Most - Index
Most - Pretplata
Ayse Arkun: Mrtva priroda [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 181 (92 - nova serija)

Godina XXIX decembar/prosinac 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Shemsudin Zlatko Serdarevic'
Stara pravoslavna crkva u Bjelushinama (2)

Mostarske bogomolje kao znamenja
multireligijskog zhivota grada Mostara

Nastavak iz proshlog broja

I u sultanovom fermanu i u bujuruldiji hercegovachkog pashe, kojim se odobrava popravak stare crkve u Mostaru, nigdje se ne navodi da se odobrenje izdaje zbog ucheshc'a pravoslavnog zhivlja u borbama na strani centralne turske vojske protiv pokreta Husein-bega Gradashchevic'a, ali je ipak moguc'e da su mostarski Srbi zbog toga dobili naklonost pashe i time su uklonjene sve prepreke da se odluka u fermanu ne sprovede. Jedan sloj uticajnih mostarskih muslimanskih vodja pokazivao je znake nezadovoljstva pa i otpore odluci da se crkva temeljito popravi i izgradi nova. Treba znati da je u to vrijeme Ali-aga Rizvanbegovic' Stochevic', zashtitnik centralne osmanske vlasti, koji c'e kasnije (maj 1833.) biti imenovan za upraviteljem Hercegovine i unaprijedjen u pashu, bio odsutan iz Mostara. Upravo je on morao sprovesti u djelo naredbu bujuruldije od 13. septembra 1833. godine u kojoj stoji da se odobrava obnova crkve. To nije bilo teshko jer je i sam Ali-pasha bio najzheshc'i protivnik Gradashchevic'u. Radovi su zapocheti 1833. a zavrsheni 1834. godine. Dimenzije ranije crkve su bile 10,2 x 7,2 x 4,2 metra dok su obnovljene neshto vec'e i iznose 13,2 x 9,3 x 6 metara shto su nadlezhni organi vlasti ipak odobrili. Posredstvom turskog suda utvrdjeno je da je ranija crkva imala dimenzije 17 x 12 x 7 endeza.

Donosimo prevod teksta sa lista 64/a, str. 207 sidzhila mostarskog kadije koji se chuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru: ”Posredstvom suda utvrdjeno je da je crkva imala ranije dimenzije 17 x 12 x 7 endeza i obavijestili su da je potrebno opraviti. U vezi vashe arize Shejhul islam i muftija Sejid Abdulvehab izdao je fetvu da se crkva koja je dotrajala mozhe na istim temeljima i u istim dimenzijama opraviti. U vezi ovoga ne smije se od raje trazhiti ni jedno zrno, ni jedna akcha, niti crkva smije biti vec'a ni za jedan pedalj ni za jedan prst vec'a od prethodne.”

U sidzhilu br. 2 mostarskog kadije, list 65/a str. 207 stoji: U smislu carskog fermana kojim se odobrava opravka crkve izdaje se i ova bujrutlija i naredjuje da se crkva mozhe na istim temeljima opraviti. 27. zulhidzheta 1249 (1833. godine).

Sveti Jovan Pretecha, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Sveti Jovan Pretecha, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Joanikije Pamuchina (Zgradina, 13.12.1810. – Mostar, 8.11.1870.), sveshtenik, knjizhevnik, prosvjetar, istoriograf, poliglota a uz to narodni chovjek u svom radu Zhivot Alipashe Stochevic'a Rizvanbegovic'a izmedju ostalog pishe i o jednom detalju koji je vezan za staru crkvu. Pamuchina kazhe: ”Ljubushki je udaljen shest sati hoda od Mostara i toga dana pasha je ruchao kod Krejin-dvora (Krehin Gradac), chetiri sata hoda od Mostara a dva od Ljubushkog. Tu je napisao i po svome chovjeku poslao vladici Josifu pismo ove sadrzhine: – Od mene, nepobjedivog Ali-pashe Rizvanbegovic'a, vezira hercegovachkog, pozdrav Josifu, mitropolitu hercegovachkom, a evo shta ti sada saopshtavam. Poshto sam ja sada praznih shaka, to reci mostarskim hrishc'anima, da mi do moga povratka iz Ljubushkog pripreme 15000 grosha, a 2500 grosha mome sinu Zulfu, da odmah sabirate radnike i majstore i gradite crkvu, samo ni duzhu, ni shiru ni vishu nego shto je ranije bila. Ne gubite vrijeme, da biste gradnju dovrshili do zime. Ovo pismo pokazhite kadiji i on zna shta je u njemu zapisano. Ostajte zdravo.”

