Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt


Broj 139 (50 - nova serija)

Godina XXVI juni/lipanj 2001.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Čedo Kisić
PJESNIK MEDITERANA
Skica za portret Predraga Matvejevića

Predrag Matvejević je, zacijelo, jedan od najpoznatijih i najprisutnijih pisaca hrvatske, bosanskohercegovačke, a može se reći i južnoslavenskih književnosti u evropskoj, pa i svjetskoj kulturnoj javnosti. To može potvrditi impresivan broj prikaza njegovih djela, posebno Mediteranskog brevijara, u uglednim evropskim listovima i časopisima.

Rođen je u Mostaru 1932. godine. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i na Sveučilištu u Zagrebu. Doktorirao je na Sorboni 1967. godine. Profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu do 1989. godine, kada odlazi u Pariz za profesora komparativne književnosti na Novoj Sorboni u Parizu. Od 1994. profesor je slavistike na Univerzitetu Sapienza u Rimu.

Enciklopedija
Krležijana daje najsažetiji prikaz njegove spisateljske djelatnosti i angažmana, navodeći da je pisao eseje o francuskim piscima, bavio se poetikom angažirane književnosti, istraživao kompleks mediteranizma u kulturnoj baštini Evrope, analizirao intelektualna strujanja u savremenoj kulturi, sudjelovao u mnogim književnim i političkim polemikama sedamdesetih i osamdesetih godina, ustajao u odbranu progonjenih ličnosti ne samo umjetnosti, zalažući se za odbacivanje ideološkog dogmatizma i za slobodu intelektualnog stvaralaštva. Bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN-a, potpredjsednik je Međunarodne federacije PEN-a, predsjednik Internacionalne fondacije Laboratio Mediterraneo i dr. Njegova najvažnija djela su: Sart (1965.), Razgovori s Miroslavom Krležom (1969.), La Poesie de circonstance (1971.), Prema novom kulturnom stvaralaštvu (1975.), Književnost i njena društvena funkcija (1977.), Te vjetrenjače (1977.), Pour une poetique de l'evenement, Jugoslavenstvo danas (1982.), Otvorena pisma (1985.), Mediteranski brevijar (1987.), Epistolario dell'altra Europa (1992.), Le Monde-ex (1996.), La Mediterranee et l'Europe (1998.) i dr.
Predrag Matvejevic
Predrag Matvejević

Veliku pažnju Matvejević je posvetio proučavanju Krležina djela. Kako se navodi u
Krležijani , Matvejević je još 1967. objavio u listu Le Monde esej Miroslav Krleža - un classique vivant (Miroslav Krleža - živi klasik), a njegovi Razgovori sa Miroslavom Krležom, objavljeni u više izdanja, smatraju se, po ocjeni uglednih znanstvenika, najvažnijim dokumentacijskim djelom o Krleži zbog bogatstva tema koje sadrži i zbog neosporne autentičnosti autoriziranih Krležinih odgovora.

No, najveću književnu slavu u svijetu Matvejeviću je donijelo zaista sjajno djelo
Mediteranski brevijar, preveden na dvadeset jezika, za koji je dobio brojne nagrade: Evropsku nagradu za esej, nagradu za najbolju stranu knjigu objavljenu u Francuskoj 1993. godine, nagradu Malaparte, nagradu za najbolju stranu knjigu objavljenu u Italiji, nagradu Boccaccio, nagradu Marinita u Rimu i druge.

U uglednim evropskim listovima i časopisima same pohvale i komplimenti ovoj knjizi,
Istočnom epistolaru, Le Monde-ex i drugim njegovim djelima. O Brevijaru... je napisano više prikaza u svijetu, nego i o jednoj knjizi s južnoslavenskih prostora, uključujući i djela naših najvećih pisaca.

Navodim, za ilustraciju, samo nekoliko ocjena iz objavljenih prikaza
Mediteranskog brevijara i drugih djela:
Genijalna, blistava, neočekivana knjiga (Magris);
Evo knjige kojoj bi se toliko radovao slavni historičar Mediterana Braudel i pjesnik svih mora Saint-John Persev;
Matvejevićeva knjiga je novi kompozitni žanr - nauka, poezija, geografija, historija, mudrost... (Bertil Galland);
Poslije čitanja ove lijepe Matvejevićeve knjige čovjek osjeti da se vraća svojim prvim ljubavima, svojoj majci, svome Sredozemnom moru; ("Les Temps Modernes");
Pitanje žanra je ovdje sekundarno. To je visoka literatura. (Ismail Kadare);
Što je u književnosti učinila Marguerite Yourcenar za historiju, to je učinio Matvejević za geografiju;
Mediteranski brevijar uzrastao je do Evanđelja, Evanđelja ljudskog pomirenja;
Ovaj hrvatski pisac podario nam je čudesnu odiseju medu sirenama... To je knjiga koja ne sliči ni na jednu drugu-;
U toj nadahnutoj knjizi miješaju se žanrovi, erudicija i imaginacija, arhivski dokumenti i lična sjećanja, fantazija, fenomenologija i filologija, tehnički vokabular i barokne enumeracije...; Ovaj Brevijar jednog dana će biti čitan kao moderna replika Servantesovom Don Kihotu ("Le Monde Diplomatique");
Erudit, angažirani svjedok, pjesnik - to je Matvejević. Njegova memorija je enciklopedijska, borhesovska... Njegov Le monde-ex je veliko humano i književno svjedočanstvo sa dubokim kosmopolitskim osjećanjem kome je strano nacionalno zatvaranje;
On je prvi napisao roman o dekompoziciji totalitarizma...;
Čitajte ponovo njegovo remek-djelo, za koje je dobio u Parizu nagradu za najbolju stranu knjigu u 1993., Mediteranski brevijar, inventar vjetrova, brodova, zaliva, rijeka... U knjizi svojih pisama, stvarnih ili fiktivnih, ovaj Južni Slaven poduzeo je da analizira, u svom Epistolaru iz Druge Evrope", teško nasljeđe SSSR-a i Istočne Evrope. Matvejević je podario francuskom jeziku jednu novu riječ Democrature; (Le nouveau quotidien de Lausanne);
Ova epistolarna književnost upisuje se u veliku slavensku tradiciju, na primjer, Gogoljevih pisama za spas Rusije;
Veliki poznavalac kultura ovdje je politički mislilac rijetke sigurnosti i lucidnosti (Pierre Caldero, Le journal de Tanger) itd.

