Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 164 (75 - nova serija)

Godina XXVIII juli/srpanj 2003.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Željko Grahovac
VRIJEME KOJE SE NE MJERI GODINAMA
Uz obrazloženje žirija za dodjelu Planjaxove nagrade
knjizi poezije u 2002. godini


Književnokritički - esejistički osvrt na nagrađenu knjigu ”Druga bajka” Ibrahima Kajana (izdanje ”Vrijeme”, Zenica, 2002.)

Od nastanka prve po redu u ovoj knjizi pjesama, pa do posljednje, pedeset i pete (Od ”Žar-ptice” pa do one ”Utrnuo sam za svojom ljubavi”) proteklo je punih 40 godina; to je historijsko vrijeme sklopljenosti Kajanove knjige ”Druga bajka”. Ono drugo, neuhvatljivo i nepregledno vrijeme djelatne izražajnosti - oblikotvornosti duha u kojem je ova knjiga sa-tvorena - to se vrijeme ne mjeri godinama, mjesecima ni danima; to je vrijeme što nadolazi iz svih smjerova istodobno, vrijeme u kom Biće hoće sebe sama zbrajati i okupljati, vrijeme koje između stihova i između tekstova čeka onog u kojeg će se tek sklopiti to što već zovemo knjigom, to je, kako drugi jedan pjesnik reče, ”vrijeme rasuto po putu od ruže do njenog mirisa” - vrijeme, dakle, koje se mjeri nama samima...:

 
”Kotrljaju se, zvekćući,
sjajne kacige
niz blagu padinu
visočja
  začarani leptiri
puni polena
traže mlada usta
čovjeka
sasvim sklupčana
na suhoj zemljinoj kori
  s neba
puše vjetar
  usne školjke sada su
zlatna
bliska skloništa” (”IZA”)

Izraz duše ne može biti ograničen vremenom kao jednokratnošću, ireverzibilnošću trajanja; otud se Kajanov pjesnički subjekt oglašava odsvakud - i - odsvakad, zato je nje­gova poezija nadvremena, transhistorijska, zato su spoznaje koje se raskrivaju u njegovom izrazu podjednako precizne i razorne - na kojem god nas mjestu i u kojem god vremenu pogodile:
 
”Tatar je javljao gradu potpuni krah:
da već polaze savršeno opremljeni
s toliko i toliko vojaka, takvim i takvim
oružjem, da dolaze, da dolaze, da dolaze

Tatar je javljao gradu potpuni krah
takvim glasom, takvim da se i sam usmrtio
kao da je smrt nešto jako važno
nešto što se ne da čak ni ponoviti”
(”JAVKA”)

Duša je, dakle, vječna - ali su naše mogućnosti da je kao takvu registrujemo, doživimo, dešifriramo, predstavimo i sačuvamo za sebe više nego skromne: one sežu tačno dotle dokle smo spremni svoju ljudsku pojedinačnost relativizirati i položiti kao žrtvu na oltar svevremenog, samookupljajućeg-se i samoispunjavajućeg-se Bića. Poezija je religija, jezik je hram te vjere, jedini medij u kojem je moguć transcendentalni skok - a pjesništvo je iskustvo - svjedočanstvo tog transcendiranja: Bog se odasvud zapućuje prema tebi - a ti ćeš ga poznati u sebi tako što ćeš sebe sama pronaći i dosegnuti u drugome...!
 
”Melek je spustio obavijest u moju
umrtvljenu dušu: o ibrahime! ovo je vijest:
ljudi ne postoje. tebi se pričinja da ih vidiš
postoji samo ono što je između njih.
nakon vijesti koju dobih, desi se čudo i svijet se
isprazni od ljudi, kao soba od predmeta u kojoj si
ugasio svjetlo! tad shvatih: u mraku predmeti
postoje tek kad ih pomilujem; kad knjizi pod
jagodicama kažem: kako je dobra knjiga; kad
voljenu dodirnem i prošapćem: kako si lijepa;
kad nabasam na prijateljevo rame i kažem:
o srećo, dobro je da si tu”!
(”OVO JE VIJEST”)

Suverena distanca duha gotovog da se poigra sa trošnošću i jednokratnošću obličja u koje uvijek već biva zatvaran i sapinjan omogućuje pjesniku da prelazi, sad na jednu, sad na drugu stranu, preko granica između bilog i budućeg, između živog i mrtvog, između iskazivog i neiskazivog: upravo je i te i takve distance sa-tvorena ova, šesta po redu, najcjelovitija i najbolja dosad Kajanova pjesnička knjiga. Leksika je njena prečišćena i raskošna, pjesničke su slike u njoj čarobne i nježne eksplozije u kojima vrhuni i skončava pojavnost, transparentnost, čulnost ovozemaljskog, misao je u njoj zaoštren i nepogrešiv izraz pogođenosti - proburaženosti istinom onog koji spoznaje, žudnja je u njoj neiscrpna energija transcendiranja kao samoobnavljanja - samodostizanja Jedine i Jedne Božanske Duše Čovjeka... Duhovno-poetički postav ovog pjesnika, kad je riječ o zbiljskom životu književnosti, odavno je već ucrtan u mapu naše suvremene poezije; krajnje je vrijeme da i u onom što nazivamo bosanskohercegovačkim književnim životom spomenuti postav na toj mapi naučimo pažljivo i ispravno očitavati... Nadamo se da će ova nagrada biti jedan korak u tom smjeru - korak tim značajniji i veći što je konkurencija u kojoj je dodijeljena bila izuzetno oštra, s također najboljim dosad knjigama pjesnika koji su ušli u najuži izbor.

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Salko M. Pezo: Neretva

Home · Arhiva · Novi broj · Traži/Search · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2003 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2003 HarisTucakovic, Sweden