Ubrzo zatim, pishe Joanikije, ”Ali-pasha se vratio u Mostar i istog ljeta je zapocheta crkva. Svod je bio od kamena, i da li zbog toga shto su ubrzano gradili ili shto nije bilo dozvoljeno da ga vishe podignu (svod nije dobio potrebne dimenzije i ostao je nepoduprt) samo se on srushio i zgnjechio dva-tri chovjeka. Shto je bilo moguc'e brzhe, jadni hrishc'ani rashchistili su ga i ponovo podigli. Crkva se pochela graditi 1833. godine, a dovrshena je 1835. godine. Ali ovoga puta, njen svod je sveden iz drveta, a ne iz kamena. Iste godine u Chistu nedelju, nju je osvjeshtao vladika Josif i promijenio joj ime od hrama Pokrova u hram Rozhdestva Presvete Bogorodice, zbog toga shto u grchkom kalendaru nema Pokrova Bogorodice (op. aut. U to vrijeme vladike su u pravilu birane iz Grchke, tzv. fanarioti). Te godine, vladika Josif pozvao je iz manastira Zavale nas trojicu jeromonaha: Ananija Perinovic'a, Serafima Sholaju i mene, Joanikija Pamuchinu i dodijelio nas novoj mostarskoj crkvi. Tada je (1835. godine ) velika crkva (Konstantinopoljska) premjestila nasheg mitropolita iz Hercegovine u Volos, u dimitrijadsku eparhiju, a na njegovo mjesto je postavila Prokopija, sozuagafopoljskog mitropolita sa Crnog mora”.

Aleksandar Fjodorovich GiljferdingU staroj pravoslavnoj crkvi Rozhdestva Presvete Bogorodice 15. maja 1857. godine bio je Aleksandar Fjodorovich Giljferding (: Aleksandr Fedorovich Gil'ferding, 1831-1872.), ruski konzul u Sarajevu. Giljferding je bio na proputovanju iz Metkovic'a za Sarajevo pa je svratio u Mostar. ”U crkvi je slushao bozhanstvenu i kazhe da mu se lijepo pjenije dopalo, stoji zapisano u Dnevniku Prokopija Chokorila. Nakon toga posjetio je duhovnjake a narednog dana nekoliko hrishc'anskih porodica: Shotric'e, Okolishe, Adjelopule, Mrave i Shole. Jovi Drechu je poklonio novo Evandjelje vrijednosti 6 dukata a ostaloj djeci 20 dukata. Na dostoinu je dao 7 dukata a na pomazanie 2 dukata”.

Dzhordzh Arbatnot (: George Arbuthnot) u svom djelu ”Hercegovina, ili Omer-pasha i hrishc'anski ustanci” (Herzegovina; or Omer-Pacha and the Christian Rebels) pishe da je u to vrijeme jedina bogomolja pravoslavaca u Mostaru mala crkvica na periferiji grada uz koju se nalazi shkola za djechake. ”Od Omer-pashinog dolaska, ove godine, zvona su postavljena na ovu crkvicu. Praznovjerje koje vlada medju Turcima ’da zvona rastjeruju dobre duhove iz chovjekovog boravishta’ chini taj ustupak tim znachajnijim, a i to je josh jedan dokaz da danashnji muslimani nisu toliko netrpeljivi kao shto se pretpostavlja. I zaista nema nikakvih ogranichenja za vjerske obrede ili javne procesije bilo koje vrste. Shto se tiche crkvenih zvona, dodao bih da se njihova upotreba uvijek smatrala priznavanjem hrishc'anstva kao punopravne vjere u tom mjestu”, stoji zapisano u ovom Arbatnotovom djelu. Omer-pasha je doshao u Mostar 1850. godine shto znachi da su zvona na staroj crkvi tada postavljena. Na ovoj crkvi ochit je uticaj dalmatinske graditeljske shkole kad je rijech o izvedbi zvonika. Radi se o kamenim nosachima na preslicu za tri zvona piramidalno rasporedjena po vertikali.

