|
Dragi Čedo,
Onaj
iznenadni i slučajem režirani susret u Omišu kao i
kratki izlet uz Cetinu postao je u mom sjećanju
nenaslikani akvarel Milivoja Uzelca, o kojem smo
razgovarali ili bolje slušali od našeg kolege. Eto,
živi jedna Uzelčeva slika koju on nikad nije
naslikao.
Naš
dogovor ostao je bez završetka, neostvaren. Neki vrag
se upleo izmeđju mene i mojih misli pa se sve
ispreplelo i ispremotalo.
Tek
pred tri dana ”otkrio”
sam na svom stolu tvoje pismo i pripovijetke Zije
Dizdarevića. Sve prekasno. Susret u Brezi je završen.
Dugo
sam ovo ljeto ostao u Omišu. Bio sam doskočio u
Zagreb samo na nekoliko dana radi sisačkog žirija,
pa sam se opet vratio u Omiš i ostao sve do 4.
listopada. Sad sam u svom zagrebačkom stanu.
Čitam
uzbudjen Zijine pripovijetke. Kakav talenat i kakva
kob! ”Prosanjane jeseni”,
koliko nekog tajanstva. ”Zimska
slika”,
”Svjedok Mujo Tica” i sve
redom slike, pune obećanja. Hvala Ti na knjizi,
vratit ću ti kad dobro isčitam.
A
od našeg susreta do sada, svašta se ponadogađalo.
Imat ćemo o čemu razgovarati kad se sretnemo.
|
