|
Jedan dio američkog društva, onih koji su skloni demokratima, zabrinut je činjenicom o ”strašnoj podjeli” američkih građana na dvije duhovno suprotstavljene polovine. Pogotovo što je jezičak na vagi pretegnuo na stranu tvrđe, konzervativne polovine, koja propovijeda stroge moralne norme oslonjene na religiozne kanone i dogme.
Predmet posebnih rasprava bio je nalaz, izvučen iz rezultata postizbornih anketa, kako je ”faktor morala” bio taj koji je dodao odlučujuće utege na tas republikanaca koji se kite tradicionalizmom i cementiranom etikom. U komentarima pljušte pitanje: kako to da su obični građani, oni dominirajući srednji socijalni slojevi, uhvatili na mamac morala? Zar im je ta u suštini nikad dokraja definisana duhovna kategorija sa primjesom metafizike važnija od socijalnog i zdravstvenog osiguranja, od mogućnosti zapošljavanja, od visina nadnica, od obezbjeđenja jeftinih ili besplatnih lijekova za seniora, od stajanja ukraj ratu u Iraku koji odnosi i novce i živote, od naglo povećanog državnog financijskog deficita, od slobode žena da odaberu da li će izvršiti ili neće abortus, od poštivanja prirodnih prava lezbejki i homoseksualaca da sklapaju zakonske brakove, jer ma koliko se ta zajednica smatra neprirodnom i nastranom, ipak je upravo priroda stvorila i jedne i druge?
Račun pokazuje da su birači dali prednost tom vazdušastom moralnom i duhovnom faktoru, jer je Bušova koncepcija ugrabila 3,5 miliona više glasova nego Kerijeva, liberalna i barem na riječima okrenuta ”malom čovjeku” te velike i snažne Amerike. To je bio razlog da engleski list ”Daily Mirror” objavi tekst pod krupnim naslovom: ”Kako mogu toliki milioni Amerikanaca biti ludi!?”
Ali tu se, na prvi pogled, nema više ništa ni dodati, ni oduzeti. Jer demokratski proces zakonito diktira finale koje glasi: na vlast dolazi onaj ko pobijedi većinom, ma kako ona bila mala ili velika!
Ali tu počinju prvi nesporazumi. Jer veliki broj komentatora rezultata izbora ističe kako je moralni faktor samo prividno bio odlučujući. Jer etiku je kao faktor opredjeljenja za Buša istaklo samo 20 odsto anketiranih. Istina ostale rubrike kao što su borba protiv terorizma, sigurnost SAD, socijalni, ekonomski i obrazovni problemi, dobili su manji procenat glasova anketiranih. Pa je 20 odsto suviše mala težina da bi bila presudna u tako važnoj stvari kao što su predsjednički izbori. Pa je dublja analiza ”krvne slike” američkog društva, raspoloženja i opredjeljenja građana, pokazala da je moral bio sporedni faktor. Koji je ipak postao odlučujući samo zahvaljujući trapavosti i površnosti Demokratske stranke! Jer kada su tegovi na velikoj klackalici gotovo izjednačeni, čak i jedan dekagram odigra presudnu ulogu!
U toku razgovora za jednim ”okruglim stolom” predstavnika raznih vjera i naučnih radnika u oblasti morala, jedan učesnik je rekao kako je i Keri mogao imati svoj ”moralni adut” van sfere religioznog konzervatizma. Zašto nije upakovao neka najaktuelnija pitanja i probleme i Amerike i cijelog svijeta u ”moralni paket”? Jer i zapošljavanje, i obrazovanje, i siromaštvo, i glad, i sida odnosno ejds, i rat i mir, i položaj Crnaca u SAD – itekako su fenomeni moralne prirode. Keri je mogao tu svoju formulu suprotstaviti tvrdom i pasioniranom Bušovom religiozno – krišćanskom moralu i pridobiti onaj majušnu uteg za svoju stranu izborne vage!