Crkva je zapaljena 6. januara 1993. godine, na Badnji dan, pri chemu su ostali samo spoljni zidovi, zvonik i jedno zvono. Iz sachuvane dokumentacije u Ratka Pejanovic'a vidljivo je da su zahtijevi za njenu obnovu podneseni Administraciji Evropske unije, na chijem chelu je bio upravitelj Hans Koshnik, vec' 1995. godine. U prvoj fazi predvidjeno je rashchishc'avanje crkve. Ratko Pejanovic' je brinuo o crkvi pa njegovo ime ostaje zapisano kao spasilac crkvenog zvana kojeg je neko skinuo sa preslice u namjeri da ga odnese. Odmah je obavijestio gradonachelnika Safeta Oruchevic'a koji ga je pitao shta predlazhe. Kad je Ratko predlozhio da ga odnesu u Muzej Hercegovine na to mu je Oruchevic' rekao da je sigurnije prenijeti ga u Ratkovu kuc'u, shto je uradjeno nakon shto mu je Oruchevic' obezbijedio grupu ljudi iz Civilne zashtite.

Pacifikacija Hercegovine od strane Omer-pashe Latasa (1850.) te ustanci Luke Vukalovic'a ovu pokrajinu stavljaju u fokus zanimanja evropskih sila. To je bio razlog da se i u Mostaru otvori Ruski konzulat. Zanimljivo je da su stanovnici Hercegovine trazhili od ruskih konzula da se otvori konzulat i u Mostaru, kako bi se zashtitili od ugnjetavanja pashe i mostarskog mitropolita. Grchki mitropoliti fanarioti neprestano su trazhili od pravoslavne raje novac i na grub nachin chesto ga iznudjivali. E. P. Shchulepnikov, ruski konzul u Sarajevu, na rodjendan cara Aleksandra II 30. avgusta (11. septembra) 1858. godine podizhe zastavu konzulata u Mostaru. Rano ujutro odrzhana je u staroj crkvi liturgija i na njoj je spomenuto ime ruskog imperatora. Nakon toga je mitropolit Gligorije u prisustvu austrijskog i engleskog vicekonzula i mnogobrojnih pravoslavaca, osvjeshtao zgradu konzulata i konzulsku zastavu koja je bila podignuta po dolasku Vasif-pashe i brigadnog komandanta Hasan-pashe, te chlanova Medzhlisa.

Bogorodica sa Hristom, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Bogorodica sa Hristom, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Ruski istorichar i slavjanofilski ideolog Aleksandar Fjodorovich Giljferding proputovao je 1857. godine kroz Hercegovinu, Bosnu i Staru Srbiju nakon chega je nastao njegov putopis. On je opisao izmedju ostalih gradova i Mostar a posebno je bio odushevljen Starom crkvom. On pishe: ”Ovaj kvart (Bjelushine) naseljen je pretezhno pravoslavnim zhivljem. Pravoslavna crkva, podignuta 1835. godine stoji usamljena na strmoj uzvishici blizu ovog kvarta. Uz njenu ogradu smjeshten je mitropolitov dom, mala i neugledna gradjevina, zatim josh jedna kuc'ica za sveshtenike i monahe koji opsluzhuju u crkvi i, na kraju, shkola, nova lijepa gradjevina, zavrshena prije dvije godine, koja se, s obzirom na Mostar, mozhe nazvati veleljepnom. Crkvena gradjevina nosi znake straha u kome su zhivjeli hrishc'ani kada su je zidali. Njen krov se jedva vidi iza ograde i nichim se ne razlikuje od krova obichne kuc'e.” On konstatuje da je crkva vec'im dijelom ukopana u zemlju i da u nju vode polukruzhne stepenice. Ona je tijesna i za velike praznike u nju ne mogu da stanu svi vjernici. Giljferding je uochio da su prozori mali i da ikona gotovo i nema. On opisuje atmosferu za Uskrs kada se zadesio u Mostaru. ”Shiroka porta oko crkve bila je puna naroda. Do njega bogosluzhenje nije ni dopiralo. Narochito mi je bilo zhao zhena. Siromashne seljanke i vec'i dio gradjanki stajale su malo dalje, uz samu ogradu. Po srpskim crkvama zhene na bogosluzhenju stoje odvojeno od mushkaraca, na horu (odnosno priprati), skrivene od mushkih pogleda drvenim reshetkama (op. autora mushebacima). Kako je mostarska crkva mala i tijesna, na horu ima vrlo malo prostora. (Zhene su ulazile na hor odnosno galeriju-priprat kroz posebna vrata na juzhnoj fasadi crkve koja i danas postoje.) Srbi – obichni ljudi – iskrenom molitvom nadoknadjuju nemoguc'nost slushanja rijechi bozhije. Bogosluzhenje prate veoma dostojanstveno i pobozhno. Krste se svaki put kad chuju ime ’oca i sina i svetoga duha’ a i pri svechanijim trenucima bogosluzhenja. Karakteristichno je da se pravoslavni Srbin ma u kakvoj god divljini i pustoshi odrastao, smatra zhivim chlanom crkve, prati bogosluzhenje i razumije ga. Ova vrlo utjeshna pojava neobichno je znachajna, osobito kad imamo u vidu polozhaj u kome se pravoslavna crkva i njena pastva nalaze pod turskom i grchkom vlashc'u.”

