Ismet Ćumurija
ZLATNA ERA RKUD
"ABRAŠEVIĆ"
Ansambl narodnih pjesama i igara |
|
|
|
U kući zvanoj ”Kafana Evropa" na ulasku u staru
mostarsku čaršiju Kujundžiluk na domak Starom mostu,
daleke 1926. godine osnovano je Radničko
kulturno-umjetničko društvo "Abrašević". Osnivači
društva ovu kuću nazvaše i "Radnički dom". Društvo dobi
svoje ime po mladom revolucionaru Kosti Abraševiću rodom
iz Ohrida (Makedonija) 29. maja 1879. godine.
Otac Naum mu
je bio porijeklom Makedonac, a majka Sotira Grkinja. Ona
je bila veoma učena žena i djelovala je pozitivno na
razvoj svoga sina. Zbog teškoga života otac je odlučio
da s porodicom krene u pečalbu i uspio je da u Šapcu
otvori kafanu u kojoj su svi članovi porodice usluživali
goste, sem Koste. Kosta je već tada imao završena tri
razreda grčke škole, koja mu u Šapcu nije bila priznata.
Upisuje se u gimnaziju 1892. godine. Peti razred
završava 1897. godine i već naredne godine skrhan
bolešću tuberkuloze u svojoj 19. godini života umire 8.
januara 1898, godine, te je u Šapcu i sahranjen. U
njegovom poetskom stvaralaštvu naročito mu se izdvaja
pjesma pod nazivom "Zviždi vjetre":
|
| |
Zviždi,
vjetre, na sve strane,
Čupaj drvo,
krši grane!
Svom silinom
svoga leta
Huji, juri
preko sveta. |
|
Zasluge RKUD
"Abrašević" u širenju, propagiranju i njegovanju
muzičkog kulturno pedagoškog života u Mostaru su od
ogromnog značaja. Društvo je okupljalo mlade iz
radničkih porodica i drugih sredina gdje se ranije nije
znalo za postojanje mnogih muzičkih instrumenata, a kamo
li da se pomišljalo na bavljenje muzičkom umjetnošću. U
Društvo su dolazila djeca iz mahala, iz prigradskih
naselja, ponekad sa sela i tu su zavoljela muziku:
Stečena ljubav i dobivanje znanja u "Abraševiću” uticali
su na mnoge da se opredijele za buduće profesije vezane
za muziku. Mnogi nekadašnji članovi muzičkih sekcija
"Abraševića" danas su profesionalni muzičari. Neki su
postali članovi raznih orkestara, od zabavnih, narodnih
do simfonijskih, neki su profesori muzike, a neki su
magistrirali ili su na putu da doktoriraju. "Abrašević"
je bio mostarsko vrelo kulture.
|
Sa večeri
narodnih pjesama - članovi RKUD "Abrašević", solista:
Mehmed Muhameda Ćumurija, arhitekta, ubijen u ratu 1992.
u Mostaru, solista na harmonici: Siniša Petković,
gitarista: Vahid Husković i druga harmonika: Suad
Čustović. Ljetna pozornica bašta RKUD "Abrašević"
Mostar, ulica Alekse Šantića 25. |
Ansambl
narodnih pjesama i igara RKUD "Abrašević" bio je jedan
segment iz cjelokupnog rada Društva.
Tamburaška
sekcija je imala veliku ulogu u okupljanju mladih
progresivnih snaga. Nakon osnivanja, radile su pri
Društvu tri sekcije, i to: dramska, tamburaška i
prosvjetnokulturna.
Tamburaši su
otvarali sve "Abraševićeve" priredbe sa revolucionarnom
pjesmom "Smjelo". Ova pjesma je tada u narodu bila veoma
popularna. Grupom tamburaša je rukovodio Mustafa
Bjelavac, ostali članovi bili su: Omer Potur, Kosta
Kaličin, Mile Petković, Ljubo Salatić i Osman Šantić.
Od policije
je paralisan rad RKUD "Abrašević" od strane
šesto-januarske monarhofašističke diktature od 1929. do
1935. godine.
