o
Mostujte sa nama
Arhiva
Bobo Samardzic - Mostar pod snijegom

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 124 (35 - nova serija)

Godina XXVI mart/ožujak 2000.
Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Munib Delalić
HENRIK WERGELAND
Savremena norveška poezija

PRVI LEPTIR

I

Doleti! moj leptiru, amo se svij!
Na obrazu se ruže penjačice ogrij!
Ne vjeruj suncu još! Njegov te žar
nevjerna tek u smrt mami, u požar.

Na krovu tužni čvorak stoji;
On znade, od tebe je pametniji,
nije trava blijedo svijetla izvana.
Doleti i skrij se iza mojega okna!

Dugin bljesak s leda otopljena,
nije djetelina ni veronika sjaj razgona;
to bijelo, što duž ograde blista
nije ljetna pahuljica jasminova lista.

Doleti, ti slatki mali gostu!
Oba ćemo prirediti feštu.
Moraš mi prvu majsku ružu kušati.
Na grančici iznov ćeš procvjetati.

Doleti i na moje pero sleti!
Tad postat će ono blago kao ti;
kroza nj će strujati svaki san moj,
u svoj tvojoj ljepoti bezgrješnoj.

Ah, mnoga tijela izmorena
ne nađu tako lahko vrata otvorena.
Ipak, tebi su, cvijete zračni, slične
iznemogle te duše životu nevične.

Al dođi, jadniče, tako je hladno!
Dođi, dijete, ponos svijeta nema dno!
Ja sam ponosniji od njeg; al tebe, mali,
za ljubav molim, koju su nam ukrali.

III

Leptir? Šta ljepše je
što stvoritelj u lijeposti svije
od žutila po krilu mu prosuta,
taj list cvijetni ljubljena života?

Kao gotova crtarija
posljednji si pokret ruke genija
ti, prije neg sve je stvoreno, životnom
je fantazijom tvorca dato svom.

Bog gleda na sve što se stvara
- tiho, svevidećim okom njegova dara -
i oglasi se ”gle dobro je sve” - kad
prolepršaš prvo s trave ti, i sve živne tad.

I svake se godine još dešava.
Proljetna si vijest ti prva, prava,
javljaš prvi da oko stvoriteljevo
izvan svega vidi, zadovoljno, evo.

ZA SLOBODU TISKA

Gdje to neko, dobro i razumljivo
i puno, uživa prisilu?
Udaviš li livadu - trava ne biva zelenilo;
sveži orla, on umire u svojemu uresu;
zdenac zaustavi, što s pjesmom prosu
hitru svoju silu,
i on blato hoće biti otrovno.
Priroda mrzi, jako i slobodno,
svu prisilu.
Mogu li tad izvori duha, misli lijet
podnijeti silu?
Hoće l istina samo sjaj snijet,
u osobno srce zatvorena,
kao strah cvilećeg Aladina
kroza tijesnu spilju?
Ne, tisku, podigni svoju snažnu ruku!
Vas svijet u svojoj srdžbi oslobodi
pobijedi prisilu!

Henrik Wergeland (1808.-1845.) je najznačajniji norveški pjesnik 19. stoljeća i uopće jedno od najkrupnijih pjesničkih imena koje je norveški jezik iznjedrio. Teolog po obrazovanju, najveći je dio života djelovao kao slobodni pisac. Poznat je prije svega kao pjesnik, mada u njegovim biografskim podacima stoji da je bio i dramatičar, političar, povjesničar, novinar i polemičar, kao i pisac za djecu. Iako je relativno kratko živio, za sobom je ostavio impozantno djelo. Njegovo je glavno djelo Stvaranje svijeta, Čovjek i Mesija (Skabelsen, Mennesket og Messias, 1830.), prava kozmička drama u vezanoj formi. Ostao je upamćen po svojoj plamenoj angažiranosti i isticanju pjesnikova prava i dužnosti da govori upravo o društvenoj problematici i da djeluje kao nositelj ideja. Inače, Wergelandovo doba je vrijeme velikih promjena u Norveškoj. Sa završetkom Napoleonovih ratova 1814., iste godine 17. maja ova nordijska zemlja donosi ustav kojim se proglašava neovisnost, čime je stavljena tačka na višestoljetnu dansku kraljevsku dominaciju. Ali to nije trajalo dugo jer već ujesen iste godine Norvežani su pod švedskom vlašću, doduše u mnogo povoljnijem položaju no ranije, sa jako izraženom samoupravom. To je vrijeme obilježeno začetkom intenzivnog kulturnog života, samim tim i literarnog, vrijeme jakog interesa za nacionalnu i regionalnu kulturu, kao i borbe za norveški književni jezik. Nositelji takvih napora su bili upravo pisci, među kojima se posebno isticao Henrik Wergeland.

U svojoj poeziji on je mnogo polagao na formu tako da se, između ostaloga, u norveškoj književnoj teoriji odomaćio izraz ”Wergelandov trohej”, karakterističan stihovni ustroj kao jedna od odlika ovoga pjesnika. Njegov slikovni jezk, sa mnoštvom različitih umetaka, ponekad znade biti nepovezujući, čak i kaotičan sa svojom metaforskom zgusnutošću i slobodnim asocijacijama. Zato njegova pjesma traži strpljiva i pažljiva čitatelja koji, na kraju, biva nagrađen doista prvorazrednim literarnim doživljajem. Posve u duhu svojeg vremena, Wergeland je zaokupiran slobodom, kako pojedinca tako i kolektiva.

Pišući kako je ”sloboda nebeski slučaj”, ovaj je pjesnik svoj stih stavljao u službu pobune siromašnih i potčinjenih, ističući kako je to ne samo ljudska potreba, već i Božija volja. Wergelandovo je djelo značilo prekretnicu u norveškome pjesništvu, i na pravi je način trasiralo put generacijama novih literata koje će, opet, dati i takve veličine kakve su, recimo, Ibsen i Hamsun, Undsetova, Jacobsen, i drugi.

Prepjev i bilješka: Munib Delalić

Prethodna · Sadržaj · Slijedeća

Halil Tikvesa - Asamblaz

Home · Info · Arhiva ·
Novi broj · Traži · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Časopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobođen je plaćanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright © 1995-2000 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Sadržaj obnovljen: 14-05-2004

Design by © 1998-2000
HarisTucakovic, Sweden
oo