|
Alikalfić Fazlija je rođen 8. IX. 1910. godine nedaleko od Staroga mosta u naselju Donja Mahala u gradu Mostaru. Djetinjstvo je provodio kao i većinom sva mahalska djeca provlačeći se pećinama kanjona rijeke Neretve, ljepotice Mostara i Hercegovine, diveći se njenom plavetnilu i ljepotama Staroga mosta koji se nadvija nad njom. Bog zna koliko je puta ponirao Neretvom od Carinskoga mosta, u etapama, do Staroga mosta, a nekada i do Lučkoga mosta. Zasigurno je, odmarajući se na njenim plažama, često zavirivao mahalskim sokacima diveći se bilju koje ga okružuje. Često bi se znao sa dječacima Mahale naći po obližnjim parkovima ispitujući vrstu i raznolikost njihovog raslinja. Kad je pododrastao često bi se nalazio po mostarskim vrletima promatrajući obilje biljnih vrsta. Volio je planine i planinarenje.
Zaljubljenost u prirodu od ranog djetinjstva zasigurno ga je preusmjerila az njenim daljnjim proučavanjem i kroz sam studij.
Osnovnu školu ”Ruždiju” i realnu gimnaziju završio je u rodnome gradu. Studij Šumarstva na Visokoj Češkoj Politehnici u Pragu 1934. godine. Poznavao je više stranih jezika. U osnovnoj školi je učio pored materinjeg jezika, arapsko pismo, osnove arapskoga i turskoga jezika. U gimnaziji, njemački, engleski, francuski, a kasnije češki.
Po završetku studija vraća se u rodni Mostar, i biva rukovoditeljem odsjeka za planinske pašnjake u Direkciji šuma u Mostaru.
Osnivač je i pokretač Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu. Od njegova samoga početka voditelj je Zavoda, a kasnije katedre za uzgajanje šuma. Njegov je i dekan. U dva navrata je bio i rektorom Sveučilišta u Sarajevu od 1965-1969. godine. Počasni je doktor znanosti istoimenog Sveučilišta. Autor je niza znanstveno-stručnih radova iz šumarskih znanosti. Pokretač je i urednik znanstveno-stručnog lista ”Narodni šumar” iz Sarajeva. Sudjelovao je ne desetinama znanstveno-stručnih projekata u izradi i obrani diplomskih, magistarskih i doktorskih radnji studenata ovoga Fakulteta. Nastavnikom je 2000 svršenih diplomiranih inženjera šumarstva. U više navrata je boravio na studijskim putovanjima u inozemstvu. Godine 1952. boravi u Švicarskoj, a 1957. godine u Njemačkoj na Šumarskome fakultetu u Münchenu. Predsjednik je Udruženja šumarskih inženjera bivše države a predsjednik i počasni predsjednik Udruženja šumarskih inženjera Federacije BiH. Predlagatelj je i sudionik donošenja niza Zakona iz svoje oblasti proučavanja; Zahtijevao je i predlagao da se planine a neposrednoj blizini rodnoga mu grada Mostara proglase Nacionalnim parkom prirode (Čabulja, Čvrsnica, Prenj). Predlagatelj je i sudionik donošenja prvog zakona o Visokom obrazovanju naše zemlje.
U izvedbi znanstveno-istraživačkog projekta kojega je bio nositelj Šumarski fakultet u Sarajevu a izvoditelj prof. Alikalfić pod nazivom ”Lisnik i lisničke šume u BiH” prof. Alikalfić je boravio u više navrata u našem mjestu Buhovu pokraj Širokog Brijega u periodu od 1954-1959. Tom prilikom se susretao sa mojim pradjedom i ocem.
Od prvoga, a što je prof. Alikalfić spomenuo u svome znanstvenom djelu-studiji na više mjesta uz slikovne priloge je crpio praktične spoznaje o kresanju i korištenju lisnika u našem mjestu. Naznačenu studiju prof. Alikalfić je dostavio na našu adresu na čemu mu se iskreno zahvaljujemo.
Iz tog perioda prisjeća se otac jedne zgode i priča mi: ”Bilo je to u 8. mjesecu 1955. godine pred kućom moga djeda Marka. Upravo sam došao sa kresidbe lisnika iz našeg Gaja. Gospodin Fazlija mi je pružio ruku da me pozdravi, a ja sam mu odgovorio: Kod mene su težačke i žuljevite ruke. Odgovor Fazlijin je bio: Da to ništa ne smeta, jer sa takvih ruku mi živimo.”
Gospodin Fazlija je time rekao sve: Da se prema svakom čovjeku treba odnositi sa poštovanjem. Fazlija je djelom svojim potvrdio da je čovjek. Takvih je ljudi malo.
Prof. Alikalfić je u dva navrata bio i predsjednik Upravnog odbora Muslimanske narodne biblioteke u Mostaru, te jedan mandat i njen tajnik. Djelatnost biblioteke u ta vremena za Mostar je bila značajna za sve žitelje Mostara, što potvrđuje brojnost njenog članstva i podupiratelja bez obzira na nacionalnost.
O radu same biblioteke prof. Alikalfić je napisao o istoj vrijednu Monografiju 1985. godine.
|