinijeti premošćavanju i obnovi mnogih prekinutih veza, htijenja i ideja, a samim tim i bržem ublažavanju i zarastanju mnogih užasnih ratnih rana, ublažavanju vjerskih i nacionalnih suprotnosti, te obnovi i stvaranju međusobne tolerancije, povjerenja i saradnje. Jednom riječju, uspostavljanju ljudskih životnih odnosa, zajedničkog življenja i opstanka i bolje budućnosti i prosperiteta grada i svih njegovih građana.
Dijeleći sa vama ta mišljenja i želje, još jednom upućujem vam najiskrenije čestitke i mnogo uspjeha uz srdačne pozdrave.
Do skorog viđenja u našem Mostaru!
Bgd, novembar 1995. g.
Radmilo-Braca Andrić,
bivši gradonačelnik Mostara
|