Giljferding je od chetiri monaha koji crkvu opsluzhuju posebno istakao arhimandrita Joanikija Pamuchinu (1810-1870.) koji je ”uchinio velike usluge pravoslavnom zhivlju u Hercegovini”. Posebna zasluga Pamuchine je u shirenju ruskih crkvenih knjiga u svom kraju. On je odrzhavao vrlo prisne odnose sa ruskim konzulima i za zasluge je bio predlozhen za mitropolita u Sarajevu a tri godine kasnije za hercegovachkog mitropolita umjesto umrlog mitropolita Grigorija.

Stara pravoslavna crkva u Mostaru zanimljiva je iz vishe razloga. Pored velike zbirke starih ikona, izgleda crkve i njenog nazavidnog polozhaja pazhnju privlache i grobovi unutar ogradnog zida.

Na istochnom dijelu crkvenog prostora, uz sami ogradni zid nalazi se nekoliko grobnica u nizu, izmedju kojih su na dva mjesta uski prostori bez oznaka.

U njima se nisu pokopavali vjerski dostojanstvenici i svakako je zanimljivo odgonetnuti zashto su ostavljeni. U nedelju 21. novembra 2004. godine izvrshio sam prepis tekstova sa nadgrobnih plocha. Popis je izvrshen od juga prema sjeveru.

(nastavlja se)

____________________

  1. Mitroforni / protojerej-stavrofor / ANTONIJE M. JAKSHIC' / 24/III 1880. 12/XI 1969 g. / Spomenik podizhe / kc'erka Biserka; Na plochi se nalazi fotografija u (razbijenom) kamenom ovalu.
  2. Protojerej stavrofor / DANILO M. REPOVIC' / 17. XII 1904 / † 25 VII 1953. / U znak vjechnog sjec'anja / supruga sa djecom
  3. Protojerej stavrofor / STEVAN SHINKOVIC' / paroh bjelopoljski / * 1865 † 1951. / spomen podizhu zahvalna djeca
  4. Protojerej stavrofor / RISTO B. KOCHEVIC' / paroh zagorski / rodjen 13. marta 1864. god u vjechnost / preselijo 8. XI 1936. god / spomenik podizhu / sinovi
  5. Protojerej stavrofor / MARKO S. POPOVIC' / arhijerejski zamjenik / rodjen u Pljevljima 30. I 1869 / preselio u vjechnost 6. VII 1936. u Mostaru / vjechnaja pamjat / Spomenik podizhu / ozhaloshc'eni / brat i sestre
  6. Protojerej TOMO A. BRATIC' / rodjen u Fojnici 6. X 1871 / † u Mostaru 11. XI 1929. / cijeli svoj zhivot posvetio je crkvi / narodu i porodici koje je volio / s ljubavlju svoje velike dushe / Radio je i borio se za pravdu / i istinu i umro je vjerujuc'i u njihovu pobjedu / i vjechnost / Neka mu bude laka zemlja / i vjechni pokoj / Grobnicu podizhu zahvalni / supruga i djeca; Vertikalna plocha je pravljena od crvenkastog rizla a tekst je uklesan na bijelu mramornu plochu koja je zavrtnjima prichvrshc'ena za osnovu; nakon ove grobnice slijedi uska povrshina sa plochom na kojoj nema teksta.
  7. PATRIKIJE POPOVIC' KOM... NOVIC' (vjerovatno Komljenovic' ili Komnenovic') / 19 V 1857 u Chajnic'u / † 16 II/III 1929 u Mostaru / vjechna mu pamjat / supruga Lj... (slova oshtec'ena od gelera)
  8. PRAH POKOJNOGA / O / 1859 jereja / 6/8 1921. / srpski narod / U Mostaru; Tekst je uklesan u chetiri polja velikog krsta; slijede dvije grobnice bez nadgrobnih plocha i jedna sa odlomcima nadgrobne ploche na kojima se vide tragovi starog pisma. Naredna nadgrobna plocha je gelerima toliko oshtec'ena da se tekst sa nje ne mozhe prochitati.
  9. Prah pokojnoga / VASILIJA . VEZIC'A (vjerovatno Ivezic'a) / svjeshte / * 20/12 1840. † 28./ 10 1891. / blagodarni srpski narod / u Mostaru; naredni uski prostor sa plochom nema nikakvog teksta.

U Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru nalazili su se vrijedni i stari relikviji kao i veoma stare ikone domac'ih, italo-kretskih, grchkih i nepoznatih majstora nastalih u periodu izmedju 15. i 19. vijeka. Donosimo nepotpun popis ikona Stare pravoslavne crkve u Mostaru koje su postojale prije posljednjeg rata ali za sada josh uvijek ne znamo da li su spashene prije paljenja crkve a ako jesu zanimljivo bi bilo saznati gdje se sada nalaze, s obzirom da predstavljaju neprocjenjivo kulturno blago Mostara.

  1. SVETI JOVAN PRETECHA; Rad mletachkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru. Tempera na dasci, prva polovina XV vijeka, dimenzije 58 x 78,7 x 2 cm. Ikona se nalazila u Eparhijskom domu u Mostaru a pripada Staroj pravoslavnoj crkvi.
  2. ISUS HRISTOS ”SALVATOR MUNDI”; Rad mletachkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru. Tempera na dasci, prva polovina XV vijeka, dimenzije 59 x 77 x 2 cm.
  3. BOGORODICA SA HRISTOM, SVETIM JOVANOM, SVETOM KATARINOM I STARCEM JOSIFOM; Rad nepoznatog grchkog slikara, tempera na dasci i platnu, XVI vijek, dim. 91,5 x 64,5 x 1,5 cm.
  4. BOGORODICA SA HRISTOM ”UMILJENIJE”; Rad nepoznatog dubrovachkog slikara iz prve polovine XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 49,5 x 73,5 x 2,5 cm. Ikona se nalazila u crkvi Svete Blagovesti u Zhitomislic'u a pripada Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru.
  5. BOGORODICA SA HRISTOM, SVETI DJORDJE, SVETI DIMITRIJE I SVETI ARHANDJELI; Rad nepoznatog domac'eg slikara, druga polovina XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 32 x 35,5 x 2 cm.
  6. DEIZIS; Rad Aleksija Lazovic'a iz 1812. g., tempera na dasci, dim. 66,5 x 71 x 2,5 cm.
  7. BOGORODICA SA HRISTOM; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 29 x 37,3 x 1,5 cm.
  8. BOGORODICA SA HRISTOM ODIGITRIJA; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 54,3 x 65 x 1,5 cm.
  9. BOGORODICA SA HRISTOM; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora s kraja XVII vijeka, tempera na dasci, 24 x 31 x 1,2 cm.
  10. BOGORODICA SA HRISTOM ”STRASNA”; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 30,7 x 38 x 2 cm.
  11. JOVAN BOGOSLOV; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz druge polovine XVI ili pochetka XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 42 x 70 x 2,3 cm; ikona se nalazila u crkvi Svetih Blagovesti u Zhitomislic'u a vlasnishtvo je Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
  12. BOGORODICA SA HRISTOM ”MLEKOPITATELNICA”; Rad nepoznatog grchkog slikara s kraja XVI vijeka ili pochetkom XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 47 x 68 x 2 cm.
  13. UKOP I VAZNESENjE SVETOG JOVANA; Rad nepoznatog grchkog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 20 x 29,5 x 1,5 cm.
  14. SVETI SPIRIDON SA ZHITIJEM; Rad nepoznatog grchkog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 18,5 x 27,5 x 3,2 cm.
  15. SVETI SPIRIDON; Rad nepoznatog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 13,5 x 27,5 x 3,2 cm.
  16. BOGORODICA SA HRISTOM ODIGITRIJA; Rad nepoznatog grchkog majstora iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 36 x 46,5 x 2 cm.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zoran Kovachevic': Memo III, ulje na kartonu [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-01-04

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden