Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 165 (76 - nova serija)

Godina XXVIII avgust/kolovoz 2003.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Komentar RTVMO
GIMNAZIJA


Sudeći prema prvim reakcijama Sindikata srednjih škola i aktiva ravnatelja osnovnih i srednjih škola s hrvatskim nastavnim planom i programom, te komentara koji je uslijedio u Dnevnom listu, šanse da se realizuje inicijativa OSCE-a o jedinstvenoj gimnaziji u Mostaru su sve manje, uvažimo li naravno, činjenicu da se međunarodne institucije u pravilu povlače, kada naiđu na jači otpor. U dosadašnjoj praksi hrvatska strana je konstantno igrala na tu kartu, i iznuđivanjem uspijevala ostvariti svoje namjere. Takav scenario ponavlja se i u slučaju mostarske Gimnazije. Prvo - orkestrirana kampanja o navodnoj ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa, potom koordinirana medijska podrška i na sceni se ponavlja već viđeno.

Međutim, nebuloze, koje se u ovom slučaju podastiru kao argumenti dostigle su vrhunac. Tako se u komentaru Dnevnog lista postavlja pitanje kako će hrvatska djeca na času fizike ili matematike razumjeti riječ linijar, ukoliko je nastavnik upotrijebi, kada oni znaju samo za pojam ravnala. Iz ovakve gluposti, koja bi bila smiješna da nije tužna, komentator Dnevnog lista izvodi zaključak o nemogućnosti zajedničkog školovanja mostarske djece.

Slični kvaziargumenti ponavljaju i aktivi ravnatelja osnovnih i srednjih škola s hrvatskim nastavnim planom i programom, koji posprdno podsjećaju da se u vrijeme komunizma u školama moralo govoriti i pisati dvojezično, a danas smo, kako kažu, uznapredovali pa moramo govoriti trojezično.

Treba li podsjećati da postojeće jezičke razlike između tri jezika, ne mogu predstavljati nepremostivu jezičku barijeru za učenike u istom razredu, ali, zasigurno, mogu predstavljati bogatstvo njihovog jezičkog izraza, čemu bi njihovi pedagozi trebali stremiti.

Dragan Žulj: Ilustracija
Dragan Žulj: Ilustracija

Da se ipak u ovom slučaju radi o politici a ne o obrazovanju potvrđuje konstatacija Josipa Milića, predsjednika kantonalnog sindikata srednjih škola hrvatskog nastavnog programa, u kojoj tvrdi da je rat na ovim prostorima počeo jer se nije znalo šta je čija imovina. On dodaje da insistiranje na zajedničkoj gimnaziji ponovo stvara prijeratnu situaciju, koja nužno vodi konfliktnom razrješenju.

Historijske činjenice, međutim, govore suprotno. Rat u Mostaru bio je samo pokušaj realizacije suludog projekta stvaranja velike Hrvatske, odnosno Srbije. Imovinske diobe o kojima govori Josip Milić mogu dakle biti samo posljedica stanja nastalog agresijom, odnosno osvajanjem tuđih teritorija.


Njegova izjava samo potvrđuje ono što se već punih deset godina nastoji realizirati politikom HDZ-a na ovim prostorima, a to su hrvatski prostori sa Mostarom kao hrvatskim stolnim gradom. Kako drugačije razumjeti kontradiktorne zahtjeve HDZ-a za jedinstvenim Mostarom, u kome nema mjesta za jedinstvenu gimnaziju. Da ne govorimo o drugim institucijama koje bi trebale biti od zajedničkog mostarskog i državnog interesa.

Zalaganje za jedinstveni Mostar, na način kako to radi HDZ, trebalo bi da bude grad u kome bi sve bilo hrvatsko.

21.07.2003.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Zlatko Melcher: Motiv sa stećka

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2003 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2003 HarisTucakovic, Sweden