|
Čitajući Tina naviru mi pjesme
Ko gorski izvori nakon snažnih kiša
Iz misli stihovi teku ko iz česme
Koju ni vrelina ne može da stiša.
Oblikujem riječi u strofe i rime
Kao zaljubljenik poruke ljubavne
U njima utapam i vlastito ime
Vjerujući da će nekad biti slavne.
Poezija ima silinu vulkana
Koji obasjava nebeske magline
I natapa naše oči zažarene
Dok samoća krade na tisuće dana
Odnoseći i nas u zemne dubine
Tinove su riječi navijek opjesmene.
|