Godine 1935.
tamburaši ponovo počinju sa radom i ovu sekciju
nadopunjuju novi članovi: Nusret Rizikalo - krojač,
svira prim, Haso Fazlinović - stolar, svira bubnjeve,
Aziz Fazlinović - bravar, svira prim, Mujo Bjelavac -
rukovodilac orkestra, po zanimanju sahačija, Asim
Oručević - svira brač i klavir, Alija Puzić - bravar,
svira čelo, Efraim Kazazić - krojač, svira berde,
Ibrahim Pezo - bravar, svira brač, i Huso Maslić - svira
bugariju. Danas od preživjelih su Alija Puzić i
Nusret
Rizikalo. Nusret Rizikalo kaže da je prilikom dolaska u
orkestar zatekao Esada Šabanca koji je svirao prim,
Mustafu Skuhana - Muju koji je svirao treću bugariju i
Antonija Jukića - Tonu koji je svirao berde. Sviralo se
na zabavama u gradu, a naročito u Radničkom domu (na
Glavnoj ulici) na igrankama. Svaka zabava je otvarana
pjesmom: |
| |
Radnički
pozdrav
Zdravo da
ste hrabri borci
Boreć' se za
pravo i rad
Veseli i
sretni bud'mo
Solidarni
k'o do sad. |
|
Godine 1939.
organiziraju se u gradu demonstracije u cilju borbe
protiv fašizma, za bolja prava radnika i za bolji život.
Te godine se zatvara "Radnički dom" u kome je djelovao
RKUD "Abrašević". Tada su odvedeni Rukovodilac
tamburaške sekcije Mustafa Bjelavac i rukovodilac
dramske sekcije i kursa "esperanta" Nikola
Abramović - Bjelica (osnivač Društva) u zatvor u Lepoglavu
odakle se nisu vratili. Pored mnogih članova Društva u
Drugom svjetskom ratu izgubili su živote i tamburaši:
Kosta Kaličin, Ibrahim Pezo, Haso Fazlinović i Husein
Maslić-Husa.
Tokom rata
1941. do 1945. godine RKUD "Abrašević" ne radi. Nakon
rata, osnivačka skupština "Abraševića" u prostorijama
"Hrvoja" održana je 27. avgusta 1946. godine. Pored
ostalog dnevnog reda donosena su i pravila o radu
Društva, a koja su izrađena na temelju Pravilnika rada
RKUD "Proleter" iz Sarajeva.
U maju 1947.
godine formira se tamburaška sekcija, čiji je
rukovodilac Omer Potur, kao i folklorna sekcija koje
nastupaju na gradilištima pruge Šamac - Sarajevo. Duž
radilišta daju 17 programa koje je gledalo oko deset
hiljada omladinski i omladinaca. Slijede nastupi u
mnogim mjestima tadašnje Jugoslavije. Godine 1948. već
radi Veliki tamburaški orkestar koji broji oko 150
članova. Mnogo je članova a malo je instrumenata, te se
Društvo odlučuje da nabavi 20 mandolina i nekoliko
gitara i 15. juna 1948. godine otpočinje sa radom
mandolinsko-gitarska škola sa 32 polaznika. Njen
rukovodilac bio je Rajmond Hap.
|
Recital
poezije pjesnika Alekse Šantića, solista: Ismet Ćumurija
uz muzičku pratnju Mehmeda Voljevice-Babe |
Sjećam se
nekih članova Velikog tamburaškog orkestra, a to su:
Hivzija Čizmić, Ibrahim Ćišić i brat mu Muhamed, zatim
Sulejman, Salem i Hasan Dandić, Esad Dedović (brat
Keme
Dedovića - igrača folklora, poslije stručnog rukovodioca
folklorne sekcije RKUD "Abrašević" i Internacionalnog
ansambla narodnih pjesama i igara svijeta "Camarad" u
Mostaru.) Dva brata Amir i Alija Sadžak, Spasoje
Berak-Spaso i sestra mu Zora udata Šparavalo, Hasan
Alikalfić, Blažek čijeg se imena ne sjećam i neki
Misita, Dušan Pejanović-Dule, Nenad Aškrabić-Jovo i
sestra mu Milena zvana Beba, Rudolf Grabovac, Milojko
Knežević, zvani Braco, Aco Čolović, braća Ševko i Dževad
Kurtović, Mustafa Hojlaš-Muta, Ibrahim Šantić, Faruk
Dizdarević, Nuhrudin Jonić-Nuna, Ahmet Deronja, Ismet
Ćumurija, Semir Alikalfić, Mirza Alagić, Zijo Kreso,
Abdurahman Kalajdžić, Filip Bevanda i mnogi drugi.
Muziciranje ovih tamburaša bilo je na visoko muzičkom,
umjetničkom nivou. Te godine pa i poslije Radio Sarajevo
nije imalo svoje tamburaše, te su dolazili snimatelji i
snimali emisije muziciranja našeg tamburaškog orkestra.
Snimci su pravljeni na tada odličnim magnetofonima marke
Nagra. Da li su u arhivi radija sačuvani snimci, nije mi
poznato.
Orkestar je
muzicirao djela ozbiljne muzike, kao i djela naše
narodne izvorne muzike. Nabrojat ću nazive nekih
partitura: Lukrecija Bordžija, Chavalleria rusticana,
Improptu, U boj (Zrinjski), U pećini, Azuro, Svraćanja,
Vesela mladost, Naši zvuci, Splet narodnih pjesama,
Bilećanka, Titovo kolo, Biseru s' južnoga mora, Karišik
narodnih pjesama, Splet šokačkih pjesama i igara,
Vijenac narodnih pjesama i igara, Nizamski rastanak
(turski marš).
Stručni
rukovodioci bili su vojna lica Rajmond Hap i Rudolf
Grilec, poslije je bio Petar Fratnik (koji je stanovao u
zgradi "Abraševića" na Mejdanu (Trg 1. maja) gdje se
danas nalazi Arhiv Hercegovina), zatim Mehmed Voljevica
zvani Babo pa Faruk Mehićević, Mirsad Stupac-Mimi,
Spasoje Berak, Kovačević Nedjeljko, Ismet Ćumurija,
Besim Jusić, Sead Trnovac i dr.
Bilo je
kriznih perioda kada Tamburaški orkestar skoro nije ni
radio, mislim da su to bile godine 1903. - 1956., kada
se jednostavno rasformirao orkestar. Od toga orkestra
ostala su samo četiri člana Mirzo Alagić, Ismet
Ćumurija, Ahmet Deronja i Muhamed Ćišić. Nakon izvjesnog
vremena nastavljen je rad sa novim tamburašima i tako je
nastao Tamburaški i narodni orkestar jer su im se
pridružila i tri harmonikaša - Faruk Mehičević, Mirsad
Stupac i Izedin Gačanin. Orkestri su isključivo
muzicirali folklorne numere i pratili pjevače narodnih
pjesama. To je bilo otprilike 1957. godine i dalje. 28.
jula 1949. godine "Abrašević" nastupa na
Republičkom
festivalu KUD BiH u Sarajevu. Sve sekcije i njeni
rukovodioci su nagrađeni novčanim nagradama. Poslije,
Društvo gostuje u Makedoniji u Štipu, Skoplju, Tetovu,
Kumanovu i Kočanima. Na ovoj turneji postiže velike
uspjehe i donosi mnoga priznanja. Narodni i Tamburaški
orkestar daju nekoliko veoma uspjelih koncerata narodnih
pjesama i priređuju takmičenja narodnih pjevača Mostara.
Ove aktivnosti su se odvijale nakon fuzije KUD
"Abrašević", "Ljube Brešana" i "Salke Peze". Korištena
je sala za koncerte RKUD "Abrašević" zvana
sala NOF-a u
ulici Alekse Šantića. Pored koncerata održavane su i
igranke na kojima su svirali Mehmed Voljevica-Babo,
Osman Šantić, Muhamed Stupac, otac harmonikaša društva
Mirsada Stupca - Mimija i Omer Potur.
Sjetih se
jednoga veoma uspjelog koncerta narodnih pjesama u kojem
su nastupili stari mostarski pjevači: Fatima
Hadrović-Čerkić zvana Fatka sa pjesmom "Lastavice lasto
bog te ubio", zatim Nezir Bukovac sa pjesmom "Bosno moja
poharana", Šefkija Šehović sa pjesmom "Emina" i "Oj,
kaduno, kono moja", Avdo Ombašić zvani Šice i
Lutkica sa
pjesmom "Tužno vjetri gorom viju, tugo golema" i pjesmom
"Ja posadih more višnju na jaliji" te prisjetih se i
pjesme veoma dobrog pjevača Stjepana Rozića - Šćepe
"Kolika je viš Travnika bojna" i Avde Ćumurije sa
pjesmom "Znaš li draga onu šljivu ranku kad smo skupa
bili na uranku".
U jednoj
takmičarskoj večeri mostarskih pjevača u sali
"Abraševića" 1957. godine gosti su bili tada popularni
pjevač (a član naše folklorne sekcije 1947. i 1948.
godine) Himzo Polovina uz pratnju harmonikaša iz
Sarajeva Selvera Pašića, zatim: Zaim Imamović, Safet
Isović, Blaga Videc, Ljubo Lipovac, Mile Bogunović-Džo,
Meho Puzić i brat mu Bahrija, Izeta Selimović zvana
Beba, Zora Dubljević, Ljubica Drakulić, Himzo Polovina,
Nada Mamula, Radmila Jagodić, a u koncertima su
sudjelovali i Rejhan Demirdžić kao Husametin-beg i
Aleksandar Mičić kao Fistik te komičarka iz
Radio
Zagreba Nela Eržišnik kao Marica Hrdalo, itd.
