|
Krenuo mislima u tvoje ochi
nosec'i dobre vile i
molitve pochetaka
sa praga svakog nasheg zavrshetka…
Stigao do pogleda tvog od koprene
protkane crnim ljepilom i
blagom vlagom
od pomuc'enih sjec'anja i nehaja.
Ne bih da udjem u staru nastambu
– bojim se demona i leptira
koji pleshu suludo lijepi
tango tuge…
– bojim se zmije i djeteta
shto se njishu zajedno
u zamci, ljuljachki…
Okrec'em natrag misli u ponore,
ostavljam vile i trazhim
nove molitve pochetka
– ako ikad mi vishe
prepoznaju glas
|