|
Junaka ove priče zvali su ”Nenom” – a ime mu je Muhamed Đukić. Radio kao aranžer-dekorater u jednom mostarskom trgovačkom preduzeću. Ta, 1971. godina, za ”Nenu” bijaše sakupila simboliku broja 24: toliko godina, naime, Đukić prkosi Neretvi. Svake zime, 15. januara, on skače u rijeku, što čini u znak sjećanja na dvojicu izgubljenih drugova.
Hladno vrijeme i još hladnija Neretva u tome ga ne mogahu spriječiti.
Tako je bilo i tog 15. januara kada se na lijevoj obali rijeke, u blizini Bišćevića kuće bijaše okupila grupa iznenađenih građana, posmatrajući nesvakidašnji prizor: za to vrijeme Đukić se hrvao s maticom podivljale Neretve koja ga je nezadrživo vukla u svoje tamne virove. Ali, ovaj hrabri i odvažni 43-godišnji Mostarac ubrzo se domogao druge obale.
Okupljenim je zastao dah. Nešto kasnije, oni su doznali da se na ovom istom mjestu, prije 24 godine, utopio Đukićev najbolji drug Dane Krajina zvani ”Tarač” koji je bio čuvar plaže i komandant čuvenog mostarskog kupališta ”Bunur”.
Avantura je počela 1947. godine na Titovom mostu kada su se trojica nerazdvojnih jarana – Muhamed Đukić – ”Nena”, Dane Krajina – ”Tarač” i Momčilo Vuković – ”Moća”, prosto iz mladenačkog inata, zarekli da skoče u Neretvu, i to – u odijelima!
Što je rečeno – to je i učinjeno. U toj nakani, ove divne momke nije pokolebala ni žuta, prljava i od obilnih kiša pomahnitala Neretva koja je zloslutno hučala.
Sa Titovog mosta prvi je skočio Đukić, a potom i Vuković koji su oko 300 metara nizvodno isplivali. Posljednji se vinuo u rijeku Dane Krajina, tada najbolji plivač u Mostaru.
Međutim, ćudljiva i pobješnjela rijeka, koja je i usred ljeta uzimala svoje žrtve, bila je jača i od ovog poznatog ”komandanta plaže”. Teško odijelo koje je Krajina imao na sebi i mrzla voda učinili su da je cijela drama trajala veoma kratko – u blizini Bišćevića ćoška Dane je potonuo.
– Sudbina me rastavila od najboljih drugova, prvo od Krajine koji se udavio u rijeci, a zatim, pretprošle godine, i Vuković je umro. Ostao sam usamljen. Zato prkosim Neretvi i na ovaj način obnavljam uspomenu na Danu i Momčila s kojima sam proveo djetinjstvo, i to ću činiti sve dok sam u snazi – pričao je tada ”Nena”.
Za današnje čitaoce, a i glasače dodajmo još ono što nije objavljeno u ”Oslobođenju” 1971. godine – jer taj podatak, tada, nije bio važan, čak je bilo smiješno i uvredljivo da se ističe:
Muhamed ”Nena” Đukić je bio Bošnjak, Dane Krajina ”Tarač! – Hrvat, Momčilo ”Moća” Vuković – Srbin.
Sjećanje na njih možda kazuje da je i Svevišnji sigurno odavno prestao da se zanima za nas, čim je moguć takav svijet u kojem se mrzimo, dijelimo, ubijamo, psujemo i trujemo. Fuj!
|