ČEGA BI MI BILO ŽAO

Osmjeha Wieslawe
kad kaže dobar dan
i laku noć
i kad ništa ne kaže
kad za mnom vrata zatvara
i otvara

poslije dugog putovanja
i na povratku
iz njoj daleke zemlje
gdje sam gradio stih

čega bi mi bilo žao

tišine između naših lica
i riječi koje ne bjehu
izgovorene
jer ono što je božansko
među ljudskim bićima
stalno traži
svoj izraz

čega bi mi bilo žao

”čitavog života”
i još ponečeg
ogromnog veličanstvenog
s one strane riječi
s one strane tijela

POVRATAK

Ima među mojim pjesmama takvih
s kojima se ne mogu složiti
prolaze godine
ne mogu se s njima složiti
i ne mogu ih se odreći
rđave su ali su moje
ja sam ih rodio
žive negdje odvojeno od mene
ravnodušne mrtve
ali doći će čas kada će se sve
te uspjele i te neuspjele
sakate i savršene
ismijane i odbačene
naći zajedno

s poljskog: Čedo Kisić