Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 186 (97 - nova serija)

Godina XXX maj/svibanj 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Anto Zirdum
Bijedne i povlaštene

Obične bijedne mirovine i povlaštene penzije

Krajnju besćutnost i nedostatak osjećaja za stvarnost pokazali su nedavno poslanici u parlamentarnim skupštinama raznih nivoa i razina kada su se počeli baviti svojim povlaštenim penzijama i mirovinama. Mnogi glasači koji žive na ivici gladi, mnogi umirovljenici koji su čitav radni vijek potrošili da bi danas živjeli kao prosjaci koji čekaju sadaku i milostinju, sada rezignirano dižu svoj glas, a uskoro će shvatiti da su glasajući za ove što su već toliko na vlasti, te slute kako je vrijeme osigurati povlaštenu penziju, dali legitimitet prevarantima koji će svoju prevaru izvesti do kraja, tj. osigurati sebe a s narodom što bude. A narod i hrvatski i bošnjački i srpski nije prevario nitko drugi nego njihovi predstavnici. Naravno, sada će njihovi predstavnici pokušati s oprobanim receptom prebaciti krivnju na one druge ili treće, ovi drugi će prebaciti na prve i treće, a treći će prebaciti na prve i druge. Onda će bijeda iz sva tri naroda svi ostali gledati što rade oni drugi i zaboravit će pratiti što rade njihovi legitimno izabrani predstavnici. Onda će se njihovi predstavnici odreći 10% plaće, a donijet će odluku o povlaštenim mirovinama tj. penzijama i tako će vuk biti sit, a ovce na broju ali gladne, jadne i podložne svakoj bolesti i epidemiji jer novaca za prevenciju neće biti, novaca za grijanje škola neće biti itd. Ovo je jedan lakrdijaški scenarij, ali svi drugi nisu bitno različiti te ih nećemo navoditi.

A stvar s mirovinama i povlaštenim penzijama nije nimalo jednostavna, vrlo je ozbiljna i neće se riješiti sama od sebe, odnosno neće se nikako riješiti u kratkom roku i bez žrtava.

Sagledavajući sadašnje stanje penzionih fondova sasvim je razvidno da se postojeći način osiguravanja egzistencije za treće životno doba nalazi u ćorsokaku. U doba Bismarka, koji je uspostavio ovaj sustav međugeneracijske solidarnosti bilo je sedam zaposlenih na jednog umirovljenika. Taj sustav bio je jedno od deset civilizacijskih čuda. Ljudi su tada prosječno radili do pedeset osam godina starosti (počeli su od petnaeste) a nisu živjeli duže od 63 godine. Danas se i duže školuju i duže žive. Kada je odnos radno aktivnih i izdržavanih (umirovljenih) spao na razinu ispod 3:1 svi mirovinski fondovi su došli u krizu i ovaj sustav je tražio svoju modifikaciju. Razvijen je čitav niz sustava štednje za starost, najviše preko osiguravajućih društava.

Budući je odnos radno aktivnih i umirovljenih u BiH već odavno pao ispod 3:1 (ako bi promatrali samo prijavljene onda je on blizu odnosa 1:1) socijalne reforme moraju hitno obuhvatiti i sektor osiguranja starosti, tj. mora se krenuti u reformu mirovinskog sustava. No, umjesto da naši dični poslanici preuzmu odgovornost za sadašnje osobe u trećoj životnoj dobi (svoje roditelje) i razmišljaju kako generacijama koje dolaze (a i oni su među njima) osiguraju izvjesniju starost, oni se bave time kako sebi osigurati sigurnu starost i to što prije na račun tog istog naroda koji im je dao tu svetu i odgovornu dužnost, a s narodom što bude. Svi su oni umirovljenicima obećavali bolje mirovine, a znali su vrlo dobro da je to laž, jer svatko tko kaže da će penzije biti bolje tj. više taj laže. Dapače, svako tko se imalo razumije u ekonomiju mora reći da će one još dugo biti niže, odnosno da će sporije rasti nego plaće.

Hasan Fazlić: Vođa, Odlazak, Kurtizana – Crna rupa

Hasan Fazlić: Vođa, Odlazak, Kurtizana – Crna rupa

Budući to naši poslanici znaju oni nastoje sebi osigurati dobre, tzv. povlaštene mirovine. Nikada nitko još nije izišao s podatkom koliko tih povlaštenih umirovljenika/penzionera ima u ovoj maloj, jadnoj zemlji, ali pokušajte samo razmišljati i vidjet ćete da mi tih povlaštenih kategorija imamo najmanje sto puta više nego što bi za ovako razvijenu zemlju bilo normalno. Nitko razuman nije protiv toga da se jednom broju zaslužnih građana (ne bi on trebao biti veći od 100) dodjele te privilegirane mirovine, naročito ako oni svojim sposobnostima mogu doprinositi društvu i kada odu u mirovinu ili pak kada njihovo ime ima takvu težinu da daje doprinos društvenom boljitku. No, ma kako netko bio društveno zaslužan njegova zasluga mora biti izmjerena nekom realnom mjerom, tj. mjerom koja nije izvan prostora i vremena i u kojoj se ogleda zaslužnost toga koga proglasimo zaslužnim. Takva mjera mogla bi biti prosječna plaća u ovoj državi. Za mene je sasvim normalno da naši poslanici beru i žanju plodove svoga rada. Najegzaktniji pokazatelj tih njihovih plodova jest prosječna plaća. Drugi građani, oni što nisu privilegirani, oni imaju dva do tri puta nižu mirovinu. Isti kriterij treba uvesti za sve ”zaslužne” državne službenike kao što su raznorazni generali i pukovnici, jer ako su se oni toliko borili za svoj narod onda s tim narodom trebaju dijeliti sudbinu.

Reforma mirovinskog sustava, o kojoj naši poslanici još ni počeli nisu razmišljati, je nužna da bi ovo društvo uopće imalo izgleda na samoodrživost. A reforme ne može biti bez štednje za starost (na sve moguće načine i na svim mogućim razinama od pojedinca do državnog parlamenta). Time bi se učinile dvije korisne stvari. Prva je da bi uspostavljanjem sustava štednje dobili vlastiti kapital za investiranje u nova radna mjesta, a to onda znači promjena odnosa aktivnih i izdržavanih. Druga stvar jeste društvo u kojemu većina starih neće biti socijalni slučajevi, nego će dostojanstveno provoditi svoju starost.

Naravno, sada dolazi pitanje: Kako prosječan građanin ove države može uštedjeti? Teško pitanje. No, najprije treba više raditi, a manje trošiti na stvari bez kojih smo do prije desetak godina mogli živjeti. Još Sokrat je rekao da se slobodnim može osjećati čovjek koji ne robuje potrebama, misleći naravno na ove vještački stvorene potrebe. Zatim početi učiti djecu da rade i štede, šparaju, kalkuliraju. A potom će sve ostalo doći samo po sebi.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-06-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden