|
S odlaskom u mirovinu 1972. godine kao da je došlo vrijeme za nove značajne poslove: dužnost džuzhana u Gazi Husrefbegovoj džamiji, od 1976-1989. godine evidentira arapske, turske i perzijske rukopise u Gazi Husrefbegovoj biblioteci, drži dersove u Ferhadiji džamiji.
Godine 1936. primio je vird od muderisa u Vučitrnu Hadži Selim Sami-ef. Jašara. Pred istim šejhom 1939. godine polaže tarikatsku zakletvu i postaje derviš kaderijskog tarikata. Šejh kaderijskog tarikata postaje 1965. g. pred šejhom Ali baba tekije na Kasumi-paši u Istambulu Sejjidom Muhjudiinom Ensarijom Erzendžanijom. Šejhovsku hilafetnamu dobija od glavnog šejha kaderijskog tarikata Sejjid Jusufa Gajlanije u Bagdadu.
Počasno je primio rufaijski, nakšibendijski, mevlevijski, bedevijski, i šazilijski tarikat od strane šejhova ovih tarikata u Istambulu, Konji, Meki i Tauti. Hadži Selim Sami-ef. Jašar, šejh tarikatskog reda bio je i pjesnik. Fejzulah ef. Hadžibajrić je prevodio njegove stihove, i njegovo najvažnije djelo Tuhva, koje je i štampano u Sarajevu 1984.
Preko tri decenije Hadžibajrić je aktivno sudjelovao u izvođenju programa Bedrije i Miradžije. Bedrija je sustav u prozi kojim se u vidu dove spominju imena svih 313 učesnika iz borbe na Bedru, 17. ramazana, 2. godine po Hidžri, a Miradžija je naziv za spjev o Muhamed-pejgamberovom putu u nebeske sfere.
Fejzulah Hadžibajrić je prevodio i čuvenu Mesneviju, i objavio oko 150 radova raznovrsnog sadržaja, a među njima ima i naučnih. Prevodio je sa sva tri orijentalna jezika. Hadžibajrić je proučavao i tesawuf, i od prve proslave Šabi Arusa u Sarajevu pa do 1989. godine bio je glavni organizator ove proslave. U tu svrhu pisao je referate iz područja tesawufa i izradio Mali tesawufsko-tarikatski rječnik sa preko 1200 objašnjenih pojmova. Kao dužnosnik Islamske vjerske zajednice BiH, Fejzulah Hadžibajrić je više puta bio u prilici da putuje u Tursku, Egipat, Kosovo, Crnu Goru, Makedoniju. Bio je već zagazio u šestu deceniju života i sa velikim životnim iskustvom. Otuda u njegovim putopisima lahkoća saopćavanja i jednostavnost. Njegov putopis o putu na hadždž svakako je imao svoju popularizatorsku ulogu među budućim hadžijama, jer je sav prožet ushićenošću vjernika u obredima vezanim za hadždž.
Hadžibajrićev putopis je i ispovijest, i izvješće, i dnevnik i ljetopis, impresija, a ponegdje i detaljan opis. Sve u svemu, malo geografije svijeta kroz koji je Hadžibajrić prolazio, i sa dosta podataka.
Putopis uvijek donosi nešto što nismo znali. Naslovi govore o čemu Hadžibajrić piše. Putopise u Tursku i Egipat odlikuje vjerno prikazivanje puta, događaja i doživljaja, te susrete i upoznavanje sa ljudima. Ponekad je tu i kratka priča o ljudima i njihovom životu, jer se Hadžibajrić osjećao dužnim sačuvati od zaborava uspomene na ljude radi mladih naraštaja. Namjera mu je i da predoči čitaocima posebno ono oko čega se odvija vjerski život muslimana.
Sem putopisa Hadžibajrić objavljuje sjećanja i zabilješke svojih kolega (Hadži Salih-ef. Gače). Ovdje ima dosta zanimljivih i raznovrsnih podataka korisnih za istoriju. Te informacije su već sada istorija: o ljudima aktivnim u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana u doba aneksije BiH 1908. g.: Ali Ruždi-ef Kapić, Ali Fehmi-ef. Džabić, Hafiz Sulejman-ef. Šarac.
Od oko 150 objavljenih radova, putopisi čine manji dio Hadžibajrićevog opusa, ali su najzanimljiviji. I oni su dio njegove biografije kao čovjeka u službi vjere, i sa istom funkcijom i ciljem kao i u njegovim brojnim i raznovrsnim vjerskim poslovima.
Fejzulah Hadžibajrić je napisao i desetine nekrologa o značajnim muslimanima i u kulturnom i u vjerskom životu naše sredine, i odgajivačima omladine u islamskom duhu, o ljudima koji su produbljivali vjerska i moralna osjećanja, te uzgajali i širili islamsku obrazovanost. U nekrolozima su podaci iz života, te o lijepim sklonostima ljudi, njihovim navikama, i obavještenja koja dovoljno osvjetljavaju ove uzorite muslimane.
Muslimanski omladinski savez iz Švedske potvrdio je osjećaj za vrijednosti objavljivanjem ove knjige u službi gradnje i čuvanja islamske tradicije.
|