|
Ti zbrajaš svoja godišta
Ja ih hoću zaboravit
Ti sakupljaš posljednje lišće
Ja ga hoću rasuti…
Ti hoćeš ovo stoljeće posvojiti
(Krleža, Kavafi, Brodski, Sidran...)
Ti hoćeš tonovlje koje glasovir tvoj ne daje…
Ja postajem nijemak iz tame.
Taj pogled, plav na način Simhe
Ta stabljika stasa
Sve u kliktaj ljepote
Rasipa se uz krik i vapaj
Pečat se sudbe upliče
Postajem svjestan kliktaja praznine
Dok dragi sako Ti oblačim
A ruku hladnu zavlačim u džep uspomena
Listina se zaborava zadnja gasi
Odlazim u ljubičastu Sobu
Tražim ono čega nema.
Kakav li svijet stanuje u Tvome srcu
Bože podari ovoj ženi blagi smiraj
Koji će ličiti na naša podneva
Ne dopusti da leptir prekine let
Pred neponovljivom trepavicom…
Bože podari još takvih sati
U kojima ću medovinom riječi
Podmazivati San
Sav zaronjen u njen pokret.
Sarajevo, ožujak sav ledan AD 2004
|