Pridružimo ovoj zaista impresivnoj panorami pohvale stranih autora Matvejevićevu djelu jednu misao čovjeka sa ovih prostora - pjesnika Jure Kaštelana:


Svaka rečenica Mediteranskog brevijara neodoljivo raspiruje žeravice naših znatiželja, analogija doživljaja, znanja i saznanja. Snaga teksta je u tome što nas prenosi u izvantekstualni realitet, mitski, povijesno stvarni i nadstvarni.

Navodim fragment iz ove, zaista, lijepe i zanimljive knjige svuda čitane s radošću i divljenjem, koji će nas podsjetiti na naša ljetovanja na Jadranu, na drage prijatelje s mora i njihov tako osoben, vedar, zagonetan, bogat rječnik dalmatinizama.


O stanovnicima obale teže je govoriti nego i o čemu drugom. Oni sami o sebi govore na različite načine: među sobom ili pred drugima. Nije moguće pobrojiti na ovome mjestu sve stvari iz svakodnevice s kojima žive, potrepštine i namirnice koje koriste, predmete, pomagala ili pribore kojima se služe, te napose riječi i nazive koje rabe na samom Jadranu; pogotovu na cijelom Mediteranu: morska sol i maslinovo ulje, suha smokva i slana srdela, vino, bevanda i kvasina, damižana što je zamijenila amforu, guštirna ili gustijerna, kamenica, barilo i konoba, konopi, vrše, kašete i palangari, škrinje i bauli, kajić, marinada, kukumar i balancana, gradele i pedale, pogača, pašta, šalša, buzara, brudet i bujabes, fritula i lešada, marenda, makaroni i makaronska literatura... dardini, manji i veći, gitara i serenata, fjaka i dolčefarnjente, lancun, šugaman, kamara, sjesta i fešta, dišpet i beštima, razni meštri mešetari, čičeroni i šarlatani, kalafati ili šuperači, gospari i šjori odovud ili odonud...

Ovdje su navedeni samo dalmatinizmi s manje ili više italomletačkih primjesa. Oni se ne mogu prevesti, niti to treba pokušavati
.

Prelijepe stranice napisao je Matvejević o Mediteranu, i nije čudo što je njegov
Brevijar tako primljen i slavljen u svijetu. Na jednom mjestu, govoreći o narodima na mediteranskim obalama, on kaže:

Teško je, možda najteže, govoriti o narodu kojem pripadamo. Nemoguće je udovoljiti svemu što se u takvim prilikama očekuje. Oni koji previše hvale svoje gube u očima drugih. Malo se zna o Južnim Slavenima na Mediteranu, ni njihovi susjedi na Jadranu ne znaju dovoljno... Naša se kultura stvarala u izravnoj vezi s mediteranskim kulturama, kao treća komponenta među njima: medu protuslovljima zapadnim i istočnim, južnim i sjevernim, primorskim i kontinentalnim, balkanskim, evropskim i drugim, našim vlastitim. I sami se pitamo, kao i drugi, što smo zapravo svatko napose i svi zajedno: narodi na rubu kontinenta, stanovnici Balkana, Slaveni na Jadranu, prva zemlja Trećeg svijeta u Evropi, ili pak prva evropska zemlja u Trećem svijetu. Mogli bismo biti i jedno i drugo. Mediteran ne određuje takve pripadnosti.

Nije potrebno uvjeravati u potrebu poklanjanja pažnje i svestranijeg proučavanja i osvjetljavanja Matvejevićeva bogatog i raznovrsnog djela, njegovih književnih i publicističkih ostvarenja, rada na prestižnim univerzitetima, široke i razgranate društvene aktivnosti i plodnog humanističkog angažmana, posebno njegova izuzetno značajnog doprinosa Bosni i Hercegovini, Mostaru i Sarajevu, što će, nadamo se, biti učinjeno na predloženom simpoziju u povodu njegova 70-og rođendana.

(Iz riječi u Kamernom teatru u Sarajevu, 1. septembra 2000. godine)

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Jakup Hadzic - dio clanova Redakcije 'Mosta'

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2001 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2001 HarisTucakovic, Sweden
oo