|
Članovi RKUD
"Abrašević" Mostar, s lijeva na desno: Zlatko Rezagić,
Marijan Radić,
Vahid Husković, Ismet Ćumurija, harmonikaši Gojko
Bojanić i Sead Trnovac, gost
večeri: Rejhan Demirdžić prvak Narodnog pozorišta iz
Sarajeva, dana 11.06.1972.,
stadion Kantarevac u Mostaru. |
Prisjećam se
i naslova nekih koncerata za 40. godišnjicu postojanja
RKUD "Abrašević" - Velika revija pjevača narodnih
pjesama 17. jula 1966. godine, kada su pred prepunim
stadionom Kantarevac nastupili eminentni pjevači, zatim
koncerta pod nazivom Teče pjesma kao Radobolja 14.
novembra 1969. godine u sali Doma kulture na Rondou. To
su bili susreti tri generacije pjevača Mostara. Pa
nekoliko koncerata pod nazivom "Niz narodnih bisera",
"Sevdahom kroz Bosnu i Hercegovinu". Tamburaški orkestar
je imao svoje numere u Narodnom pozorištu u Mostaru, u
komadu Svetozara Ćorovića "Zulumćar", a
Ismet Ćumurija
je 29.11.1969. godine nastupio i kao svirač i kao pjevač
mostarskih sevdalinki. "Zulumćar" je izveden 28.02.1953.
godine sa pjevačima Ševkijom Šehovićem i Nezirom
Bukovcem, dok su svirači bili: Mehmed Voljevica-Babo,
Osman Šantić, Muhamed Stupac i M. Drenić. U "Zulumćaru"
su 29.11.1969. godine kao svirači nastupili: Mirza
Alagić, Ismet Ćumurija, Vahid Huskovć, brat Vahidov
Adil
Husković, Besim Jusić, te glumci Narodnog pozorišta
statisti svirači Vlado Milosavljević i Selimir Simić.
Ulogu Selim-bega ("Zulumćar") igrao je
Vaso Zorkić.
Iz
"Abraševićeve" radionice talenata potekli su pjevači:
Himzo Polovina, Mehmed Zekić-Meho, Ekrem Duvnjak, Himzo
Đonko, Mate Bulić, Edin Pandur, Rasema Habul, Ismet
Ćumurija, Ibrahim Puce, i drugi.
Ovi pjevači
snimaju za muzičke arhive RTV Sarajeva, RTV Zagreba, RTV
Beograda i drugih lokalnih RTV stanica Bosne i
Hercegovine.
Za Radio
Beograd je pjevala i članica dramske sekcije "Abrašević"
Azra Ćemalović. U beogradskom Savezu kompozitora
Jugoslavije su kao kompozitori - pjevači Fadil Karić
(profesionalni pjevač), Ismet Ćumurija i Spasoje
Berak-Spaso. Ilijaz Delić, Mostarac, takođe je postao
profesionalni pjevač. Rasim Pandur je takođe odabrao
životni put profesionalnog pjevača i živi u Beogradu i u
Aranđelovcu. Asim Brkan takođe snima za RTV Sarajevo i
RTV Beograd a danas radi kao urednik zabavno-muzičkog
programa u Radio Tuzli.
Iz narodnog
orkestra RKUD "Abrašević" su potekli i izvrsni
instrumentalisti: Spasoje Berak-Spaso tamburaš i
klarinetista i Nedjeljko Kovačević (violinista) danas
profesionalni muzičar a bio je član Narodnog orkestra
RTV Sarajevo 70-ih godina. Valja spomenuti i naše
narodne pjevače Mihovila Boškovića-Miju i Adila
Huskovića-Seju kao i Asima Brkana i Asima Dumpora koji
su nastupali na Festivalu mladih "Studentsko ljeto" u
Maglaju i osvajali visoka mjesta. Na Festivalu narodne
muzike "Ilidža 1971." nastupio je i Mehmed Zekić-Meho.
Na nekoliko
Festivala Ilidža nastupio je Himzo Polovina a na jednom
poslijeratnom festivalu Ilidža nastupio je i Asim Brkan
(iza rata 1992-1995. godine). Na Festivalu narodnih
pjesama "Lukavac" i "Bihać" iza rata 1992-1995. godine
nastupio je Ibrica Puce (mislim da je i u ratnim
uslovima na festivalu "Lukavac" nastupio i osvojio jednu
od nagrada.). Mustafa Šantić kao harmonikaš i kompozitor
nastupa na Festivalu u Bihaću. Elvedin Balalić-Titi ovih
dana napravio je svoje prve snimke za muzički arhiv RTV
PBS-a u Sarajevu, a arhivirao je svoje snimke za
RTV
Mostar kao solista narodnih pjesama i kao harmonikaš.
(nastavak u
idućem broju) |
|
|