Haljina boje ”trule višnje”
Postoji uvriježeno mišljenje da su programi i politički koncepti republikanaca i demokrata toliko slični da se u biti ništa ne mijenja bez obzira da li prevagu odnesi jedna ili druga stranka. Ima u tome mnogo istine, ako se ispusti iz vida da u američkom društvu već stoljećima važnu ulogu igraju ”nijanse”. A kod nijansi sve izgleda isto, a ipak ništa nije isto. Kao kod žene koja je tražila haljinu boje ”trule višnje”, a vi joj kupite za rođendan crvenu, pa se ona uzjoguni i pobuni.
Uzmimo primjer zajednica lezbejki i homoseksualaca. Već duže vodi se bitka oko pitanja: da li ozakoniti ili ne njihove bračne zajednice. Liberalniji krugovi su za to da se zakonske odluke prepuste svakoj od 50 država a ne da se zabranjuju Ustavom Federacije. Konzervativci koji se drže religioznih normi i dogmi traže da se ustavnim amandmanom zabrane takvi brakovi, koji su – kako kažu – i po Božijim zakonima i po ljudskom poimanju moralni jeres. Treći su da sama kolotečina života, spontano, odredi da li će se takve zajednice podvesti pod zakon ili ne. Keri nije za ozakonjenje tih brakova, ali je protiv amandmana koji bi ih zabranio. Jeste da se na prvi pogled radi o nijansama. Ali to pitanje postaje od značaja ”biti ili ne biti” kad se problem svede na ravan religije, čiji kanoni zabranjuju ubijanja ljudi, makar još bili tek u majčinoj utrobi. Isto je i sa abortusima. Da li ih uopšte dozvoliti u bilo kojoj varijanti ili samo onda ako se sudbinski radi o životu žene? Republikanci, međutim, traže amandman koji bi zabranio abortuse, dok demokrate i Keri nisu za takvo pravno rješenje, premda nisu ni za potpunu slobodu abortusa. I tu je naizgled samo riječ o nijansama. Sve dok se ne čuje prijedlog kako bi za ljekare, koji se bave abortusima, trebalo predvidjeti i smrtnu kaznu. Jer oni, kažu pasionirani konzervativci, čine masovne zločine, maltene genocid, ubijajući mnoštvo ljudi u zametku!
Keri je takođe glasao za senatsku rezoluciju koja ovlašćuje Buša da napadne Sadama. Naknadno je stalno isticao kako se pri tome morala pridobiti svjetska zajednica okupljena unutar UN, a ne ići sam grlom u jagode i svađati se sa tradicionalnim saveznicima. Keri je takođe za rat u Iraku do pobjede Saveznika odnosno SAD, ali bi ga, veli, vodio efikasnije i sa manje novaca i žrtava. Keri je takođe za smanjenje poreza, ali ne za Bušovu varijantu koja vraća dolare po jednakom aršinu i za prebogate, i za bogate, i za one iz srednjeg sloja, pa jedni dobiju par milijardi a drugi samo par hiljada ili par stotina dolara! Itd, itd. Keri bi radio sve što i Buš, ali malo drukčije i liberalnije. To drukčije je, u stvari, zbir serije nijansi, koji u konačnom rezultatu ipak daje povelike razlike.
Zrno po zrno – pobjeda!
Ipak svijet, prvenstveno javnost razvijenih zemalja Evrope, čudom se čude nad činjenicom da je danas u supermodernoj, tehničko-tehnološki najrazvijenijoj zemlji svijeta, gdje bi po prirodi stvari trebalo da prevladava građanski liberalizam i duhovna elastičnost, pobijedio ruralni dio stanovništva. Jer gotovo sve razvijenije države na obalama Pacifika i Atlantika kao i stanovništvo svih višemilionskih gradova, ostali su ”plave” boje, to jeste u većini glasali za demokrate. Ostale manje razvijene države srednje i južne Amerike pojačale su simboličnu republikansku ”crvenu” boju, ponajviše zbog faktora očuvanja moralnosti za koju se Buš, oslonjen na religiju, zdušno i ”pasionirano konzervativno” zalaže. Bilo kako bilo to je tvrdi fakat koji ostaje da traje. Sudarena sa svjetskim terorizmom koji joj prijeti biološkom egzistencijom, suočena sa opadanjem društvene etike u cjelini, uz stalno prisutnu narkomaniju, maloljetničku delikvenciju, serije krvavih ubistava, seksualnu neobuzdanost maloljetnika i slično, ta tradicionalistička Amerika se u većini ”vraća” vremenom ustoličenim i počesto okamenjenim moralnim vrijednostima, za koje se najčešće misli da koče slobodniji progres i nesputane uzlete ljudskog duha.
