Poljska zastava

Mnoga trešanja iz ove krvi
će u jasnijem negodovanju biti
krevet ka crvenom pristupu ubijeđenosti

Prvi mraz broji cvekle, slijepa jezerca,
krompirska vatra preko horizonta,
i muškarci pola u dimu umotani.

Dani se skraćuju, jabuke na ormaru,
sloboda zaleđena, sada gori u peći,
kuha djeci puru i boji kosti u crveno.

U snijegu marama s glave na svečanosti,
srce Pilsudskog, konjsko peto kopito,
udara o jasle, sve dok starješina ne dođe.

Zastava krvari neviđeno
tako dođe zima, hoće korak
iza vukova Varšavu naći.

Visoki vodostaj

Mi očekujemo kišu,
iako smo se na to navikli,
da iza zavjesa stojimo, neviđeni bivamo.
Kašika je cjedilo postala, niko se ne usuđuje više
da ispruži ruku.
Mnogo šta pliva sada po ulicama,
što smo dok je bilo sušno vrijeme pažljivo skrivali.
Kako je bilo panično vidjeti komšijine upotrebljene krevete.
Često stojimo ispred mjerila vodostaja
i uspoređujemo naše brige kao satove.
Ponešto se da regulisati.
Ali kada čaše preliju, i ta naslijeđena mjera se napuni,
morat ćemo moliti.
Podrum je pod vodom, mi smo sanduke
iznijeli

i ispisujemo sadržaj sa listama.
Još ništa nije izgubljeno. –
Jer voda zasigurno uskoro opada,
mi počinjemo suncobrane da šijemo.
Biće jako teško, ponovo preko mjesta ići
vidljivo, sa olovno teškim sjenama.
Nedostajat će nam na početku zavjesa
i često ćemo u podrume silaziti,
da bi posmatrali onu crtu,
koju nam je voda ostavila.

Prevela: Bisera Suljić-Boškailo