|
Zheravica silazi
(Pepeo)
I .
Grede na ledjima uche me da hodam
pognute glave.
kad se grad spusti na moja
stopala zaboravi na starost.
nada je ogrtach kome
nedostaje malo zime.
podizhe moral.
trebalo bi da njome poteche mlaz
maslinovog ulja.
zar nije ona ta crna rdja
kroz koju protiche izvor.
zar nije on taj
bijeli rat od kog se mrzne dah.
II.
kad krvolok gori, ja ne znam razlog.
ko zna da l’ c'e jednog dana iz sprzhene misli
pasti klin ili klovn
pljusak ili plijesan
je l’ trebalo rec'i vatra ili blato, bio je to tek
korak na zardjalom patosu noc'i
III.
hoc'e li biti jer se blizhimo
zimi nade da je podgrijemo
ili jelena da ga uspavamo.
manhattan je u toscani.
pishem jer osjec'am
pozhare jednako tuzhnim kao i
mukle mumije.
paveze bi rekao: bolna strategija
koristi se tek kada bol
postaje plahta shto se sushi na potpuno
mrachnom konopcu.
kasno u noc'i zheravica silazi.
kao da praznoc'i pravimo grob
rec'i c'e zhivot je crno tlo.
IV.
posljednji ogrtachi prizivaju
zimu.
dovoljno je razmaknuti zavjesu.
nema snijega al’ ima jedan
uporan trag.
hladnoc'a nije prava rijech.
s onog tamo okna
dan koji ulazi ne dolazi
iz noc'i.
nishta iz noc'i ne dolazi sve
ide k njoj.
noc' visi na koncu onog svijeta.
V.
ta nishtarija iz koje se penju sokovi u stablu
nije slijepa za novchic'
kad klizne u zaborav
kazhe se da se povila
lagano prema sjeveru.
to je njen nachin da bude nevjerna prema
uspravnosti.
s te strane pripada rjechnom plemenu
manje odlazi nego shto dolazi
niko ne bi rekao da je to novi pretinac
nego susret sa
vlazhnim dostojanstvenicima.
Sa francuskog prevela: Jasna Shamic'
|