No, uz sve te objektivne faktore, postoje i druge ”nijanse” koje su omogućile prevlast republikanaca, ne samo na samom vrhu administracije,već u donjem i gornjem domu Senata gdje je povećan njihov broj u odnosu na demokrate, pa sad imaju potpunu prevlast. A to će se dalje odraziti na sve važne pozicije u državnoj upravi, prvenstveno u Vrhovnom sudu SAD gdje će, kako se očekuje, pod uticajem republikanaca preovladati sudije konzervativnih nazora, pa će i zakonodavstvo krenuti desnim, konzervativnijim stazama.
Treba, međutim, priznati da je republikansko krilo vodilo predizbornu kampanju smišljenije, određenije i analitičkije od demokrata. Prema novinskim komentarima razrađena je strategija preotimanja birača naklonjenih demokratskoj stranci. Žena, Crnaca, Hispanoamerikanaca (imigranata iz Južne Amerike). Takođe su od strane republikanskih izbornih timova markirane države u kojim je demokratska većina neznatna, radi njihovog osvajanja. Nije slučajno da je Buš preko 40 puta posjetio Ajovu (: Iowa) da bi održao predizborne govore. Kako je poznato elektronski poeni Ajove bili su presudni da Buš dobije bitku. Ekipe republikanaca obilazile su stanove potencijalnih glasača koji nisu imali namjeru da izađu na izbore i odvozili ih na izborne punktove. Iako Crnci tradicionalno glasaju 90 odsto u korist demokrata, ovog puta je Bušova strana preotela suparniku 10 posto tih glasova, jer Crnci su žestoki protivnici abortusa i brakova lezbejki i homoseksualaca. Iako su žene u znatnoj većini 2000. godine glasale za Al Gora, ovog puta bile su u većem procentu za Buša. I popriličan broj novih, mladih birača izjasnio se za republikance.
U konačnom zbiru tih malih viškova birača iz pojedinih etničkih i rasnih grupa, tih ”nijansi”, pretegnuo je mali uteg od 3,5 miliona na Buševom tasu izborne vage. Jer Kerijeva demokratska stranka, a ni on sam, nisu dokraja zaokružili pobjedničku izbornu strategiju. Buš je to učinio i stalno ponavljao: poštivanje moralnih vrijednosti i primat religije, jaka odbrana domaćeg terena, moderna armija sposobna da goni i pobjeđuje neprijatelja u svim dijelovima svijeta, sposobna vrhovna komanda! Demokrate su ispustile iz vida neke naoko nevažne nijanse, čiji je koloritni kolaž ojačao ”crvenu” boju republikanskog znamenja i omogućio da Buš još četiri godine ostane na prijestolju najjače zemlje svijeta.
Još će se dugo raspredati zašto je i kako većina Amerikanaca zagazila u vode konzervatizma i krutih moralnih normi za koje se čini da su anahrone u savremenim društvima. Pored iznesenih faktora treba duboko zaći u dušu većine Amerikanaca, pročitati je, i dati odgovor, što je vrlo složen posao.
Izborni rezultati, međutim, ilustruju realno stanje duhova i odnosa snaga u američkom slojevitom društvu danas. Amerika je, to je tvrdi fakat, ”pocrvenjela”, obojena debljim slojem republikanskog kolorita. Za Evropljane to je kolorit srama, za pretežan broj Amerikanaca znamenje pravog izbora.
Prema tome Bušov koncept vladanja i ponašanja, kao vrha republikanske političke i ideološke piramide – to je ta većinska, pobjednička Amerika.
I tačka!
(nastavak u sljedećem broju)
|